Kakve se poruke šalju Hrvatima?

Kamenovanja sarajevske ratne povijesti


Bez obzira koliko se bošnjački mediji i ideolozi ove bezočne prijevare upirali dokazati kako se 30. svibnja na skrovitu, za spomen-obilježja potpuno neprikladnu, mjestu Sarajevo odužilo Hrvatskom vijeću obrane, taj „spomenik“ nije ništa drugo doli još jedna poruga poginulim sarajevskim Hrvatima, preživjelim bojovnicima i njihovim obiteljima. Hrvatima općenito.

Spomenik koji to nije

Spomenik koji to nije

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Na početku treba kazati kako sarajevski Hrvat Marinko Pejić, uvijek inače vrlo senzibiliziran za osjećaje svojih bošnjačkih političkih pokrovitelja, ipak nije dokraja vodio računa o jednoj delikatnoj konotaciji. Njegov i (spomen) kamen pajdaša mu Adila Kulenovića otkriven je, naime, 30. svibnja na Dan državnosti Republike Hrvatske, pa se tako, eto, taj multi-kulti dvojac pridružio proslavi. No, (gorku) šalu na stranu, jer sarajevski događaj od prošloga ponedjeljka nije imao ama baš nikakve poveznice ni s čime – hrvatskim. A niti sa zdravom pameću i logikom!

Fatiha – biber po pilavu

Jer, bez obzira koliko se bošnjački mediji i ideolozi ove bezočne prijevare upirali dokazati kako se 30. svibnja na skrovitu, za spomen-obilježja potpuno neprikladnu, mjestu Sarajevo odužilo Hrvatskom vijeću obrane, taj „stećak“ nije ništa drugo negoli još jedna poruga poginulim sarajevskim Hrvatima, preživjelim bojovnicima i njihovim obiteljima. I ne samo to, poruka je to i Hrvatima koji – još uvijek! – žive u „europskome Jeruzalemu“ gdje se, kaže legenda stara (i već dugo deplasirana), „različitosti tako skladno sljubljuju“. Uostalom, samo što je Kulenović, inače komunist (bivši?) staroga kova, uz pratnju pet-šest pratitelja (je li im se Pejić priključio, ne znamo...) proučio, inspiriran (i) ljiljanom na „Pejićevu stećku“, fatihu, za sada neimenovani poklonici sarajevskoga, takvog zajedničkog života pokazali su što, zapravo, misle o Hrvatima i njihovoj ulozi u obrani grada.         

    Također, dakle, u ponedjeljak u organizaciji Koordinacije udruga Hrvatskog vijeća obrane Grada-Kantona Sarajevo upriličeno je obilježavanje 30. obljetnice HVO brigade Kralj Tvrtko kojom su prigodom tradicionalno položeni vijenci i zapaljene svijeće na mjestu predviđenu za izgradnju spomenika svim poginulim i preminulim braniteljima Sarajeva pripadnicima te brigade pored crkve Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu. Ni cvijeće ni vijenci nisu ni prenoćili, razbacani su i, sudeći po prizorištu, gaženi nogama. Nakon čega se riječi jednog od govornika na Pejić & Kulenovićevoj otužnoj seansi na skrovitome mjestu na Čengić Vili čine – još i više! – malicioznim.

„Grad čini napore obilježiti mjesta i događaje značajne za Sarajevo, posebno za našu bližu povijest. Ovdje smo učinili napor da podignemo spomenik poslije dugo vremena značajnoj brigadi HVO-a Sarajevo iz koje su život dala 102 pripadnika te za ostale koji su živi, koji su dali svoj doprinos obrani“, kazao je predstavnik Grada Tarik Zečić.

Kako je moglo biti po Kulenoviću...

A da je uistinu riječ o spomeniku HVO-u, pa zar bi se u nekakvom gradskom budžaku okupila – vidi sliku! – samo nekolicina starije populacije od kojih je ovako na prvi pogled moguće identificirati samo kolovođe Pejića i Kulenovića. Pri tomu je ovaj posljednji, inače čelnik i sarajevske male nedjeljne (kronično kroatofobe) pričaonice znane i kao Krug 99, iskoristio prigodu održati još jedan politički govor. „Brigada HVO-a je uzor kako se mogla odvijati borba za BiH s rezultatima koji danas ne bi doveli zemlju u nove krize i nove sukobe“, kazao je taj glasoviti krugovalaš koji se naročito istaknuo u rušenju Pelješkog mosta. Neuspješnom, dakako. I, evo mu satisfakcije. Kad već Krug 99 – ta sila nebeska! – nije uspio zaustaviti gradnju na Pelješcu ćuprije, evo slatke osvete – „Pejićev stećak“ s ljiljanom! 

Slijedom čega je zapravo nužno podsjetiti na svjedočenje bivšega zapovjednika HVO-a Slavka Zelića.

„Prvi korpus Armije BiH iznenada, podmuklo 6. studenoga 1993. napao je ljude, straže, objekte i obrambene crte u Sarajevu koje su držali pripadnici HVO-a. Razoružao je i zapovjedništvo HVO-a. Fizički su maltretirani pripadnici HVO-a: pojedincima su silom gurane pištoljske cijevi u usta, drugima su pak u usta gurana metalna hrvatska i katolička znamenja... Gažene su hrvatske zastave, uništena su sredstva veze, polupana vrata prostorija, opljačkana riznica, otuđeni ili uništeni prehrambeni artikli iz kuhinje i skladišta, oduzeti svi papiri od vrijednosti i svi dokumenti HVO-a. Sve je to urađeno kako bi se zastrašio hrvatski narod i natjerao na poslušnost. Ukinut je Stožer HVO-a Sarajevo i 'transformiran' u Hrvatsku brigadu Kralj Tvrtko u sastavu Prvog korpusa Armije BiH, a sve uz blagoslov Predsjedništva BiH u kome su sjedili Stjepan Kljuić i Ivo Komšić“, piše Zelić u svojoj knjizi Formiranje brigade Kralj Tvrtko.

