Misionar Tibeta koji je život posvetio evanđelju


Vlč. Josepha Ma Zha Xia pamte kao sveta čovjeka i gorljiva misionara. Preminuo je u 39. godini 17. siječnja, na spomendan Sv. Antuna Pustinjaka po čijem je primjeru i živio…

Vlč. Joseph rođen je 27. veljače 1981. U malo sjemenište Biskupije Kun Ming – provincijske prijestolnice, ušao je 2006. Premješten je potom u jugozapadno regionalno veliko sjemenište u Si Chuanu 2008. Studij teologije završio je 2014., a za svećenika je zaređen u lipnju 2016.

Radikalno svjedočanstvo
Odmah po ređenju započeo je pastoralnu službu u području Tibeta u Yun Nanu. Župa u kojoj je djelovao sastoji se isključivo od tibetanskih vjernika.

Po uzoru na Sv. Antuna Pustinjaka, i vlč. Joseph je živio samotnjački u siromaštvu i stalnoj molitvi. Jedini „luksuz“ koji si je dopuštao bio je motocikl koji mu je pomagao putovati planinom. Ovaj mladi svećenik posvetio je svoj cijeli život evangelizaciji Tibetanske autonomne prefekture Di Qinga u jugozapadnoj provinciji Yun Nan.

Njegov život bio je radikalno svjedočanstvo i poslanje Krista na ogromnom području teritorija spomenute prefekture.

No, nažalost, nasilni karcinom jetara ugasio je njegov mladi život... Kao što kažu vjernici koji su ga poznavali: „Vlč. Joseph je taj koji si može priuštiti da s ponosom izgovara riječi apostola Pavla: 'Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.'“

Uzor današnjim svećenicima
Prema riječima vlč. Petera Zhaoa, generalnog vikara Nadbiskupije Peking, preminuli svećenik marljivo je radio na evangelizaciji, integriranju i životu ljudi iz planina, uvijek čuvajući Krista, evanđelje, Crkvu i vjernost u srcu. „Bio je pravi uzor današnjim kineskim svećenicima“, naglasio je vlč. Zhao.

Sada je na mrežnim stranicama, društvenim mrežama i kineskim katoličkim blogovima moguće pronaći fotografije i priče o ovom mladom tibetanskom svećeniku koji je putovao na svom motociklu blatnim i nepristupačnim putovima samo radi pastorala i evangelizacije.

Kada bi se, nedjeljom, zvona oglasila koja su označavala početak misnoga slavlja, cijelo bi se selo okupljalo oko svog revnog i mladog župnika kako bi slavili Gospodina. Brinuo je o zajednici vjernika, vozio je svoj motocikl planinskim putovima svakodnevno prelazeći kilometre i kilometre, posjećujući bolesne i noseći im euharistiju.

„Bio je Božji čovjek i pravi misionar, uvijek spreman s osmijehom širiti sjeme evanđelja“, poručili su vjernici njegove župe.

KT