Japan

Oproštaj od o. Roberta Goessensa, pionira katoličke misije u Mongoliji


O. Robert Goessens, belgijski misionar Kongregacije Bezgrješnog Srca Marijina (CICM), preminuo je 15. kolovoza u Japanu u 97. godini života.

Ovaj belgijski redovnik bio je jedna od ključnih osoba u početcima razvoja suvremene katoličke prisutnosti u Mongoliji te član prve skupine od trojice misionara CICM-a koji su u srpnju 1992. stigli u Ulan Bator, u vrijeme kada je zemlja izlazila iz nekoliko desetljeća komunističke vlasti, donosi Fides.

Uspostava misije
Zajedno s o. Wenceslaom Padillom, filipinskim misionarom koji je postao prvi apostolski prefekt Ulan Batora, i o. Gilbertom Salesom, o. Goessens dobio je zadaću uspostaviti misiju. Stigavši 10. srpnja, uoči nacionalnog blagdana Naadam, trojica misionara suočila su se s posve novom zadaćom: naučiti mongolski jezik, susresti se sa stanovništvom koje je o katoličanstvu znalo malo ili gotovo ništa te strpljivo postavljati temelje crkvene zajednice.

Prije dolaska u Ulan Bator o. Goessens već je ostavio dubok trag u pastoralnom i društvenom životu japanske regije Kansai. U Japan je stigao 2. listopada 1955., nedugo nakon svećeničkog ređenja, i ondje je gotovo četiri desetljeća obavljao svoju službu, osobito u Biskupiji Osaka i župi Sakai. Uz župni pastoral istaknuo se pionirskim radom na području socijalne skrbi i zaštite djece. Među ostalim pothvatima osnovao je organizaciju socijalne skrbi Junshinka, pod čijim je okriljem osnovano nekoliko dječjih vrtića i centara za skrb o djeci (Heiwa no Sono). Njegova briga za najranjivije i djecu, zajedno s dubokim poštovanjem prema lokalnim kulturama, postala je prepoznatljivo obilježje njegova služenja.

Bez plana
Rođen u Belgiji 1928., otac Goessens već je imao bogato misionarsko iskustvo u Japanu, gdje je živio i djelovao 37 godina prije odlaska u Mongoliju. Svoje poznavanje Azije i pastoralno iskustvo stavio je u službu nove misije povjerene „šojtistima“, kako se članovi CICM-a uobičajeno nazivaju. Kongregaciju je u Scheutu, nedaleko od Bruxellesa, osnovao o. Théophile Verbist.

U prvim danima misionari su živjeli u hotelu, a potom se preselili u stan. Slavili su mise za strane katolike koji su živjeli u glavnom gradu te održavali nastavu engleskog jezika. Primali su i Mongolce koji su željeli upoznati njihovu prisutnost i način života. „Nitko od nas nije znao kako postupiti. Zato prije dolaska nismo izradili nikakav plan, jer smo željeli najprije razgledati i upoznati situaciju“, rekao je 2001. novinskoj agenciji APIC.

Ta se prisutnost ubrzo pretočila u socijalne inicijative, osobito u korist djece koja su živjela na ulici. Uz potporu mongolskih vlasti katolička je misija pomogla osnovati prihvatilište koje je moglo primiti oko 100 djece, a istodobno je razvijala obrazovne aktivnosti i jezične tečajeve. Inicijativa se potom proširila te je, među ostalim, pomogla otvoriti put dolasku drugih misionara iz različitih redovničkih zajednica.

Dođi i vidi
Djelovanje prvih misionara CICM-a obilježili su odbacivanje prozelitizma i želja za izgradnjom odnosa poštovanja s mongolskim društvom, njegovim vjerskim tradicijama i vlastima, slijedeći pristup „dođi i vidi“. Takav je stav omogućio Katoličkoj Crkvi rasti polako i u miru. Godine 2012. o. Goessens vratio se u Mongoliju kako bi sudjelovao u proslavi 20. obljetnice obnove katoličke prisutnosti u zemlji i ponovno se susreo s ljudima s kojima je dijelio prve godine misije. To je bilo njegovo posljednje putovanje u Mongoliju.

Jedan od prvih
U poruci sućuti iz Apostolske prefekture Ulan Batora odali su počast čovjeku kojega su opisali kao jednog od prvih misionara koji su pomogli postaviti temelje Katoličke Crkve u Mongoliji. Podsjetili su na njegovu vjernu službu zajedno s njegovom subraćom te na njegovu predanost sijanju „vjere, nade, suosjećanja i ljubavi“ među mongolskim narodom. Njegova subraća iz CICM-a u Japanu proslavila su 18. kolovoza misu zadušnicu za o. Roberta, zahvaljujući za njegov život i služenje. Katolička Crkva u Mongoliji izrazila je sućut njegovoj obitelji, subraći i svima koji su s njim surađivali te njegovu dušu povjerila Božjem milosrđu. „Neka sjeme vjere koje je posijao u Mongoliji, Kristova ljubav koju je dijelio i nada kojoj je svjedočio nastave donositi plod u životu Katoličke Crkve u Mongoliji“, poručili su iz Apostolske prefekture Ulan Batora.

J.P., KT