Priredila: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

U svom pontifikatu papa Franjo, poglavito posljednjih godina, posebnu važnost daje govoru o starijim osobama, bakama i djedovima. To nije slučajnost jer društvo je globalno zaglavilo u svojevrsnom „prijeziru starosti“ koji sa sobom vuče i razne vrste zlostavljanja osoba treće životne dobi…
Kako to nije prazno slovo na papiru, svjedoči i Svjetski dan o svjesnosti zlostavljanja starijih osoba – 15. lipnja, koga je 2006. inicirala Međunarodna mreža za prevenciju zlostavljanja starijih (INPEA), a kao takva u svojoj rezoluciji A/RES/66/127 Opća skupština Ujedinjenih naroda prepoznala i prihvatila 2011.

Razne vrste

O ovom pitanju danas se više govori, ali i dalje je ono jedan od najmanje istraženih oblika nasilja, što su posvjedočili oni koji su se podrobnije bavili ovom tematikom. Dakle, zlostavljanje starijih je stvarnost, te možemo govoriti i o njegovim vrstama: od psihičkog, emocionalnog, fizičkog, seksualnog, ekonomskog pa do zanemarivanja…

Starije osobe, same po sebi, predstavljaju posebno osjetljivu i ranjivu skupinu, a svjedoci smo kako se njihov udio, iz godine u godinu, progresivno povećava.

Kada smo kontaktirali Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, koji su prije nekoliko godina donijeli određene statistike kada je riječ o zlostavljanju starijih, nažalost nisu imali svježije podatke te stoga ne znamo u brojkama kakva je situacija u BiH. Ono čega smo svjesni jest kako su slučajevi zlostavljanja starijih iznimno česti.

Kako to obično biva sa svakim zlostavljanjem, tako je i s ovim oblikom, te su stoga najčešće zlostavljači dio žrtvina najužeg obiteljskog kruga (djeca, unuci).

Ono što zabrinjava kod populacije treće životne dobi jest njihovo odbijanje prijavljivanja istog…

Ozbiljan društveni problem

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), zlostavljanje starijih definira se kao jednokratni ili ponovljeni čin ili nedostatak odgovarajućeg djelovanja koje se pojavljuje u bilo kojem odnosu u kome se očekuje povjerenje, koji starijoj osobi nanosi štetu ili nevolju.

U mnogim dijelovima svijeta, prema podatcima UN-a, zlostavljanje starijih osoba bude rijetko prepoznato ili se na njega rijetko reagira. Ovaj doista ozbiljan društveni problem donedavno je bio skriven od očiju javnosti i smatran uglavnom „privatnom stvari“. I danas zlostavljanje starijih osoba i dalje je tabu, koje svjetsko društvo uglavnom podcjenjuje i ignorira. Međutim, gomilaju se dokazi koji ukazuju na to da je zlostavljanje starijih osoba zapravo važan javnozdravstveni i društveni problem.

Opsežnost

Studija iz 2017. – koju je objavio UN, a koja se temelji na najboljim tada dostupnim dokazima iz 52 istraživanja u 28 zemalja iz različitih regija, uključujući 12 zemalja s niskim i srednjim dohotkom – procijenila je kako je tijekom 2016. 15,7% ljudi u dobi od 60 godina i starijih bilo podvrgnuto nekom obliku zlostavljanja. Ovo je vjerojatno podcijenjeno budući da je prijavljen samo 1 od 24 slučaja zlostavljanja starijih osoba – dijelom jer se stariji ljudi često boje prijaviti slučajeve zlostavljanja obitelji, prijateljima ili vlastima.

Iako su ovi rigorozni podatci ograničeni, studija ipak pruža združene procjene prevalencije (broj svih slučajeva pojedinih bolesti/stanja kod određena stanovništva u određenom razdoblju) broja starijih ljudi pogođenih različitim vrstama zlostavljanja: psihičko zlostavljanje (11,6%); financijska zloporaba (6,8%); zanemarivanje (4,2%); fizičko zlostavljanje (2,6%); seksualno zlostavljanje (0,9%).

