Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Agencijska fotografija s početka ožujka na kojoj nekoliko pastora u Bijeloj kući okružuje Donalda Trumpa, stavljajući ruke na njega dok se mole, a on sjedi za stolom zatvorenih očiju, obišla je svijet. A citiran je i evangelistički pastor i televangelist Greg Laurie. „Počašćeni smo što smo danas ovdje da podržimo našeg predsjednika. Molimo Te za trajnu milost i blagoslov nad njim, za mudrost s neba koja će ispuniti njegovo srce i um. Molimo da ga vodiš kroz izazovna vremena s kojima se danas suočavamo“, kazao je Laurie tijekom molitve u Ovalnom uredu.

Kompleksi reality zvijezde

Znajući lik i djelo onoga za kojega se molilo – usred agresije na Iran – neki su američki mediji gorko zažalili što je ukinuta rubrika Vjerovali ili ne koju se nekoć imali brojni dnevni listovi. Zapravo, svi oni što su se čudili nad činjenicom kako je Ovalni – i više-manje zloglasni – ured makar nakratko prometnut u crkvu, ili makar kapelu, došli su na svoje. Ubrzo! Samo nekoliko dana potom, najavljujući rasplet Epskog gnjeva, taj, s početka ožujka skrušeni vjernik, zbori: „Pazite što će se danas dogoditi tom poremećenom smeću. Oni su ubijali nevine ljude diljem svijeta posljednjih 47 godina, a sada ja, kao 47. predsjednik SAD-a, ubijam njih. Kakva je čast to raditi.“ Zaprijetio je tako na društvenim mrežama.

Jasno, nije tu stao. Nikad po navadi svih tajkuna, što po svome izvornom habitusu i jest, ne staje. Tako početkom prošloga tjedna nije krio radost nakon što je objavljena vijest o smrti bivšega direktora FBI-a. „Robert Mueller je umro. Dobro. Drago mi je da mrtav. Više ne može nauditi nedužnim ljudima“, napisao je, sav sretan, na društvenoj mreži Truth Social. Pokojnik je inače znan po tome što je 2017. imenovan posebnim istražiteljem u istrazi o ruskom miješanju u američke izbore 2016. i mogućim vezama Trumpove kampanje s Rusijom. Uz to, Mueller je bio marinac, odlikovani veteran Vijetnamskog rata i jedna od najpoznatijih figura američkog pravosudnog i sigurnosnog sustava. Dakle, životopis o kakvom bivša (?!) reality zvijezda i jaran opskurnog Jeffreyja Epsteina može samo sanjati.

Lijepo (im) je Franjo govorio

Slijedom čega se vraćamo u veljaču 2016. kada je papa Franjo po povratku iz Meksika, u zrakoplovu koji je letio iz Ciudad Juareza za Rim, odgovorio i na pitanja o republikanskom kandidatu za američkog predsjednika te propitivao i kršćanstvo toga pretendenta. Poglavito nakon što je Trump pozvao na gradnju zida na granici SAD-Meksiko. „Osoba koja razmišlja samo o gradnji zidova, a ne i gradnji mostova, nije kršćanin“, identificirao ga je – kratko i jasno – Sveti Otac koji bi, da je danas među nama, mirno mogao kazati, prije svih Amerikancima koji su ga dvaput brali: „A, lijepo sam vam govorio!“

Nije mu, doduše, nekadašnji kralj njujorških nekretnina ostao dužan. „…Ja jesam kršćanin i ponosim se time. Da jedan religiozni vođa dovodi u pitanje vjeru neke osobe je sramotno“, uzvratio je te poentirao klasičnim trumpizmom: „Kada ISIS napadne Vatikan, a poznato je da su Vatikan naveli kako svoj cilj, mogu vam obećati da će Papa moliti i željeti da je Donald Trump predsjednik.“

Apsolvirajući slučaj toga – upitnog – vjernika, a zapravo gnjevnog ratnika, valja podsjetiti na jedan, pa možda i znakovit detalj. Brojni su mediji i korisnici društvenih mreža primijetili, naime, kako Trump nije stavio ruku na Bibliju dok je davao prisegu u siječnju 2025. Iako je supruga Melania držala dvije Biblije pored svog supruga, on je samo izgovarao svoju prisegu s podignutom desnom rukom i lijevom rukom pored sebe.

