Piše: dr. fra Luka Marković

Kad se na to nadoda i njegova nedavna izjava kako Bošnjaci imaju genetsku vezu s Turskom, stvar postaje još kompleksnija. Vjerojatno je mislio na pristalice Erdogana, jer onaj drugi sekularni dio Turske, a to su uglavnom intelektualni krugovi, ne bi nikada poželio popiti kavu, pardon kahvu, s takvim kao što je Bakir…

Biologija ili religija?
Ti ne govore sustavno poput Izetbegovića i njemu sličnih o islamofobiji u Europi, nego sanjaju sekularnu Tursku po uzoru na zapadnu demokraciju. Očito je čovjek pobrkao biologiju s religijom. Da nije, progovorio bi vjerojatno o tome kako ga biologija veže više uz Srbiju, odakle je njegova obitelj doselila u Posavinu u kojoj su u to vrijeme živjeli uglavnom katolici (Hrvati). Budući je musliman nadnacionalna kategorija, koja ima veće značenje od nacionalne pripadnosti, vjerojatno je mislio na religijsku vezu s Turskom. Nažalost, nije Izetbegović jedini među mudrim Bošnjacima koji poručuju da bi oni koji ne vole BiH trebali iseliti. O kakvoj to ljubavi prema državi govore ti silni zaljubljenici u Bosnu i Hercegovinu? O onoj koja se podudara s njihovim razmišljanjima o uređenju BiH ili o onoj koja uvažava različitost u zajedništvu. Nigdje na svijetu nema prave ljubavi gdje ju se pokušava postići silom. Nema je među bračnim parovima, nema je niti u obitelji, a ponajmanje u multinacionalnim državama. Očito je da pojedini Bošnjaci, poput Izetbegovića, pod ljubavlju smatraju i ono stanje „zajedništva“, bilo obiteljskog ili društvenog, u kojem paša određuje što je istina, a drugi je prihvaćaju bez pogovora. Nažalost, toga ima u obiteljima, tmo gdje žena nema pravo glasa, ali i u državama u kojima vlada tiranija jedne političke stranke, vjerske zajednice ili etničke grupe.

Stvaranje islamske države
O kakvoj to slobodi mogu govoriti Kurdi u Turskoj? Misle li pojedini bošnjački glasnogovornici da se Hrvate u BiH može dovesti u onaj položaj u kojem se nalaze spomenuti Kurdi? Vrijeme je za više mudrosti i poštenja a manje političkog spletkarenja. Izetbegović se očito želi dopasti bošnjačkim biračima kako bi se ponovno vratio u vladajuće strukture. Nije on toliko naivan da doista misli to što kaže. Prije bi se moglo reći da je u pitanju pokušaj eliminiranja političkih protivnika unutar bošnjačke politike kako bi mogao ostvariti ono o čemu sanja. Čak i sukob s Dodikom zadnjih dana ne treba uzimati previše ozbiljno. Ne može se isključiti da se i tu radi o pokušaju skupljanja poena kod bošnjačkog biračkog tijela. Njegove izjave i ne uzbuđuju više ozbiljne ljude. Problem je u običnim, vjerski nadobudnim i naivnim biračima koji doista vjeruju kako je od BiH moguće stvoriti islamsku državu. U tom pravcu ide i nedavno objavljena izjava na jednom bošnjačkom portalu koja navodi nekoliko muslimanskih država koje su se plasirale u šesnaestinu finala na svjetskom prvenstvu u nogometu, među kojima je Bosna i Hercegovina. Naravno da takva izjava ne odgovara stvarnom stanju u samoj reprezentaciju, u kojoj igraju i Hrvati i sekularni Bošnjaci, kao i Srbi. Iza nje se očito krije mišljenje da je BiH samo muslimanska ili da će to biti jednog dana. Upravo takva ekstremna razmišljanja upozoravaju na opasnost izjava poput Izetbegovićeve o selidbi onih kojima se BiH ne dopada, što zasigurno jača srpsku ekstremnu politiku u državi. Zna Izetbegović jako dobro da je to politička glupost, koja nema nikakvo uporište u realnom stanju na terenu. Umjesto da progovori kritički o bošnjačkom doprinosu lošim odnosima između Hrvata i Bošnjaka, jer im se sustavno pokušava nametnuti volja većinskog naroda u Federaciji, on još i potpiruje vatru.

Tko će seliti?
Ne znam kako bi to Bošnjaci uspjeli mirnim putem uvjeriti Hrvate u njihovim vjekovnim područjima, u kojima čine čak i većinu stanovništva, da isele. Istina, ekonomsko stanje i loša politika svih nacionalnih elita u BiH doprinose iseljavanju. Umjesto da se Izetbegović i njemu slični napokon okrenu uređenju BiH u skladu s europskim standardima demokracije, prema kojima svaki konstitutivni narod ima ista prava, oni potpaljuju vatru. Šteta što Izetbegović i njemu slični, a ima ih i među intelektualcima kao i u vjerskim krugovima, ne prostudiraju ustave Belgije, Švicarske ili Luksemburga. Shvatili bi napokon kako BiH ne može nikada postati poput Turske, niti se može dovesti Hrvate u položaj Kurda. Bilo bi puno mudrije da se okrenu više zajedništvu s Hrvatima, te na taj način zaustave iracionalnu secesionističku srpsku politiku u BiH, koja zadnjih dana, kako se vidi iz nedavnih paradiranja srpskim zastavama po Brčkom, pokušava taj grad vezati uz Republiku Srpsku. Ali tko zna? Možda te nakaradne izjave o iseljavanju onih koji „ne vole BiH“, čak i autobusima, kako nedavno reče neki primitivac, stoji u službi dogovorene politike? Kad je BiH u pitanju, ne može se ništa isključiti. Samo da suludim izjavama ne dovedu ponovno do mržnje među narodima i, ne daj Bože, sukoba. Razlog više za protežiranje iskrene, poštene i mudre politike u BiH, one koja uvažava etnička i vjerska prava svih konstitutivnih naroda, naravno i građana.