Lažna (multi-kulti) slika

    Nažalost, ovo je Zelićevo svjedočenje aktualnije nego ikad, poglavito nakon prošloga ponedjeljka. I ne samo zbog incidenta ispred rečene crkve Presvetog Trojstva, nego zbog općeg ozračja u gradu, o čemu dijelom govori i priopćenje ŽO-a HDZ-a BiH Vrhbosna izdano nakon dvaju vezanih skandala – otkrivanja „Pejićeva stećka“, pod okriljem tzv. Udruge organizatora otpora umirovljenih i demobiliziranih branitelja HVO-a, i obračuna multi-kulti jurišnika sa svijećama, vijencima i cvijećem. S naglaskom na – svijeće!

„Ovu 'Udrugu' većina branitelja HVO-a ne smatra udrugom koja legitimno predstavlja i zastupa interese branitelja HVO-a, niti je certificirana od temeljnih udruga HVO-a registriranih na razini Federacije BiH, no bliska je gradskim vlastima. Ona svojim nezakonitim djelovanjem, pored štete koju nanosi besprijekornom ugledu branitelja grada Sarajeva koji su djelovali u okviru HVO-a brigade Kralj Tvrtko, stvara lažnu sliku prihvaćenosti i multietničnosti. Gradsko vijeće, koje u potpunosti ignorira inicijativu Udruge obitelji poginulih branitelja HVO-a Sarajevo za izgradnju spomenika poginulim braniteljima HVO-a Grada-Kantona Sarajevo, još jednom je odlučilo odbaciti svoje nepodobne sinove“, kaže se u ovome priopćenju, što je šlagvort da se još jedanput progovori o podobnim i nepodobnim sinovima ovoga grada. Uz napomenu kako i aktualno sučeljavanje dviju udruga ukazuje na tragičnu podijeljenost, ionako malobrojnih, sarajevskih Hrvata, na, dakako, radost onih koji ih i jesu podijelili na tzv. podobne i tzv. nepodobne.

    U biti, već spominjanje Kljuića i Komšića I. u Zelićevoj knjizi u rečenome kontekstu obračuna s HVO-om, sugerira kako su udarani temelji podobnih, tj. „poštenih Hrvata“ po sarajevskoj, prvo političkoj, a kasnije (gotovo) općoj nomenklaturi. 

Sarajevsko atestiranje

    Ovaj prvi, nesuđeni sarajevski gradonačelnik, u posljednje je vrijeme ponešto razočaran jer je, drži, od svih zaboravljen, pa se od njega koji put mogu čuti i raskrinkavajući argumenti glede pitanja: Je l' Saraj'vo gdje je nekad bilo? Ovaj pak drugi, koji se – baš na konto Kljuića – svojedobno domogao  gradonačelničke fotelje, ustrajan je u svojoj croatofobiji. Još se, na radost sarajevske čaršije, taj veselnik iz okolice Kiseljaka (baš kao, zanimljivo, i nasljednik mu Komšić II.) obračunava s mrtvim Tuđmanom i, zapravo, sa svim hrvatskim predsjednicima, osim, dakako, sa Stjepanom Mesićem.

   I Marinko Pejić je jedan podno Trebevića atestirani „pošteni Hrvat“ koji je osobno prije dvije godine za Katolički tjednik svjedočio kako je svojedobno  s tadašnjim gradonačelnikom Alijom Behmenom pitanje spomenika HVO-u riješio uz kavu. U to je vrijeme, dakle, na vlasti bio SDP. Bez obzira, međutim, koja god je vlast, „poštenom Hrvatu“ su uvijek vrata otvorena. Malo ih je (takvih!) i treba ih njegovati.

    To što je Pejić odmah na početku rata otišao u „agresorski“ Zagreb, nije važno, važnije je to što se u miru izborio da na spomeniku ne može biti autentično ratno obilježje brigade Kralj Tvrtko. Pejić je kazao kako je riječ o simbolu Herceg-Bosne i Sarajevo njemu vjeruje. Da ne spominjem kako je, još na početku, jedna od ideja bila da na spomeniku bude i križ... Jasno, i to je bilo previše za bastion multietničnosti i prihvaćenosti.

Juriš na hrvatske zastave!

    I na kraju, u tekstu je govoreno o dvama sarajevskim incidentima prošloga ponedjeljka koji svjedoče o općem ozračju. Ali, to je samo dio slike. U noći na srijedu nepoznati počinitelji su oskvrnuli spomenik hrvatskim braniteljima na katoličkom groblju u Jelahu, u općini Tešanj. Spomenik je otkriven prije nekoliko dana, a osim zastave hrvatskog naroda u BiH, uz njega je i zastava Bosne i Hercegovine. Eto, ni to nije pomoglo...

   Juriš na spomenik, a prije svega na (hrvatsku) zastavu, najavio je bošnjački radikal Miralem Merdić „prikladnim“ performansom nedaleko od groblja, koji je objavio na YouTubeu. Policija ga je u prvi mah spriječila da uđe na groblje. Ipak, zastava je skinuta. Je li se Merdić vratio tijekom noći, ili je to neki – a konkurencija je golema – njegov istomišljenik... Valjda će policija utvrditi.

    Uz to, treba podsjetiti kako su posljednjih dana skidane i uništavane zastave hrvatskog naroda u Fojnici kod Maglaja, Selištu kod Žepča i u crkvenom dvorištu u Varešu...