Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

U sjeni skandalozna pokušaja prodaje Napretkova doma na Trebeviću, u Sarajevu je prošle subote, 14. listopada održana Glavna izborno-izvještajna skupština Hrvatskog kulturnog društva Napredak, na kojoj je, kako su izvijestili iz toga Društva, dosadašnji predsjednik dr. sc. Nikola Čiča (gotovo…) jednoglasno dobio drugi mandat. Izabrana je i nova Središnja uprava u kojoj (više) nisu svi oni dosadašnji članovi koji su bili protiv „rasprodaje na Trebeviću“: Franjo Topić, Franjo Bratić, Josip Nikolić i fra Mirko Filipović.

Ponuda iz Srednje Bosne

Na prvi je pogled Čiči & comp. sve prošlo glatko, „slučaj Trebević“ nije ih značajnije uzdrmao, a riješili su se, eto, „remetilačkih čimbenika“, pa nije onda niti važno što su među njima i obnovitelji i dugogodišnji zaslužni članovi SU-a. Nije, međutim, baš tako. Nakon što je, naime, portal Katoličkog tjednika – nedjelja.ba nizom napisa skrenuo pozornost javnosti na, u najmanju ruku, sumnjiv pokušaj prodaje Doma bez natječaja i inzistiranja na samo jednom ponuđaču Senadu Spahiću, koji se inače pokazao kao loš gospodar Napretkove imovine, mnogi su mediji počeli propitivati ovu transakciju. Neki od njih i na samom subotnjem skupu u sarajevskom Holidayu.

Nakon što je već ranije poduzetnica iz Njemačke i povratnica u Sarajevo gospođa Diana Preissner Napretku u pismu namjere ponudila veći iznos od 1 700 000 KM, koliko je spreman platiti rečeni Spahić, prošloga se tjedna očitovala i skupina poduzetnika iz Središnje Bosne ponudivši za zemljište i objekt 2 100 000 KM, koja je, dakle, veća od ona 2 milijuna koliko je, kao najnižu cijenu, SU odredila na svojoj sjednici u Zagrebu 3. lipnja 2023. A ta je odluka potvrđena na sjednici u Busovači 9. rujna.

„Navedena društva već su ranije osigurala sredstva za kupnju predmetnog doma, zajedno s pripadajućim zemljištem (o čemu dokaz možemo dostaviti putem izvoda iz poslovnih banaka kod kojih navedena društva posluju), te su se spremna javno i transparentno za isti nadmetati putem javnog natječaja ili licitacije“, navodi se u ponudi. Što je u nemaloj mjeri uzdrmalo uže rukovodstvo koje je smatralo kako je (ras)prodaja gotova stvar. Budući da je, uz Čiču, dopredsjednik Josip Križanović bio kreator ovoga posla, novinari su ga prepoznali kao osobu koja bi se trebala očitovati (i) o ovoj znatno povoljnijoj ponudi. I, očitovao se.

Samo (nek' je) po zakonu…

„Mi ćemo uzeti vremena i prostora na Skupštini da razmotrimo te ponude, koliko su ozbiljne, koliko nisu, u konačnici ćemo donijeti odluku sukladno tim zakonskim propisima“, odgovorio je Križanović. A kako neslužbeno doznajemo, na samoj je sjednici nastojao uvjeriti skupštinare kako je Spahić jedina prava opcija. Bez gotovo ikakva uspjeha, i uz pokoju reakciju koja je toga Spahićeva poklonika dovela u nezgodnu poziciju – braniti neobranjivo.  

I kad smo kod toga, zakonskih propisa, naime, kažimo i kako je nedjelja.ba propitala Spahićevu tvrtku u koju, eto, tandem Čiča & Križanović imaju toliko povjerenje. Na mrežnoj stranici Pravosudje.ba (službena stranica pravosuđa). https://bizreg.pravosudje.ba/pls/apex/f?p=183:13:881510043118278::NO: ne može se saznati je li tvrtka SPA-Hills registrirana pod brojem MBS 65-01-0643-17, ali pod osnovnim podatcima kao naziv tvrtke navedeno je CEMENT BH d.o.o. Na istoj stranici evidentirano je da nisu poznati podatci o osnivačima, o upravi, o kapitalu itd. Slijedom čega se nametnulo logično pitanje: Znaju li članovi Napretkove uprave ovo? Je li navedena tvrtka fantomska, odnosno nepostojeća ili je javna mrežna stranica netočna i neažurna?

Brojna (otvorena) pitanja

Želeći, također, saznati solventnost tvrtke SPA-Hills i doći do njezine bilance koju objavljuje Federalna informatička agencija (FIA), rečene smo podatke pokušali pronaći na službenoj stranici FIA-e: https://fia.ba/bs/search?topic=crven&tagId=1051. Tu pak nalazimo da se tvrtka SPA-Hills d.o.o. Sarajevo nalazi u registru FIA-e, da ima račun kod BBI banke, ali financijski podatci za nju ne postoje za 2020., 2021. i 2022. To znači da tvrtka SPA-Hills nije predala završne račune u FIA-u za rečene godine.

