Ponešto o čudnom ponašanju HDZ-a i Kolindinom srednjem prstu


Netko unutar HDZ-a vuče iste konce kao i kod predsjedničkih izbora. Tada je to išlo na štetu Kolinde, a danas bi moglo biti na štetu stranke. Ne čudi da se Škoro nakon toliko uvreda i izmišljotina odlučio ne podržati Kolindu Grabar-Kitarević.

Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

U vrijeme izborne utrke za Hrvatski sabor HDZ ponavlja istu pogrešku kao i pred predsjedničke izbore. Čovjek se ne može oteti dojmu da netko namjerno povlači konce koji bi definitivno mogli izgurati HDZ s političke scene u Hrvatskoj. Ako nije u pitanju nečija skrivena igra, onda je riječ o kombinaciji političke tuposti i bahatosti bez presedana. Svakom razumnom čovjeku je jasno da bi sustavni napadi na Miroslava Škoru i njegovo sotoniziranje mogli kod njega poslije izbora izazvati revanšističke pobude. Na kraju i on je samo čovjek. Sva istraživanja jasno ukazuju na to da će ljevica dobiti najviše mandata na izborima 5. srpnja, ali ne dovoljno za sastavljanje vlade. Vladu će moći sastaviti onaj tko dobije podršku Domovinskoga pokreta i Mosta. Ako se nastavi ovakav odnos HDZ-a prema Škori i Mostu, moguć je i onaj neočekivani rasplet. A to ne bi bilo dobro za hrvatski narod, jer u ljevici još uvijek ima puno onih koji nisu željeli samostalnu Hrvatsku i koji bi je najradije ponovno vidjeli u nekoj novoj Jugoslaviji.

Zlonamjerno generaliziranje

Začuđujuće je što članovi HDZ-a mogu sve podnijeti kad se radi o Pupovcu. Tu nema neke oštre retorike protiv njegova sustavnog blaćenja Hrvatske, i to zbog ispada nekoliko neodgojenih, rasizmom zadojenih pubertetlija.

Prošle godine bolesni njemački mladić zadojen nacizmom ubio je deset osoba, većinom muslimana, u jednom turskom lokalu. Prije nekoliko godina dogodio se sličan zločin. Grupa mladih nacista ubila je devet stranaca, većinom muslimana. Čitav njemački narod je bio zgrožen nad svirepošću tih mladih ljudi. Sve su institucije osudile taj barbarski čin. Pa ipak nitko od muslimana u Njemačkoj nije osudio čitav njemački narod. Kao što niti Nijemci nisu nikada osuditi muslimane zbog zlodjela koje čine islamski teroristi u Njemačkoj i Europi.

A Pupovac pripisuje hrvatskom narodu sklonost ustaštvu samo zato što je šačica neodgojenih, rasizmom zadojenih pubertetlija, mahala ogavnim plakatom. Ili što se pred izbore pojavio rasistički plakat za kojega ne znamo tko ga je napisao.

Ono što bi trebalo zabrinuti gospodu u HDZ-u jest činjenica da Pupovac o Hrvatskoj često govori jezikom Vučića i njegove klike. Ponekad se dobije dojam da jedva čeka ekscese kako bi mogao osuditi hrvatski narod za ustaštvo.

Ponavljanje nerazboritog scenarija

Ukoliko se HDZ bude i dalje ponašao kako se ponaša, moguć je svaki scenarij, pa i taj u kojem bi se Domovinski pokret i Škoro odlučili za koaliciju s ljevicom. Istina je da se Domovinski pokret i Most izražavaju jako kritično o HDZ-u.

To čini i Pupovac, po potrebi, pa ne vidim neke uvredljive kritike na njegov račun.

To čini kompletna ljevica, pa ne vidim neke uvredljive kritike kao one upućene Škori i Mostu.

Ponavlja se politički nerazboriti scenarij iz predsjedničkih izbora. Čovjek dobije dojam kao da u HDZ-u postoji netko tko ga želi napokon zbrisati s političke scene, tko ga želi spriječiti da formira buduću Vladu Hrvatske. Netko unutar HDZ-a vuče iste konce kao i kod predsjedničkih izbora. Tada je to išlo na štetu Kolinde, a danas bi moglo biti na štetu stranke.

Ne čudi me da se Škoro nakon toliko uvreda i izmišljotina na njegov račun odlučio ne podržati Kolindu Grabar-Kitarević.

Iako sam u jednom tekst sugerirao Škori da podrži Kolindu, danas mislim da je dobro odlučio. Hrvatska će preživjeti Milanovića i njegovo bahato ophođenje s neistomišljenicima.

