Jer, prepoznajući Božji poziv – ljudima koje je susretao ondje – dao je sve od sebe, dao je cijelo svoje srce i um u apostolsku službu, proveo najbolje od svoje energije ondje, uvijek u misiji naviještanja i svjedočenja Isusa Krista, a ne sebe: sve to je američki isusovac p. Casper J. Miller, koji je živio 65 godina na Nepalu, do svoje nedavne smrti 15. siječnja, u dobi od 90 godina. On je pravi primjer „evangelizacijske strasti, odnosno apostolskog žara“, o čemu u svom novom nizu kateheza govori papa Franjo tijekom općih audijencija srijedom.

Uronjen u Nepal
P. Casper, kako je objavila Agenzia Fides, rođen je u Clevelandu, u Ohiou, 1933., te se ni s navršenih 18 godina pridružio Družbi Isusovoj 1951. Godine 1958., „Cap“, kako je volio da ga se zove, entuzijastično se volonterski prijavio da ide u misije na Nepal, u ono što će postati njegovo životno djelo. Stigavši među mali himalajski narod, postao je potpuno uronjen u mjesnu kulturu. Brzo je naučio govoriti nepalski jezik tečno, te je provodio duga razdoblja u selima kontaktirajući s lokalnim stanovništvom, čak i u regijama koja naviještaj Evanđelja nikad nije dotaknuo...
Istodobno je nastavio studij kulturne antropologije, koji ga je doveo i do dubinskog poznavanja popularne glazbe, čime je postao stručnjak za nepalsku kulturu i tradiciju.
Zaređen za svećenika 29. ožujka 1964., misionar je naviještao kršćanstvo Tamang plemenima u Dhading distriktu i učio stotine nepalski učenika, koji su se došli moliti kraj njegova odra na sprovodnoj misi 16. siječnja, u crkvi Uznesenja BDM-a u Kathmanduu.

Učenjak
Bio je ravnatelj škole St. Xaviera u Jawakhelu od 1967. do 1969., potom istoimene škole u Godavariju od 1969. do 1975. Sljedeće desetljeće – odnosno do 1987., bio je istraživač i autor u Centru za razvoj ljudskih resursa i istraživanje na Sveučilištu Tribhuwan u Nepalu, postavši jedan od prvih učenjaka koji je postigao doktorat iz antropologije u Nepalu.
Tijekom studija objavio je tri knjige: Iscjelitelji vjerom na Himalajama, Donošenje odluka u selu Nepal (njegova doktorska disertacija) i Budite iskreni prema sebi.
Tijekom 2017. imao je snage napisati Život u povijesti Nepala, prepričavajući svojoj američkoj subraći p. Ludwigu Francisu Stilleru (1928. – 2009.) i p. Johnu Kerru Lockeu (1933. – 2009.) svoju misiju u Nepalu.
U dobi od 85 godina, još uvijek je bio savjetnik i odgojitelj učenicima St. Xavier's Collegea u Maitigharu. Učenici, koji su ga jako voljeli, sjećaju ga se kao skromne, uslužne, jednostavno nježne i drage osobe, s velikom ljudskom i duhovnom dubinom.

Sjećanje na dobrotu
Posljednje godine života proveo je kao knjižničar i pisac pri Družbi Isusovoj u Nepalu. Za svoje zasluge i djelo nagrađen je nepalskim državljanstvom 1971.: bio je jedan od svega nekoliko stranaca kojemu je nepalski kralj izrazio poštovanje zbog njegova služenja ljudima.
Danas ga se ljudi sjećaju kao kulturne i duhovne vertikale, a lokalni mediji poput Kathmandu Posta, slave njegov doprinos nazivajući ga „čovjekom svjetla i mudrosti“.
Subraća ga opisuju kao čovjeka koji je živio ispunjen život i posvjedočio svoju ljubav prema misijama, a sjećaju ga se i kao sretnog čovjeka; čovjeka koji je, ukorijenjen u Kristu, iskusio bratstvo i evanđeosku dobrodošlicu ljudi tako različitih od njega. Otišao je „preko granice“ samo kako bi „bio pokraj“, gdje ga je Bog pozvao, kao znak nade, i nikada se nije osvrtao, uvijek gledajući u Krista Isusa, Dobrog Pastira, predajući mu svaku gestu, riječ i djelo.

J.P., KT