Nakon čega su se, dakako, otvorila brojna pitanja. Primjerice:  Kako je moguće da pri prodaji ovako velika objekta nije proveden javni natječaj, čime bi se gotovo sigurno dobilo više ponuda? Zašto na Sjednici Središnje uprave nije razmatrano pismo namjere gospođe Preissner? A, dakako, brojne dvojbe/sumnje otvara i inzistiranje pojedinih Napretkovih dužnosnika da se Dom proda po nižoj cijeni Spahiću kojega se – vidljivo je iz istupa u medijima – spominje kao „spasitelja“ jer je, eto, jedini poslao ponudu (što, dakako, ne odgovara istini). Zatim, čijom krivnjom Dom trenutačno nije u „perfektnom stanju“?! Obrazloženje kako je na prodaji gosp. Spahiću inzistirao Kanton Sarajevo, ne čini se naročito vjerodostojnim.

Uza sve, i dalje je, dakako, aktualna prijava Franje Bratića Stegovnom sudu u kojoj se, uz „slučaj Trebević“ – ili, možda točnije, slučaj Čiča & Križanović – spominju i predsjednikova teška povreda Statuta Društva, krivotvorenje akta SU-a, Odluke o imenovanju člana Uprave – direktora Napredak Futura d.o.o, patvorenje Zapisnika Središnje uprave održane u Zenici 15. svibnja, neprovođenje Odluke Središnje uprave održane u Zagrebu čime je onemogućeno održavanje PULS-a u Garevcu…

Bolja cijena – sumnjiva?!

A sve je to u „Informacije o provedbi Odluke 69. Glavne izvještajne skupštine HKD-a Napredak o prodaji Napretkova Doma Trebević“ nazvano pritiskom pa i svojevrsnim medijskim linčem na predsjednika Središnje uprave Čiču i članove SU-a. Slijedom toga, a i na temelju zahtjeva člana SU-a Franje Topića za isplatu 10% od prodajne cijene Doma, Napretkovi zagovaratelji poslovne logike daj što daš (!) zaključuju kako je nekome u interesu da se, pa i pod nemogućim uvjetima i na nemoguće načine, dobije što veća cijena. Došli smo, dakle, do toga da se inzistiranje na boljoj prodaji – kad je do prodaje već evo došlo! – krsti sumnjivom rabotom i pritiskom…

No, kad smo već kod Napretkova obnovitelja i počasnog predsjednika, ispod čijega su šinjela, inače, izišli Čiča, Križanović, Miroslav Landeka… i ini članovi užega rukovodstva tijekom njegova gotovo tri desetljeća suverenog kadroviranja, kažimo i kako se Topić uoči Glavne izborno-izvještajne skupštine obratio Napretkovcima posipajući se, uz ino, pepelom glede svoje (i) izborničke funkcije. Podsjetio je kako je 29 godina vodio Napredak te se sam povukao s mjesta predsjednika prije kraja mandata 2019.

Topićeva (dodatna) odgovornost

„Hvala vam i opet što ste prihvatili moju preporuku da se izabere dr. Čiča za predsjednika. Stoga osjećam dodatnu odgovornost. Nažalost, dr. Čiča se pokazao u nekoliko bitnih stvari kao loš predsjednik u vođenju Središnje uprave, od upravljanja Futurom, Otvorene kuće, do odluke da proda Napretkov Dom na Trebeviću za 1 700 000 KM, a procjena agencije je da vrijedi 4 milijuna“, drži taj sad već bivši član SU-a, šaljući i jednu informaciju oko financija u kojoj se navodi kako je Središnja uprava (u prošlom mandatu) ostvarila gubitak od 400 000 KM.

Ništa od toga, međutim, nije prošle subote naročito impresioniralo skupštinare – osim pokojeg dobacivanja iz „publike“ – pa će, eto, Čiča i dalje voditi Napredak u, dojam je, prilično neizvjesnu budućnost. Mons. Topić je uoči „povijesne“ subote zazvao, pomalo i dramatično, Božju pomoć po zagovoru Napretkovih zaštitnika sv. Ćirila i Metoda. I, uistinu, trebat će to društvu pred kojim su nedvojbeno turbulentna vremena, bez obzira što novi/stari predsjednik i jataci mu iz najužeg rukovodstva vjerojatno drže kako su prošloga vikenda (definitivno) pobijedili.

Kao svojevrsni lakmus-papir budućih gibanja može poslužiti odgovor: hoće li nova uprava na čelu s novim/starim predsjednikom naći svrsishodno, kada – zahvaljujući medijskim istupima, prije svega portala nedjelja.ba – proda Dom na Trebeviću za znatno veću cijenu nego su to htjeli učiniti, dati barem zahvalnicu novinarima što su, bez ikakve naknade, radili isključivo u interesu Napretka.