Ni dvije Biblije nisu (mu) pomogle

Primijećeno je tada kako je tako postao prvi predsjednik u 100 godina koji nije stavio ruku na Bibliju tijekom prisege. Istina, kasnija je „istraga“ pokazala kako je 1963. predsjednik Lyndon B. Johnson uporabio Misal misleći da koristi Bibliju. Kako bilo, braneći Trumpa, oglasio se pastor baptističke crkve Prestonwood u Planu, Texas dr. Jack Graham: „Donald Trump poštuje Boga i njegovu riječ. Siguran sam kako je bio običan propust to što nije stavio ruku na Bibliju.“ Treba, međutim, kazati i kako je na svojoj prvoj inauguraciji, 20. siječnja 2017., Trump prisegnuo koristeći dvije Biblije – svoju osobnu koju mu je darivala majka 1955. i onu što ju je rabio Abraham Lincoln. Svejedno – nije pomoglo.

Pazite što će se danas dogoditi tom poremećenom smeću. Oni su ubijali nevine ljude diljem svijeta posljednjih 47 godina, a sada ja, kao 47. predsjednik SAD-a, ubijam njih. Kakva je čast to raditi“, zaprijetio je Trump na društvenim mrežama

A, dakako, nije do – Biblija!

Budući da je kolovoški susret Trumpa i Vladimira Putina na Aljasci označio početak jednog divnog prijateljstva, red je propitati i drugoga, zapravo, s obzirom na kronologiju ratovanja, prvoga vjernika (…) gnjevnog ratnika. Uz opasku kako kultna (završna) rečenica koju je u nezaboravnoj Casablanci Hamphrey Bogart uputio kapetanu Renaultu,simbolizira savez protiv nacista, a iznenadno prijateljstvo, ovjereno čak i u usred ljeta hladnoj Aljasci, označilo je kako bi svijet mogao biti pretvoren u Pakao. Na Zemlji. Uostalom, glasnogovornica Bijele kuće Karolina Leavitt izjavila je u prošli četvrtak kako je Trump spreman otvoriti vrata pakla Iranu…

Vratimo se stoga na početak Putinove „specijalne vojne operacije“ u Ukrajini – u vrijeme, dakle, kada se poglavar Ruske Pravoslavne Crkve patrijarh Kiril prometnuo u apologeta – prvog! – predsjednikovih ratnih ambicija. Vidjevši kako stoje stvari, papa Franjo u intervjuu za Corriere Della Sera skinuo je diplomatske rukavice, toliko svojstvene Vatikanu, te kazao kako Kiril ne smije biti Putinov ministrant. Što mu je, dakako, RPC zamjerila budući da je ova poruka došla mjesec i pol nakon što je Rimski biskup razgovarao s „ministrantom“. Inače, Franjo je u to doba tražio sastanak s Putinom u Moskvi, ali je Kremlj otklonio takvu mogućnost. I, evo nas u petoj godini „specijalne operacije“ kojoj se kraj još niti ne nazire. A svo to vrijeme Kiril ne odustaje od veličanja Putina-vjernika. Štoviše, tvrdi kako je riječ o iskrenu vjerniku i čovjeku koji redovito ide u crkvu.

