Sv. Franjo Ksaverski

Začetnik misija novoga vijeka


Crkva je od samog početka, izvršavajući nalog svojeg utemeljitelja Isusa Krista koji je zapovjedio svojim učenicima: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Mt 28,19), bila i ostala misionarska.

Piše: Dražen Kustura

Ne odstupajući od svoje prvotne nakane da svi ljudi upoznaju Isusa, kroz cijelu povijest kršćanstva isticali su se pojedinci koji su svojim svjedočenjem i životom druge oduševljavali za Krista. Jedan od takvih je i Franjo Ksaverski, isusovac, za koga mnogi kažu da je najveći kršćanski misionar poslije apostola Pavla.

Sv. Franjo rođen je 1506. na dvorcu Xavier u tadašnjoj kraljevini Navari, današnjoj Španjolskoj. Nakon svršenih osnovnih studija, iako ambiciozan, nije se želio natjecati sa svojom braćom koji su svi od reda bili vojnici te se posvetio crkvenoj službi. S tom nakanom otišao je na studij u Pariz 1525., na jedno od najvećih europskih učilišta i tadašnje središte znanosti – nadaleko poznatu Sorbonu. Upravo će boravak u glavnom gradu Francuske imati presudan utjecaj na njegov daljnji život jer je tijekom četverogodišnjeg studija, nakon kojega je stekao akademski stupanj „doktora“, upoznao i zbližio se s Ignacijem Loyolom koji je kasnije osnovao Družbu Isusovu.

Prijateljstvo s Ignacijem

Upravo ga je prijateljstvo sa sv. Ignacijem u najvećoj mjeri i promijenilo budući da je imao nakanu poslije studija izgraditi karijeru u rodnoj Pamploni. U čestim druženjima s osnivačem isusovačkog Reda koji je Franji znao ponavljati Isusove riječi: „Što koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život“ (Mk 8,36), on je promijenio svoje viđenje svijeta. Osim toga, turbulentna vremena u kojima se Crkva tada nalazila (reformacija i pojava protestantizma), kao i smrt njegove majke i sestre sv. Magdalene, te primjeri izopačenosti nekih od njegovih profesora i kolega, snažno su utjecali na Franju da je položio zavjet u kapeli Svetih mučenika na Montmartru da će hodočastiti u Svetu zemlju i posvetiti se siromašnom životu te svetoj čistoći.

Tijekom njegova boravka u Parizu sv. Ignacije je oko sebe okupio nekolicinu istomišljenika, među kojima je bio i Franjo te je 1535. osnovao Družbu Isusovu pod geslom: Omnia ad maiorem Dei gloriamSve na veću slavu Božju. Prvotna zadaća novoosnovanog reda bila je misionarska, ali su se isusovci vremenom angažirali u školstvu i prosvjetljenju europskog pučanstva općenito.

Misionar Dalekog istoka

Neposredno nakon osnutka družbe za generala reda izabran je sv. Ignacije koji je na toj službi ostao sve do smrti 1556. Upravo je on Franju, nakon što je ovaj završio teologiju i obavio duhovne vježbe od 40 dana, poslao na molbu portugalskog kralja Ivana III. za misionara u Indiju gdje je započela njegova plodonosna djelatnost, najprije u čuvenoj indijskoj luci Goi, zatim na Ceylonu, pa na obali zvanoj Travancor, na Malaci, na Molučkim otocima sve do otoka Celebesa. Odlaskom na Daleki istok, ne samo da je naviještao Krista, nego je i Družbu Isusovu proširio sve do „na kraj svijeta“. Najprije je djelovao u Indiji, a zatim je 1549. svoju aktivnost nastavio u Japanu gdje je udario temelje Crkve. Pune tri godine proveo je u Zemlji izlazećeg sunca, sve do 1551. Nakon toga je odlučio poći na posljednju pustolovinu u svojem životu - u Kinu. Budući da je u to vrijeme kineska granica bila iznimno čuvana, a ulaz u najmnogoljudniju zemlju bio iznimno strog, osobito za kršćanske misionare, Franjo je čekajući na pouzdano prijevozno sredstvo na otoku Sancijanu, nakon teške bolesti pluća preminuo. Dogodilo se to 3. prosinca 1552., a samo 70 godina poslije, točnije 1622., papa Grgur XV. proglasio ga je svetcem. Naknadno mu je tijelo preneseno u Gou gdje se i danas vrlo poštuje, a njegova ruka kao relikvija nalazi se pohranjena na oltaru u crkvi Al Gesu u Rimu.

Franju Ksaverskog mnogi smatraju pionirom misija novoga vijeka, a u svojem naviještanju Radosne vijesti koristio je metodu prilagođavanja, u misiologiji (znanosti o misijama) poznatu kao inkulturacija. Nastojao je najprije dobro upoznati kulturu onih kojima je Krista propovijedao te im poput apostola Pavla „naviještati nepoznatog Boga“. U tome je imao i te kako mnogo uspjeha, a to najbolje potvrđuje činjenica da je za svojega misionarenja na Dalekom istoku krstio oko 30 000 duša. Njegova pisma napisana u tome razdoblju iznimno su puna žara, ali isto tako i dobar poticaj za sve one koji žele postati misionari. Koliko je veliki navjestitelj Isusa Krista bio, svjedoči podatak da su njegov način propovijedanja proučavali, ne samo katolici, nego i evangelici.

No, nije Franjo bio samo istaknuti navjestitelj evanđelja, nego je uz poslove misionarenja obavljao i službe Papina legata i provincijala. Uz to bio je i pionir pisanja izvještaja o svojim misijama te je uvijek morao spremati nova područja za propovijedanje.

Revolucija u misionarenju

Nakon Franjine smrti njegova subraća isusovci nastavili su njegovu misiju na Dalekom istoku, i to s dosta uspjeha. Tomu u prilog govori i činjenica da je oko 1580., nekih 30-ak godina poslije smrti Franje Ksaverskog, u Japanu bilo izgrađeno oko 200 crkava koje su okupljale oko 200 000 vjernika među kojima su bili ljudi različitih staleža uključujući i one iz najvišega. Ipak, zbog različitih političkih neprilika koje su dovele do toga da je papa Klement XIV. pod pritiskom Burbona i janzenista bulom Dominus ac Redemptor dokinuo Družbu Isusovu1773., misionarska djelatnost otaca isusovaca je privremeno bila prekinuta sve do 1814. Svakako da je ovaj događaj u bitnomu utjecao i na misionarsko djelovanje na Dalekom istoku. Tko zna, možda bi da do ovoga nije došlo, danas dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta, Kina i Indija, bile kršćanske.

Bilo kako bilo, mnogi danas smatraju Franju Ksaverskog najvećim misionarom kršćanstva nakon sv. Pavla. Doista, postoji velika sličnost između ove dvojice crkvenih velikana: obojica su išli u njima nepoznat svijet, koristili su metodu inkulturacije, svojim životom i propovijedanjem privukli su mnoge u krilo Crkve... Uloga koju je Franjo imao tim je veća jer je njegova metoda, ali i metoda isusovaca, ostala prisutna do današnjeg dana. Slobodno se može kazati da je bio revolucionar na polju misija, a njegov primjer je i dandanas snažan poticaj i poziv svakome kršćaninu na zauzeti rad u naviještanju Radosne vijesti svim narodima.