28. studenoga

Sveti Jakov Markijski


Na današnji dan Katolička Crkva slavi spomendan Sv. Jakova Markijskog, talijanskog franjevca i misionara. Jedan je to od omiljenih svetaca u Bosni, a osobito u Deževicama kod Kreševa, gdje se slavi kao drugotni zaštitnik župe.

Sv. Jakov Markijski, krsnim imenom Dominic Gangala, rođen je 1393. kao 18. dijete u siromašnoj obitelji u Monteprandoneu, pokrajina Marche u središnjoj Italiji. U dječačkoj dobi, čitati i pisati naučio ga je ujak svećenik koji ga je potom i poslao u školu. Poslije je u Peruggi studirao pravo, a živio je od instrukcija koje je davao djeci plemića. Nakon završenog fakulteta postao je državni činovnik, ali je, osjetivši duhovni poziv, napustio službu te krenuo u franjevce. Bio je veliki pokornik, nije jeo meso, malo je spavao, puno se žrtvovao za druge te hodao u najsiromašnijoj odjeći.
Ipak, od svega postao je poznat kao odličan propovjednik te je proputovao ondašnju Europu, uključujući: Ugarsku, Češku, Poljsku, Austriju i Njemačku. U svome propovijedanju ukazivao je na moralna zastranjenja tadašnjeg društva. Također je gradio bolnice i sirotišta, sve na korist siromašnima.
Tijekom 1432. i 1433. bio je gvardijanom dubrovačkoga samostana, a tadašnji general franjevačkog reda imenovao ga je vizitatorom bosanskih franjevaca te je, zbog rastućeg krivovjerja, bio zadužen za provođenje vjerskih reformi u Bosni. Fra Jakov je, sudeći prema narodnoj predaji, za mjesto rezidiranja odabrao Deževice, planinsko mjesto pored Kreševa.
Međutim, zbog nesporazuma s Tvrtkom II. napustio je Bosnu. Ipak, uvidjevši svoju pogrešku kralj ga je pozvao da se vrati obećavši mu sigurnost, mogućnost slobodnog propovijedanja te osobno prijateljstvo.
Na nagovor pape Eugena IV. Jakov je ponovno 1435. došao u Bosnu te je izabran za poglavara bosanske vikarije. Boravio je tri godine u Bosni i nije odustajao od reformi te je ponovno došao u sukob s kraljem, vlastelom i fratrima.

Kada su Turci počeli provaljivati u Bosnu papa Eugen mu je dao dopuštenje da u Ugarskoj može podignuti sedam samostana za bosanske fratre koji su morali pobjeći. Dopuštenje je stiglo 1437., a već iduće godine fra Jakov je drugi put napustio Bosnu.

Uspomena na njegov boravak u Deževicama ostala je trajna i jaka te je 1899., kad je župa Deževice obnovljena, Sv. Jakov Markijski proglašen zaštitnikom župe Gospe Snježne. Nedaleko od župne crkve nalazi se spilja u narodu poznatija po "vodi Sv. Jakova", gdje se svakog mjeseca ljudi okupljaju i traže utjehu. Inače, župu Deževice, u normalnim uvjetima, godišnje posjeti više od 35 000 hodočasnika.

Sv. Jakov Markijski preminuo je 28. studenoga 1476. u Napulju. Blaženim ga je 1624. proglasio papa Urban VIII., a svetim 1726. Benedikt XIII.
Njegovi su zemni ostatci bili do 2001. u Napulju kada su premješteni u rodno mu mjesto Monteprandone.

Obično je prikazan kako u desnoj ruci drži kalež iz kojeg viri zmija – kao aluziju na neke pokušaje heretika da ga otruju.

Ž.I., KT