Sveti Vjenceslav, mučenik


Česi svog prvog sveca nazivaju Vaclav. Hrvati ga prema njemačkom Wenzel zovu Vjenceslav, a prema staroslavenskom Vjačeslav ili Većeslav.

Kako piše na portalu laudato.hr on je bio sin češkoga vojvode Vratislava I. i njegove žene Dragomire, koja je potjecala od zapadno-slavenskoga plemena Stadorane, te unuk vojvode Borivoja i žene Ljudmile.

Rođen je oko 907., a poginuo je 929. Prema pisanim izvorima i predaji, Vjenceslav je bio uzorna kršćanskoga života, a u sebi skladno sjedinio dvije misionarske predaje: onu slavensku iz Velike Moravske, gdje su nekoć djelovali Sv. Ćiril i Metodije, i onu njemačku iz Regensburga.

Mladi je knez imao za ono doba izvanrednu pripravu za svoju buduću vladarsku službu. Prvi kršćanski odgoj nije primio od majke, koja je bila krštena tek u odrasloj dobi, već od bake Ljudmile. Bila mu je to baka po ocu. Od nje je i njezine okoline naučio staroslavenski liturgijski jezik i bio upućen u staroslavensko bogoslužje Sv. Ćirila i Metodija.

Na želju oca Vratislava daljnji je odgoj i izobrazbu primio na dvorcu Budeču, u središnjoj Češkoj, od slavenskoga svećenika Učenja koji ga je uputio u latinski jezik i knjige. Tu se odlikovao marljivošću i revnošću u svemu onome što je od njega zahtijevao duhovni život.

Vjenceslavov je otac 921. umro u dobi od samo 33 godine . Narodno je vijeće za njegova nasljednika izabralo Vjenceslava, koji zbog maloljetnosti nije mogao još vladati. Umjesto njega kao regentkinja vladala je majka Dragomira.

Vjenceslav je imao u planu što dosljednije uvođenje kršćanstva i kršćanskih običaja u zemlji, a na taj način postati i što neovisniji o utjecaju Njemačkoga Carstva. Svjedoci o načinu Vjenceslavova vladanja jednodušno hvale ne samo njegovu pravednost prema podanicima, već prije svega svetost njegova života. On je bez svake sumnje ozbiljno nastojao oko što veće duhovne savršenosti. Čak je kanio vladavinu predati mlađem bratu, poći u Rim i ondje zamoliti papu da može postati redovnik.

Uaprkos brojnim legendama najvjerojatniji motiv njegove mučeničke smrti bila revnost oko uvođenja kršćanstva i dvorske zavjere. 

Praška katedrala Sv. Vida, baš kao i zagrebačka, čuvarica je dragocjenih relikvija junaka koji su proslavili češku naciju. U praškoj katedrali je grob Sv. Vjenceslava, prvotnog zaštitnika Češke, tamo je grob i drugog češkog sveca i mučenika, Sv. Ivana Nepomuka. A na najljepšem praškom Trgu Sv. Vjenceslava nalazi se glasoviti spomenik koji ga prikazuje kako jaše na konju okružen kipovima čeških svetaca.

KT