Događanja u Rijeci nisu nikakvo iznenađenje


Već nekoliko dana ne prestaju reakcije na provokacije iz Rijeke. Čudim se tolikom iznenađenju. Manifestacijom zadnjih dana Rijeka je ostala samo vjerna sebi.

Foto: Rijeka, Pixabay.com

Foto: Rijeka, Pixabay.com

Piše: Luka Marković

S Frljićevim teatrom Rijeka se poprilično uklopila u zapadni destruktivni odnos prema prošlosti, proglašavajući obezvređivanje tradicionalnih vrijednosti umjetničkim izražajem. Jugoslavenska zastava i zvijezda petokraka, obilježje zločinaca koji su ubijali i pljačkali Hrvatskom i BiH, ali također i onih koji su poslije Drugoga svjetskoga rata počinili mnoga nedjela u ime komunističke ideologije, je samo nastavak prodavanja magle, proglašavanjem umjetnošću onoga što to nije. Radi se kao i kod Frljićeva teatra o provociranju i omalovažavanju hrvatskoga naroda. Ali tu je još jedna važna stvar. Rijeka je shvatila jako dobro što se zapadnoj političkoj eliti sviđa, onoj istoj birokraciji koja je pod utjecajem liberalizma, oslanjajući se na dekonstrukciju svih starih vrijednosti, na putu da uništi europsku civilizaciju.

Neupućeni se čude

U tom kontekstu treba promatrati i poneke druge poteze koji su se odvijali zadnjih dana u tom hrvatskom gradu, na kojega su svojevremeno požudno bacali oko ne samo talijanska iredentistička bagra, Monarhija, nego i Srbijanci. Rijeka se trudila svim silama pokazati kako se dobro uklapa u europska politička previranja u kojima je sve sveto osim osjećaja domaćega čovjeka. Uostalom, možda će se neki od čitatelja začuditi da crveni imaju puno toga zajedničkoga s europskom oligarhijom. Čude se neupućeni, ali ne i oni koji dobro poznaju u kojem se smjeru kreće europska civilizacija. Sve ono što je komunizam nasilno rušio, čini to zapadna politička elita liberalnom ideologijom. Crveni političari iz Rijeke se ne moraju čak niti pretvarati poput nekih drugih hrvatskih političara koji sanjaju o europskoj karijeri.

Komunistička ideologija se već u svojim začecima obračunavala s etničkim, religijskim i tradicionalnim kao što to danas čini europska oligarhija. Europska oligarhija vjeruje naivno kako će lakše objediniti civilizacijski pridošlice iz Azije i Afrike s domaćim ljudima ukoliko se odrekne svoje povijesti, tradicije i religije. Jugoslavija se raspala upravo zato što su drugovi željeli po svaku cijenu stvoriti hibridnu naciju i religiju od naroda koji za to nisu bili spremni ideološki, niti emotivno. Europa je na putu da doživi istu tragediju. Britanci su upravo mogućnost toga nagovijestili. Pitanje je tko će biti slijedeći. Na to upućuju neki od naroda unutar Unije koji se ne žele odreći svoje etničke pripadnosti, suvereniteta i tradicije, narodi kod kojih se scenarij iz Rijeke ne bi mogao dogoditi.

Dopasti se europskim birokratama

To što se dogodilo u Rijeci, od jugoslavenske zastave s petokrakom do odabira voditelja programa, se ne bi moglo ponoviti u nekom drugom hrvatskom gradu u kojem ne vladaju crveni drugovi. I to ne zbog toga što se oni drugi političari imaju hrabrosti oduprijeti Angeli Merkel i Macronu nego zato što su svjesni da bi izgubili birače. Koliko se u tome krije istine pokazala je najbolje Dubravka Šujica za vrijeme razgovora s predstavnicima Europskoga parlamenta kad se pohvalila glasno time da je u Hrvatskom saboru bila za usvajanje Istanbulske konvencije. Iako zna da je većina hrvatskih građana protiv toga, nju to nije zanimalo. Važno je bilo da se dopadne europskim birokratima koji polagano utiru put propasti vlastite civilizacije u Europi. Upravo taj odnos prema vlastitoj civilizaciji otvara širom prostor nacionalističkim, čak i rasističkim strankama, koje ne kriju da se žele obračunati s azijskim i afričkim pridošlicama. Pred Europom je neizvjesno vrijeme. Ukoliko se nastavi sadašnji odnos europske birokracije prema vlastitoj kulturi i tradiciji, moglo bi se dogoditi da narod u strahu od sve učestalijega terorizma dadne povjerenje onima koji priželjkuju neka stara vremena.

Fotomontaža Staljin i Tito, narod.hr

Gospođa Šuica koja bi još puno toga rekla i prihvatila da se dočepa unosne pozicije u Europskoj uniji, očito ne razmišlja o tome. Nažalost nije jedina. Ima ih mnogo među njezinim stranačkim kolegama i kolegicama. Važno je dopasti se europskoj oligarhiji koja je, zahvaljujući posljedicama liberalizma, stvorila u vlastitim državama raspoloženje protiv obitelji i rađanja. Posljedice toga su vidljive na svakom koraku. Upravo ih hrvatski narod osjeća jako dobro. Mladi odlaze masovno, jer bogate zapadne zemlje ne žele u siromašnije investirati nego čine sve kako bi se domogle njihove mladosti. Nakon lošeg iskustva s mnogim azijskim i afričkim emigrantima, za koje se mislilo da će se brzo uklopiti u zapadno društvo i radni svijet, posegnule su one iste zemlje koje su ih prizivale, za europskom mladošću. U Europi stanje nije dobro. Nisam siguran da ima puno vremena za saniranje nastale štete. Upravo bi nešto od toga trebali naučiti i hrvatski političari, kako oni lijevi tako i desni. Jer tko zna što će se dogoditi kod slijedećega emigrantskoga vala. A svi ga najavljuju. Ukoliko do njega dođe, na mukama će biti oni koji su prvi na udaru. Oni koji su ga iz ekonomskih razloga poticali, prodajući se za humaniste, zatvorit će svoje granice. Zar to već ne čine od vremena do vremena?

Kakva postaje Europa?

Europa koja je nekoć nudila mir i sigurnost polagano postaje vrlo nesigurno područje za život. Zar nam o tome ne govore gotovo svakodnevni teroristički čini? Manji ekonomski poremećaji mogli bi izazvati kaos s nesagledivim posljedicama. I o tome bi trebali razmišljati crveni i crni drugovi, a ne samo o tome kako će se dopasti europskim birokratima koji su postali nervozni zbog stanja u vlastitim državama. Mnogi od njih bi danas bili sretni da imaju ono stanje mira koje vlada u Hrvatskoj, čak i s daleko slabijim standardom. Nažalost, povratka nema. Vlastita civilizacija je uništena, a strana nezaustavljivo nadire. I o tome bi trebali razmisliti oni koji se ponose Frljićem, jugoslavenskom zastavom i petokrakom i još ponekim drugim stvarima, provocirajući svoj vlastiti narod. Ne bi bilo dobro da izazovu kod naroda onu istu reakciju koju su izazvali Angela Merkel u Njemačkoj i Macronovi prethodnici u Francuskoj. A niti to ne bi bilo dobro.