Enciklika Otkupiteljeva Majka, otisnuta prije 35 godina, sastoji se od tri dijela i 52 broja.

Papa započinje Uvodom, kroz šest brojeva, u kojem objašnjava njezinu svrhu i smisao govora o Majci Božjoj. Tako ističe kako Marija ima jasno naznačeno mjesto u povijesti spasenja – ona je rodila Sina Božjeg, Otkupitelja. Njezina uloga kao žene u otajstvu punine vremena, oslikava početke Crkve. On je vjerna pratiteljica Crkve jer je bila s Isusom od početka. Jedino kroz Krista Marija dolazi do izražaja, stoga ju je Crkva od početaka interpretirala kroz tajnu Utjelovljenja, kako bi njezino poslanje Majke utjelovljene Riječi postalo čak i jasnije. Na kraju Uvoda je jasno objašnjeno kako je Majka Božja eshatološka punina Crkve; predstavljajući je u misteriju Krista jasnija će biti slika Crkve.

U ovom dokumentu se nalazi koncilska mariologija a izraz je i osobne, duboke marijanske duhovnosti pape Ivana Pavla II. Iako je namijenjena, kako Sveti Otac navodi, braći u episkopatu, sinovima i kćerima Katoličke Crkve, preporuča se i svim drugim kršćanima, Židovima te muslimanima koji gaje posebno poštovanje prema Isusovoj majci.

Marija u otajstvu Krista 

Sadržaj prvog dijela (br. 7-24) prikazuje Mariju kroz njezin susret s anđelom i Elizabetom te kroz njezinu nazočnost u Isusovu javnom djelovanju.

U božanskom planu spasenja je jasno vidljivo kako će Bog poslati Sina, rođena od žene. Marija je predodređena za Majku Sina Božjega događajem u kojem je anđeo oslovljava s „milosti puna“. (usp. br. 8) Bogatstvom milosti preljubljenoga Sina ona je sačuvana od istočnoga grijeha; od samoga svoga začeća pripada Kristu, bivajući time dionicom spasiteljske milosti koja počelo ima u Sinu vječnoga Oca, koji je utjelovljenjem postao njezin sin.

Prateći tijek događaja iz Lukina evanđelja, papa Ivan Pavao II. opisuje Marijin susret s njezinom rodicom Elizabetom u kojem, premda sve što je Elizabeta izrekla ima veliku važnost, najznačajnije je izrečeno: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti sve što ti je rečeno od Gospodina“ (Lk 1,45) a što se može povezani s „milosti puna“ iz anđelova pozdrava (usp. br. 12).

Oba ova teksta otkrivaju važni sadržaj mariološkog nauka – Marija je postala dio otajstva Kristova jer je povjerovala. Marijina vjera je odgovor na milost Božju.

O Gospi u misteriju Krista govori se i kroz njezinu nazočnost u Isusovu javnom djelovanju. Prvo javno čudo koje Isus čini na svadbi u Kani Galilejskoj čini uz Majčino posredništvo. Marijinom posredništvu u enciklici je posvećen zaseban, treći dio.

Bogorodica u središtu Crkve u hodu 

U drugom dijelu (br. 25-37) sveti papa Ivan Pavao II. piše o Bogorodici u središtu putujuće Crkve.

Marija je nazočna u hodočašću Crkve u vremenu i u prostoru, a posebice kroz povijest duša kao ona koja je „blagoslovljena jer je povjerovala“. (usp. br. 25) Crkva svoje putovanje započinje na dan Duhova gdje je i Marija bila prisutna kao svjedok onoga što se događa. Ona nije primila apostolsku misiju ali je Crkva vidi kao svoju najveću vjernicu (usp. br. 27-28).

Kasnije u ovom dijelu Papa piše o ekumenizmu u kontekstu mariologije – premda kršćani nemaju jedinstven mariološki nauk, ipak imaju dodirnih točaka.

Cijeli Marijin hvalospjev Veliča, iz Lukina evanđelja, iznesen je u ovom dijelu enciklike kao uputa putujućoj Crkvi da revnije živi Marijin Magnificat (usp. br. 30).

Materinsko posredništvo

Sadržaj trećeg dijela (br. 38-50) je koncentriran na Marijinu posebnost zagovaranja svoje djece pred Bogom. Premda Crkva naučava da je samo jedan posrednik između Boga i čovjeka, Isus Krist, Marijino posredništvo se nipošto ne kosi s tim – njezino je posredništvo povezano isključivo s njezinim majčinstvom. Posjeduje specifičnu materinsku osobnost koja razdvaja to posredništvo od drugih stvorenja koja na različite, i uvijek subordinirane, načine sudjeluju u Isusovom posredništvu.

U zaključku (br. 51 i 52) Papa citira i komentira marijansku pjesmu Slavna Majko Spasitelja, u kojoj se spominje čudo prirode u kojoj se Stvoritelj otkriva. Riječi ove antifone također izražavaju veliku prijelomnicu u ljudskom životu: padanje i dizanje čovječanstva, koje se iznova događa u ljudskoj povijesti, a u kojem Marija može mnogo pomoći.  

Osim mariologije, Papa se u ovoj enciklici dotiče i ekumenskih pitanja ali i pitanja braka, obitelji te odgoja djece.

U Dokumentu je najviše citirano Sveto pismo ali i dokumenti Lumen Gentium, Dei Verbum, Unitatis redintegratio te Gaudium et Spes.

KT