Katkad i klekne

Kako je sredinom prošle godine pisao Moscow Times, povijesna se promjena u životu te velike zemlje dogodila, ne samo zbog izgradnje tisuća crkava, nego i blagodareći iskrenoj pravoslavnoj vjeri šefa države. Što je očekivano potkrijepljeno Kirilovom izjavom: „Putin nije neki povremeni vjernik, ili netko tko oponaša vjeru većine. Vladimir Vladimirović nikada se ne srami doći u crkvu ili primiti Svete Tajne Kristove. To je važno za cijelu naciju kao dobar primjer pravog kršćanina.“ Kazao je to patrijarh, ne prezajući niti veličati predsjednikovo pravovjerno pravoslavlje čak niti tijekom liturgije, što je bio slučaj lani u katedrali Petropavlovske tvrđave u Sankt Peterburgu. Međutim, Vladimir (potencijalno) Veliki, za razliku od svoga američkog prijatelja, nije govorio previše – KGB-ova je to škola – o svome pravoslavlju.

Ipak, na početku agresije na Ukrajinu obznanio je kako je to „Bogu po volji“. Gotovo da je citirao svoga pravoslavnog brata, patrijarha srpskog Irineja koji je o Božiću 2017. tumačio da je Republika Srpska „Božje djelo“… Uz to, ruski je predsjednik, u rijetkim prilikama kada govori o (svojoj) vjeri, pošteno priznao kako „ponekad osjeća potrebu obratiti se Svevišnjem i prekrižiti se“ te, veli, katkad i klekne… Zanimljivo, u već rečenom Moscow Timesu, o religiji vodećega ruskog tandema Putin & Kiril progovorio je profesor Moskovske duhovne akademije arhiđakon Andrej Kurajev: „Putin ima isključivo PR odnos prema religiji. On, zajedno s patrijarhom Kirilom, vjeruje u boga koji im odgovara i koji ih je postavio da obavljaju njihovu volju ovdje, u Rusiji i na zemlji. To jest, to je mali bog koji unaprijed odobrava svaku njihovu odluku.“

Ma, još je (sve) ovo dobro ispalo

Vjerojatni je dio toga PR-a i Putinov graditeljski pothvat. Nakon invazije na Ukrajinu preuredio je palaču u Gelendžiku, izgrađenu 2010-ih. Uklonjeni su kasino, prostorije za striptiz i igraonica… Umjesto toga, tvrdi spomenuti moskovski dnevnik, izgrađena je kapelica s ikonom Svetog kneza Vladimira, Putinova zaštitnika. Uz to, glavna slika nosi naziv Tko nam dođe s mačem, od mača će i poginuti. U biti, može raditi što mu na pamet padne. Njegov je prijatelj Kiril još na početku ruske agresije kazao kako „žrtvovanje u vršenju svoje vojne dužnosti pere sve grijehe“. A, ima li, po u Rusiji važećim kriterijima, veće žrtve od one – Putinove…

Usprkos svemu, dojam je kako utjecaj „PR-pravoslavca“ nije – ne makar koliko se zna izvan Rusije – poguban kao što je onaj njegova američkog pandama, velikoga kršćanina. Prema vlastitu sudu. U prošlu je srijedu, naime, Associated Press izvijestio kako je Pete Hegseth održao svoje prvo mjesečno kršćansko bogoslužje u Pentagonu od početka rata u Iranu, tijekom koga se pomolio „da svaki metak pronađe svoju metu protiv neprijatelja pravednosti i naše velike nacije“. Baš kao da mu je Trump pisao ovu – blasfemiju! Inače, taj se ministar obrane često poziva na evangeličku vjeru, prikazujući Ameriku kao kršćansku naciju koja vojnom moći nastoji poraziti svoje neprijatelje. A prije negoli mu je predsjednik povjerio vjerojatno najvažniji resor, bio je voditelj emisije Fox & Friends, čime je Trump, osim što je estradizirao Bijelu kuću, isto učinio i s obranom.

Zapravo, kad vidimo tko sve – i pod kojom krinkom – vodi ovaj svijet, nije ovo sve baš ni tako loše. Kako bi moglo biti…