sub, 01. srpnja 2017. 16:36
Svjedoci smo kako se skoro iz godine u godinu studentima otvaraju razne mogućnosti s novim (privatnim) visokoškolskim ustanovama kojih nikad nije bilo više. No, ono čemu treba u budućnosti posvetiti značajnu pozornost jest bolje organiziranje i planiranje zanimanja u skladu s budućim radnim mjestima. Jednostavnije rečeno, pridati važnost onima koja su deficitarna, te raditi na smanjenju suficitarnih.
Piše: Josipa Prskalo
Prema podatcima Centra za informiranje i priznavanje dokumenata iz područja visokog obrazovanja (CIP), na području Bosne i Hercegovine trenutno je prijavljeno 10 javnih visokoškolskih ustanova, dok je privatnih skoro četiri puta više – čak 39. U ove CIP-ove brojke, kako su objasnili, nisu ubrojene visokoškolske ustanove Brčko Distrikta zbog nemogućnosti dobivanja valjanih i pouzdanih informacija o statusu potonjih ustanova na ovome području.
Omjer javnih i privatnih
Glede javnih visokoškolskih ustanova, njih šest nalazi se u Federaciji, a preostale četiri su u Republici Srpskoj. S privatnim je također slična situacija jer je 21 u Federaciji (po kantonima: Hercegovačko-neretvanski – pet; Tuzlanski – četiri; Sarajevski – četiri; Srednjobosanski – šest i Bosansko-podrinjski – jedna), a u RS-u 18.
U nastavku donosimo CIP-ov popis svih visokoškolskih ustanova na području BiH:
Javne:
Privatne:
Nepostojanje usklađenosti
Tako prema informacijama, za 2015. u dokumentu BiH u brojkama Agencije za statistiku BiH doznajemo kako je u akademskoj 2014./2015. studiralo 96 425 studenata, od kojih je više od pola (53 599) studentica. Na učilištima se obrazovalo 5 632, na sveučilištima 90 111 te 682 na vjerskim fakultetima.
U gore navedenu konačnu brojku uključeni su studenti koji su studirali po „starom“ i po Bolonjskom programu (I. ciklus i integrirani I. i II. ciklus). Što znači da nisu obuhvaćeni studenti drugog i trećeg ciklusa (prema „Bolonji“) te magistarske i specijalističke studije („starog“ programa).
Ključni problem bh. visokoškolskog sustava jest nepostojanje usklađenosti s tržištem rada. Zbog toga studenti nisu upoznati koja su to deficitarna zanimanja, a kojih ima previše, ni kakva im je plaćenost. Posljedica toga je proizvodnja kadrova kojih već ionako ima previše na tržištu te dovođenje nekoliko tisuća mladih diplomanata u stanje nezaposlenosti po završetku studija.
Posao.ba kao primjer
Ono što je pozitivno i što predstavlja pomak u odnosu na dosadašnje stanje jest djelovanje prvog, ali i vodećeg portala za oglašavanje radnih mjesta u BiH – Posao.ba – Agencije za posredovanje pri zapošljavanju. On je u protekloj godini objavio skoro 10 000 oglasa za nova radna mjesta. Prema njihovoj statistici, na svaki oglas javljalo se prosječno 30-ak osoba – ukupno oko 300 000 prijava za posao, a što je 20% više u odnosu na 2014.
U suradnji s portalom za istraživanje plaća – Plata.ba (jedinim u državi) provedeno je istraživanje Isplati li se studirati u BiH? Rezultati su ukazali na to kako u ovoj državi najviše mogu zaraditi oni koji završe elektrotehnički, ekonomski ili farmaceutski fakultet. Prema svemu sudeći, najmanje zarađuju diplomirani novinari s prosječnom plaćom od 680 KM, a slijede ih učitelji i nastavnici koji u prosjeku dobivaju 870 KM.
Korisna je za sve aktualne i buduće studente informacija kako u suficitarne kategorije poslova na našem tržištu spada, između ostalog: policija (zaštitarske usluge), turizam, proizvodnja i arhitektonske usluge, dok su deficitarne (tražene) one poput: IT softvera, zdravstva te raznih obrtničkih usluga. Nadamo se kako će ovo biti jedan vid smjernice za budućnost, ako ne ovoj generaciji studenata, onda barem sljedećim koje dolaze.