Sveti Ivan Kapistran


Crkva slavi 23. listopada spomendan svetog Ivana Kapistrana, talijanskog franjevca koji se posebno isticao u gorljivosti propovijedanja i obrani katoličke vjere koja je bila opasno ugrožena turskim nadiranjima...

Za hrvatske je krajeve naročito značajan jer ga je životni put doveo u Ilok, gdje je završio svoj ovozemaljski život.

Sveti Ivan Kapistran je rođen 24. lipnja 1386. u talijanskom mjestu Capestranu, u središnjoj regiji Abruzzo, a u Perugi je studirao rimsko i crkveno pravo, gdje ga je tadašnji napuljski kralj postavio za sudca i upravitelja grada. U to vrijeme nije baš odviše mario za Boga i vjeru, o čemu svjedoči i činjenica kako je, da bi se domogao bogatstva, časti i vlasti, oženio kćer najbogatijeg čovjeka u Perugi.

Međutim, kako se to često voli reći: Čovjek snuje, Bog određuje, planovi Ivana Kapistrana nisu tekli onako kako je naumio. Naime, iako netom oženjen i nekonzumiranog braka, morao je podnijeti težinu tadašnjih međusobnih strančarenja, a koja će mu bitno promijeniti život. Nastala je tako pobuna stanovnika Perugie protiv kralja pa su stanovnici grada zatražili od Ivana, kao guvernera, da posreduje. Međutim, kako su se ti pregovori pokazali bezuspješnima, građani su posumnjali u Kapistranovu vjerodostojnost i zaključili su da on radi isključivo u kraljevu interesu, te su ga pograbili i bacili u tamnicu.

Nezaštićen od kralja i neljudski uvjeti u kojima je morao prisilno boraviti potaknule su ga na dublje promišljanje o životu, te se polako iz dana u dan približavao jasnijoj spoznaji vrijednosti vjere i ljubavi prema Bogu.

Ušao je u samostan nedaleko od Perugie, a nakon novicijata odlazi na studij teologije u blizini Firence i ondje susreće Sv. Bernardina Sijenskog, koji mu postaje učitelj i koji će na njega ostaviti iznimno snažan dojam.

Jedno vrijeme bio je u Češkoj, potom u Budimu, a onda i u Beogradu, gdje je uz Janka Hunjadija, duhovno bodreći kršćansku vojsku, sudjelovao u obrani grada od Turaka u čuvenoj bitci koja se odigrala 22. srpnja 1456. kada je kršćanska vojska postigla veličanstvenu pobjedu nad osmanlijskim osvajačima. U znak za zahvalu nad postignutom pobjedom, koja je, povijesno gledano, odgodila pad Srijema i Slavonije za oko sedamdeset godina, papa Kalist III. proglasio je 1457. blagdan Preobraženja Gospodinova, i odredio da se on slavi na dan 6. kolovoza, kada je vijest o pobjedi stigla do Rima.

 Ivan Kapistran je potom otišao najprije u Zemun, pa Slankamen, te na kraju u Ilok, gdje je boravio sa svojom subraćom u franjevačkom samostanu kojega je i osnovao. Već ostario i onemoćao, obolio je od kuge i pao na bolesničku postelju, a koliko je bio duhovno snažan i utjecajan svjedoči i činjenica da ga je čak dva puta posjetio i sam kralj Ladislav. U Iloku je proveo tek nešto više od mjesec i pol dana, odnosno ondje je 23. listopada 1456. , u svojoj 72. godini, završio ovozemaljski život.

Papa Grgur XV. proglasio ga je blaženim 1622., a svetim ga je proglasio papa Aeksandar VIII. 1690. (ili, prema drugim izvorima, papa Benedikt XIII., 1724. god.). Uviđajući posebnu duhovnu snagu svetoga Ivana Kapistrana povezanu s obranom vjere, papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1986. god. zaštitnikom svih vojnih dušobrižnika.

Blagdan mu se u rimskoj liturgiji od 1890. slavio 28. ožujka, a od 1969. slavi se za cijelu Crkvu na dan smrti, odnosno 23. listopada.

KT