Piše: Dražen Kustura, Katolički tjednik

Papa putnik i pronositelj nade samo su dvije od brojnih odlika aktualnog rimskog biskupa koji unatoč poznim godinama, narušenu zdravlju i otežanu kretanju ne odustaje od apostolskih putovanja. Posjet Aziji i Oceaniji bio mu je 45. apostolski pohod izvan Italije od početka pontifikata 2013. Tijekom posljednjih 11 godina, otkako je na čelu Katoličke Crkve, dosljedno je provodio svoj plan koji uključuje: siromašnu Crkvu za siromašne, Crkvu u izlasku, sinodalnost i suodgovornost svih krštenika, ali i sveopće teme, po kojima je postala prepoznatljiva njegova geopolitika poput: promicanja međureligijskog dijaloga i izgradnje ljudskog bratstva, društvene pravednosti i poštovanja dostojanstva ljudskih osoba te ekologije i zaštite životne sredine. Drugačije nije bilo ni na nedavno završenom proputovanju kroz Aziju i Oceaniju.

Crkva – ujedinjujuće tkivo
U svim četirima zemljama u koje je putovao nije propustio susresti se s predstavnicima političkog, društvenog i diplomatskog života, a u svojim govorima, poštujući razlike svake pojedinačne zemlje, govorio je o temama važnim za cijeli ljudski rod te o ulozi Crkve kao ujedinjujućeg tkiva za izgradnju pravednijeg društva. Imajući u vidu da je došao u područja gdje se susreću različite etničke skupine i religije te prepliću mnoge kulture uz svakodnevne izazove s kojima se ta društva suočavaju, ukazao je na nužnost uravnoteženosti između svega pobrojanog. Upravo mu je to bila jedna od sržnih poruka u Indoneziji, zemlji koja je četvrta u svijetu po broju stanovnika i prva po broju muslimanskih vjernika koji čine 87% cjelokupna njezina stanovništva. U samom geslu pohoda ovoj zemlji Vjera – bratstvo - suosjećanje izrazio je svoju nadu, ali i viziju kakvo bi indonezijsko društvo trebalo izgledati. „Katolička Crkva u službi je općeg dobra i želi ojačati suradnju s javnim institucijama i drugim akterima civilnog društva, ali nikada prozelitizmom. Poštuje svačiju vjeru. Time želi potaknuti stvaranje uravnoteženijeg društvenog tkiva i osigurati učinkovitiju i pravedniju raspodjelu socijalne pomoći (…) Jedinstvo u mnoštvu, socijalna pravda i božanski blagoslov stoga su temeljna načela koja imaju za cilj nadahnuti i voditi društveni poredak“, poručio je u Jakarti prigodom susreta s predstavnicima političkog života te zemlje. U svojim govorima redovito je polazio od pozitivnih stvari koje su primjetne u takvim društvima, ali nije propustio prigodu ni kazati nešto o negativnostima te izazovima s kojima se treba uhvatiti u koštac. Osobito je kritizirao pojave koje koče razvoj ljudskog bratstva i tada je naveo primjer manipulacije vjere u Boga, koja se nerijetko iskorištava, ne kako bi se gradio mir, nego kako bi se raspirivale podjele. Nije propustio kritički se osvrnuti ni na pojave u pojedinim religijama u kojima dolazi do nasilnih sukoba koji su često, prema njegovim riječima, rezultat nedostatka međusobna poštovanja, netolerantne želje da po svaku cijenu prevladaju vlastiti interesi, vlastita pozicija ili djelomični povijesni narativ. Nasuprot tomu ukazao je na potrebu sklada u multinacionalnim i multireligijskim društvima. „Sklad se postiže kada smo predani, ne samo svojim interesima i viziji, nego i dobru svih, izgradnji mostova, poticanju sporazuma i sinergije, udruživanju snaga kako bismo nadišli sve oblike moralne, ekonomske i socijalne nevolje (…) Mir je djelo pravde, a to je djelo svake osobe“, samo je jedna od snažnih poruka koje je poslao iz Indonezije.

Pravedna raspodjela prirodnih resursa
U svojim govorima o socijalnoj pravednosti govorio je kroz prizmu nataliteta. Pohvalio je visoke stope rađanja djece, osobito u Indoneziji i Istočnom Timoru gdje je čak 65% populacije mlađe od 30 godina. Pri tome je istaknuo kako je rađanje djece jedno od najvećih bogatstava zemlje. Kritizirao je ona društva koja zbog nedostatka osjećaja za društvenu pravdu dovode ljude na margine gdje im nedostaje osnovnih sredstava za dostojan život. Prema njegovu mišljenju, upravo je to jedan od razloga što na scenu stupa „zakon smrti“, odnosno „ograničavanje rađanja“.

Svjestan da je došao u dio svijeta koji je poznat po prirodnim bogatstvima i resursima, pozvao je odgovorne u društvu da te stvarnosti razvijaju na održiv i pravedan način, pri tome radeći na zaštiti prirode. „Ta su dobra od Boga namijenjena cijeloj zajednici – cijeloj zajednici – pa čak i ako je za njihovu eksploataciju potrebno uključiti šire vještine i velike međunarodne tvrtke, ispravno je da se u raspodjeli prihoda i u korištenju radne snage uzimaju u obzir potrebe lokalnog stanovništva kako bi došlo do učinkovita poboljšanja njihovih životnih uvjeta (…) Ta ekološka i kulturna blaga predstavljaju ujedno i veliku odgovornost jer zahtijevaju od svih – civilnih vlasti i svih građana – promicanje inicijativa koje razvijaju prirodne i ljudske resurse na održiv i pravedan način“, poručio je iz Papue Nove Gvineje.