Pravo lice "kultivirane dame"

A što reći o Kolindi? Poslije onoga srednjeg prsta ništa dobro. Pokazala je napokon pravo lice one naizgled otmjene i kultivirane dame. Gospođe poput Jelene Veljače mogu pokazivati srednji prst svakodnevno. Na kraju, ta vrsta medijski isforsiranih ženica i nema nešto ozbiljno poručiti društvu osim nekog lažnog liberalizma. Kolinda je mogla i morala drugačije reagirati. Ipak je bila predsjednica države. Jednoj bivšoj predsjednici Hrvatske ne pristoji se na taj način komunicirati sa svojim neistomišljenicima, bez obzira što su joj upropastili drugi predsjednički mandat. Moglo je biti i drugačije, na dostojanstven način. Imala je pravo upozoriti Škoru da se o određenim pitanjima razgovara nešto suptilnije. Problem pobačaja zahtjeva doista puno ozbiljniju diskusiju nego što se vodi u hrvatskim medijima. Mogla je pojasniti pojedinim agresivnim gospođama kako maternica jest njihova, ali ono što u njoj nose nije i ne može biti samo njihov dar i problem. Ipak je to nešto što se tiče i muškarca, ali čitavoga društva. Jer kako reče poznata filozofkinja Hannah Arend, svako rađanje je dobitak za čitav svijet. Jer bez rađanja nema života. Istina, onima koji razmišljaju poput australskog filozofa Singera da je zdrava životinja vrjednija od bolesna čovjeka, nema koristi o tome govoriti. Nažalost, takvih je u društvu nametnutoga liberalizma (mainstream) sve više.

Problem kojega Europa osjeća

O kakvoj se opasnoj ideologiji radi osjeća danas čitava Europa.

Europa tek danas počinje shvaćati koliko je svako rađanje dobitak za čovječanstvo. Bez mladih iz država koje još uvijek drže do određenih starih vrijednosti, pa i rađanja, ne bi imao tko u bogatim, liberalnim zapadnim državama njegovati starije, čitava privreda bi doživjela kolaps. Ne radi li se tu o egoizmu? Vi rađajte, odgajajte, a mi ćemo ih uzeti da nam budu sluge. Takva logika može potrajati još neko vrijeme, ali ne zauvijek. Zato rađanje i pobačaj ne smiju nikada biti spušteni na nivo dizanja srednjega prsta ili želje za apsolutnom zabranom.

Na Zapadu danas o tome problemu, poučeni iskustvom iz prošlosti, raspravljaju ljudi od intelektualnoga i moralnoga formata, a ne neke frustrirane babice i političari. Isto tako kao što se ne smije svesti čovjeka na nivo životinje ili ljudsko stvorenje u maternici na privatnu stvar žene, treba shvatit da se zabranom ne može riješiti problem, nego stvaranjem uvjeta za život u kojima žena neće biti prisiljena na razmišljanje o pobačaju.

Zabrana može imati ponekad i gore posljedice od ozbiljnoga pristupa problemu.

Učiti iz tuđih pogrešaka

Nešto treba učiti i od pogrešaka drugih.

U Irskoj su određeni krugovi mislili da se stvar može riješiti zabranom, pa je narod drugačije odlučio. Nitko ne može jamčiti da se ne bi ista stvar dogodila i u Hrvatskoj. Upravo zbog toga treba poduzeti sve da se žene, ali i muškarce ohrabri za djecu, da se stvore financijski i društveni uvjeti koji sprječavaju pomisao na potrebu pobačaja.

U Njemačkoj niti jedna žena ne može izvršiti pobačaj a da se prije toga nije obratila savjetovalištima. Tek nakon potvrde o obavljenom razgovoru, može se odlučiti za jedno ili drugo. Smisao savjetovališta jest u tome da pokušaju odvratiti ženu od pobačaja, tražeći zajedno s njom rješenje za pozitivnu odluku, za rađanje. A to uključuje pružanje svih potrebnih informacija o financijskoj pomoći, ali i važnosti ljudskoga života.

Kolinda je mogla iskoristiti svoje znanje i progovoriti nešto o tome umjesto pokazivanja srednjeg prsta. Nažalost, nije to učinila. Spustila se na nivo medijskih šminkerica koje nemaju što ponuditi društvu osim kopiranja zapadne liberalne ideologije, zaboravljajući da je moglo biti i da ih nema. Ovdje ne mislim na veliko filozofsko promišljanje o tome zašto nešto jest kad je moglo biti i da ga nema, nego na jednostavnu činjenicu. Da su njihovi roditelji bili egoisti i olako se odlučili za pobačaj, ne bi imale danas priliku pokazati srednji prst.