^{Ljubičasta vrpca znak je svjesnosti o zlostavljanju starijih osoba}

Na globalnoj razini govoreći, predviđa se porast broja slučajeva zlostavljanja starijih osoba jer mnoge zemlje imaju stanovništvo koje brzo stari, čije potrebe možda nisu u potpunosti zadovoljene zbog ograničenih resursa. Tako se smatra kako će se do 2050. globalna populacija ljudi u dobi od 60 i više godina više nego udvostručiti, s 900 milijuna u 2015. na oko 2 milijarde, pri čemu će većina starijih ljudi živjeti u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Ako udio starijih žrtava zlostavljanja ostane konstantan, njihov broj će se brzo povećati zbog starenja stanovništva, te će narasti na 320 milijuna do 2050.

Starost je dar

Nakon ovakvih podataka, odnosno naše stvarnosti, ni ne čudi da je i papa Franjo prepoznao alarmantnost ovog stanja te krajem siječnja 2021. ustanovio Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba. „Duh Sveti i danas kod starijih osoba pobuđuje misli i riječi mudrosti: njihov je glas dragocjen jer pjeva hvale Bogu i čuva korijene naroda. Podsjećaju nas da je starost dar i da su bake i djedovi spona koja povezuje naraštaje kako bi se mladima prenijelo iskustvo života i vjere. Bake i djedovi su često zaboravljeni, a mi zaboravljamo to bogatstvo čuvanja korijena i prenošenja. Zato sam odlučio ustanoviti Svjetski dan baka i djedova i starijih osoba koji će se slaviti svake godine u Crkvi na četvrtu nedjelju u srpnju, uoči spomena Sv. Joakima i Ane, Isusova djeda i bake. Važno je da se bake i djedovi susreću s unucima i da se unuci susreću s djedovima i bakama jer – kako kaže prorok Joel – bake i djedovi će sanjati pred svojim unucima, imat će snove (velike želje), a mladi, uzimajući snagu od svojih djedova i baka, ići će dalje kroz život prorokujući“, kazao je Sveti Otac 31. siječnja u nagovoru uz molitvu Anđeo Gospodnji.

No, on se tu nije zaustavio. Budući da kao društvo nismo pokazali ni zadovoljavajuću razinu svjesnosti o ovom problemu, nenametljivo je 23. veljače započeo niz kateheza o starosti, tijekom redovitih općih audijencija srijedom. Tako, iz tjedna u tjedan, podiže upravo tu našu uspavanu svijest o ovom ozbiljnom problemu.

U jednoj od tih kateheza istaknuo je: „Naše doba i naša kultura, koji pokazuju zabrinjavajuću sklonost da se rođenje djeteta smatra jednostavnom stvari biološkog nastanka i reprodukcije ljudskog bića, njeguju, ujedno, mit o vječnoj mladosti kao očajničkom opsjednutošću nepropadljivosti tijela. Zašto se starost – na mnogo načina – prezire? Zato što donosi nepobitan dokaz pobijanja ovog mita koji bi nas želio natjerati da se vratimo u utrobu majke, da se uvijek iznova vraćamo mladi u tijelu.“ Tjera li nas upravo ovaj prijezir da zanemarimo svoje stare, a onda ih i zlostavljamo na razne načine?!

Bog opominje

Zar nam ni u „malom mozgu“ nije Četvrta Božja zapovijed „Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!“, pa ih – kada nas život uzme u svoju mašinu – zaboravimo i nazvati, a kamoli obići; pa im oštro prigovorimo na njihovo ponašanje kojim – prirodnom slijedom – sve više nalikuju djetetu; u takvoj situaciji i udarimo (zaboravivši kako su nas te ruke othranile); preuzmemo potpuno raspolaganje nad svakim vidom njihova novca ili doživimo takvo pomračenje uma pa nad tom krhkom starijom osobom počinimo „sodomski grijeh“…

Činjenice govore da smo kao društvo podbacili, zaglibili i ozbiljno počeli gubiti ljudskost. Ako nismo oni koji čine zlostavljanje nad starijim, ne znači da smo dobre osobe; jer smisao nije samo izbjegavati zlo, uz to je potrebno činiti dobro. A naš glas o dizanju svijesti o zlostavljanju starijih osoba dobar je korak na tom putu…