Dok je u Istočnom Timuru ukazao i na izazove poput izgradnje i konsolidacije institucija i zastupništva, iseljavanja iz zemlje, koje je uvijek pokazatelj nedovoljne ili neodgovarajuće valorizacije resursa. „Zbog toga je potrebno opsežno zajedničko djelovanje koje uključuje višestruke snage i različite građanske, vjerske i društvene odgovornosti kako bi se suzbilo siromaštvo prisutno u brojnim seoskim područjima. Jednako je tako vrlo važno adekvatno pripremiti vladajuću klasu budućnosti, posebno u gospodarenju prirodnim resursima zemlje, prvenstveno rezervama nafte i plina koji bi mogli pružiti neviđene razvojne mogućnosti u isključivom interesu općega dobra“, napomenuo je Papa.

Glasnik mira
Za svoga dvanaestodnevnog boravka izvan Rima govorio je i o još jednom važnom naglasku svoga pontifikata – miru. Tu temu posebno je istaknuo u Papui Novoj Gvineji koja je arhipelag sa stotinama otoka, gdje se govori više od 800 jezika, što odgovara isto toliko etničkih skupina i gdje je prisutan problem plemenskog nasilja. „Apeliram stoga na svačiji osjećaj odgovornosti kako bismo zaustavili spiralu nasilja i umjesto toga odlučno krenuli putem koji vodi k plodnoj suradnji na dobrobit svih ljudi u zemlji“, pozvao je tom prigodom Sveti Otac uz posebnu poruku kršćanima: „Za sve one koji se izjašnjavaju kršćanima – velika većina vašeg naroda – žarko se nadam da se vjera nikada neće svesti samo na poštivanje rituala i propisa. Neka umjesto toga bude obilježena ljubavlju prema Isusu Kristu i nasljedovanjem njega kao učenika. Na taj način vjera može postati življena kultura, nadahnjujući umove i djelovanje te postajući svjetionik koji osvjetljava put naprijed. Istodobno, vjera također može pomoći društvu u cjelini da raste te pronađe dobra i učinkovita rješenja za svoje najveće izazove.“

Isto tako nije propustio pohvalno govoriti u Istočnom Timoru u komu je nastupilo vrijeme mira nakon nekoliko desetljeća krvavog sukoba s Indonezijom. „Istočni Timor iskusio je trzavice i nasilje koji se često događaju kada neki narod postane potpuno neovisan, a njegovo mu se traženje autonomije uskraćuje ili osporava, ali uspio se ponovno uzdići, pronalazeći put mira i otvorenosti za razdoblje razvoja i valorizacije svojih prirodnih i ljudskih resursa“, napomenuo je Papa te podsjetio kako je na tome putu veliku ulogu igrala i ukorijenjenost katoličke vjere koju su u te krajeve donijeli Portugalci. „Inkulturacija vjere i evangelizacija kulture, naime, važna su kombinacija za kršćanski život“, poručio je Sveti Otac iz Istočnog Timora.

Zaštita siromašnih, starijih i migranata
U skladu s očekivanjima, Papa nije propustio ni na ovom putovanju progovoriti o temama po kojima je prepoznatljiv, a koje se tiču siromašnih, starijih osoba te migranata. Ukazao je to osobito u Singapuru, gradu-državi koja je „azijski tigar“ i jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta i u kojoj je katolička zajednica oživjela nakon Drugog svjetskog rata, osobito na odgojnom, zdravstvenom i socijalnom području. Unatoč riječima pohvale koje je izrekao Singapurcima zbog ljudske genijalnosti, dinamičnosti društva i oštroumnosti poduzetničkog duha, pozvao je na dodatnu izgradnju socijalne pravde i poboljšanih životnih uvjeta svih građana. Osobito je napomenuo kako se dodatna pozornost treba posvetiti siromašnima i starijim osobama te zaštititi dostojanstvo radnika migranata tako što će im se zajamčiti pravedna i poštena plaća. Pri tome je upozorio da ubrzani razvoj u korištenju sofisticirane tehnologije i umjetne inteligencije ne smiju dovesti do zaborava stvarnih i konkretnih međuljudskih odnosa, ali i da daljnji razvoj mora voditi i brigu o ekologiji. „Singapur je sjajan primjer onoga što čovječanstvo može postići radeći zajedno u skladu, s osjećajem odgovornosti i u duhu uključivosti i bratstva. Ovo je kao sažetak vašeg stava: raditi zajedno, u skladu, s osjećajem odgovornosti i u duhu bratstva i uključivosti“, poručio je Franjo s posljednje postaje svoga apostolskog pohoda.

Posjet Aziji i Oceaniji još jednom je ocrtao bitne niti vodilje geopolitike pape Franje: suzbijanje siromaštva, bolji životni uvjeti za radnike, starije osobe i migrante, izgradnja pravedna društva, odgovorno korištenje prirodnih resursa i novih tehnologija, promicanje ljudskog bratstva i očuvanje životne zajednice. Snagom svog duhovnog autoriteta postao je glas potrebitih u svijetu koji ih slabo čuje, a bez sumnje će te poruke slati i na sljedećim apostolskim putovanjima.