Vječnost je tamo gdje će trijumfirati istina

Osvrt na zbirku pjesama Ljerke Mikić „Pjesma tišine“


Ljerka Mikić renomirana hrvatska pjesnikinja iz Posavine, s neporecivim talentom, daruje svojim čitateljima još jednu vrijednu zbirku pjesama. I u ovoj novoj knjizi susrećemo njezino emotivno i racionalno doživljavanje svijeta koje se često kreće na rubu metafizičkoga.

Piše: dr. fra Luka Marković

Ljerka ne promatra čovjeka poput redukcionista, nego kao stvorenje koje luta od nemila do nedraga pronalazeći svoj smisao u onomu što nadilazi pojavno. Nada, i pored svih poteškoća, dominira u njezinim pjesmama. Iz takvoga odnosa prema ljudskom životu ovdje na zemlji, nadahnjuje pjesnikinju da progovori o neraskidivoj povezanosti onih koji ovdje udišu zrak i onih koji počivaju u miru i zagrljaju Božjem. Pjesnikinja poručuje kontinuirano da umrli nisu mrtvi, nego počivaju u naručju Onoga koji sve prožima, koji je istovremeno u svemu i iznad svega. Upravo ta nada pomaže nositi teret života.

Susret i nada kroz iskustvo patnje i križa

Ova nova Ljerkina zbirka pjesama poziva na svoj način čitatelja na promišljanje o životu, meditaciju, susret i nadu. Iako govori o iskustvu patnje i križa koji život nosi sa sobom, pjesnikinja priziva snove o boljem svijetu u kojem bi „ruže cvale u snijegu, i snijeg u vatri“. Pjesnikinja upozorava vrlo dojmljivo na to da je naše vrijeme prožeto manipulacijama, nametnutim društvenim mišljenjem (mainstream) u kojem sve rjeđe do izražaja dolazi istinska individualna sloboda u kojoj pojedinac bistre glave sam odlučuje što je dobro, a što loše.

Pa ipak, ima nešto što čovjeku ne može oduzeti nitko. Ništa ne može omesti pojedinca da se sjeća onih lijepih vremena u kojima je čovjek čovjeku bio čovjek, a ne vuk, u kojima je obitelj bila izvor blagoslova i sreće.

„Mirisi i glasovi

kestena iz djetinjstva

na vedroj pučini neba koje se smiješi

purpurnom kišom

odjevenom zlatnim nitima

bakinog pletiva

Dani sreće u izobilju snova,

buđenje nade

u cvjetanju koščica,

mirisi duhana u djedovoj luli,

bistri izvori pitke vode,

toplina tatina pogleda,

sestre u zagrljaju radosti,

mamina pita sa sirom.“ 

Nada iz Isusova križa

Ljerka pripada onim pjesnikinjama koje crpe uvijek iznova nadu iz uzvišenosti križa s kojega kroz patnju progovara ljubav. Veliki filozof i teolog Metz upozorava na to da niti Isusov križ nije zauvijek dokinuo patnju u svijetu, nego joj je dao novo značenje – učinio patnju svakoga pojedinca smislenom.

Ljerka u svojoj pjesmi Križ upozorava i na onu drugu dimenziju života. Za nju Isusov križ ne čini samo smislenom ljudsku patnju, nego ju čini i podnošljivijom. Naime, ona osmišljena patnja je i podnošljivija, jer obasjana je nadom. Kao što se umorni putnik sklanja u debelu hladovinu hrasta, tako i čovjek samoće i umora pronalazi nadu u križu iz kojega izvire ljubav. To može biti Isusov križ eshatološke nade, ali i križ svake voljene osobe koja čini život drugomu podnošljivijim. To je onaj križ koji beskrajno ljubi i upozorava da postoji i ona ljepša strana u životu svakoga pojedinca, pa i onoga koji se posrće pod teretom životnih problema i dvojbi.

Pjesmom Dobri moj odzvanja vapaj pjesnikinje da Bog zaštiti nju i svijet od svega što je upereno protiv istinske ljubavi: od licemjerja, dvoličnosti, lažnoga prijateljstva i lijepo upakirane sumnjive dobrote. Pjesnikinja potiče čitatelja na promišljanje o patnji koja je često sastavni dio ljudskoga života, ali i o bezgraničnoj ljubavi koja u tamu unosi svjetlo nade. I pored svega čovjek se smije nadati, jer „anđeli ljubavi bdiju nad njim“. Ljubav koja crpi svoju snagu u Bogu, „razlijeva se kao kiša Božje milosti.“ Smiruje poput glazbe u tišini. Zahvaljujući toj ljubavi „Cvjetaju ledenjaci, smokve rode plodovima nade, vatra blagoslivlja vodu zajedno rađajući vedra jutra i cjelivajući rumene večeri.“

Iskrena poetska suosjećajnost sa svijetom

Ljerkina poezija govori o dubokoj autoričinoj povezanosti sa svijetom oko nje i u njoj, na poseban način s onim najbližim. U njezini pjesmama ne nailazimo na artističko žongliranje, nego na iskrenu poetsku suosjećajnost sa svijetom koji često nije onakav kakav bi trebao biti. Iako silnom darovitošću zapaža loša događanja u svijetu oko sebe, pa i u čitavom svemiru, njezina poezija nije na crti pesimizma poznatoga filozof Arthura Schopenhauera koji kaže da jedini smisao ljudskoga života leži u njegovoj besmislenosti. Naprotiv, i pored registriranja i one negativne strane ljudskoga karaktera, upozoravaju njezini stihovi s dubokim uvjerenjem da se tamo negdje iza crnih oblaka krije sunce, vedri svijet u kojem „anđeli Božji plešu i budno paze na čovjeka“ koji posrće pod teretom križa. Čitatelj pronalazi u Ljerkinoj poeziji, pogotovo ovoj zadnjoj zbirci, snažnu poruku o kraju vremena – u duhu velikoga mislioca Teilharda de Chardina – kada će ljubav trijumfirati, kad će se „ove prolazne obale spojiti s onim vječnim.“

Ljerkine pjesme govore o neporecivom pjesničkom senzibilitetu kojega prožimaju lirski doživljaji i racionalno promišljanje o ljudima i svijetu, o životu. O tome da će dobro trijumfirati.

I Pjesma tišine govori, na njoj svojstven način, o tome kako čovjek negdje u dubini duše osjeća da će ljubav trijumfirati na kraju vremena.

Što na kraju reći o pjesnikinji Ljerki Mikić? Talentirana pjesnikinja koja nudi puno na pladnju kulture. Nažalost, nedovoljno nagrađivana za svoje uspješne stihove. Nikakvo čudo. U vremenima u kojima politika određuje domet kulture i umjetnosti, Ljerka ostane ponekad praznih ruku dok se lovorikama kite pjesnici i pjesnikinje bez posebnoga talenta. Ponadati se da će ubrzo doći nova vremena u kojima će na području hrvatske kulture vladati um, a ne politički drum.

Upravo o tim novim vremenima nade progovara i pjesnikinja u nekim od pjesama koje se nalaze u ovoj vrijednoj zbirci. Uostalom, Ljerka upozorava često kako ovdje nije ništa vječno, pa čak ni križ koji pritišće čovjeka, ali ni nepravda. Vječnost je tamo negdje gdje će jednoga dana trijumfirati istina. Nažalost, put do istine je često trnovit. Pa ipak, isplati se koračati tim putem, poručuje Ljerka i u ovoj svojoj najnovijoj zbirci pjesama.