18. svibnja

Sveti Feliks iz Cantalicea, redovnik


Ovaj je ponizni kapucin, kojega su voljeli i siromasi i velikani, umro 18. svibnja 1587., obuzet viđenjem Gospe. Oko njegova su se groba ubrzo umnožila čudesa, koja su i službeno potvrdila njegovu svetost.

U Rimu, gdje je proživio najveći dio života, zvali su ga „brat Deo Garitias“. Hodao bi uzduž i poprijeko grad s torbom preko ramena i prosio milostinju za siromahe. I onima koji mu ne bi davali ništa, baš kao i onima koji bi nešto dali, ovaj bi serafski brat govorio: „Deo gratias“.

Ovaj je jednostavan, ali i Božjim duhom ispunjen čovjek, rođen 1515. U seljačkoj obitelji, u mjestu Cantalice. Do svoje tridesete godine radio je u polju. Potom se odlučio okušati sreću u glavnome gradu, u želji da popravi svoje prilike. Odazvavši se, međutim, na Božji poziv, postao je fratar pa se smjesta stao isticati svojom jednostavnošću, kao i mladenačkim ve4drim duhom.

Priajteljovao je sa Svetim Filipom Nerijem, dok ga je svojim poštovanjem počastio i veliki Sveti Karlo Boromejski. Obojica su mu se znala obraćati za savjete te se nisu ustezali pokloniti pred njim. U pomalo plitku Rimu onoga vremena, takva posve neuobičajena gesta svakako je izazivala čuđenje i divljenje.

Ovaj je ponizni kapucin, kojega su voljeli i siromasi i velikani, umro 18. svibnja 1587., obuzet viđenjem Gospe. Oko njegova su se groba ubrzo umnožila čudesa, koja su i službeno potvrdila njegovu svetost.

Ime Feliks potječe iz latinskog i znači: radostan, sretan.

J.Vr.,KT