Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Jedna od najprljavijih rečenica zadnjih godina u Hrvatskoj došla je iz usta književnika Miljenka Jergovića. Izjava kako će riječka gradonačelnica dr. Iva Rinčić dobiti udarac od straga kao što ga je svojevremeno dobio talijanski iredentist Gabriele D'Annunzio, koji je okupirao Rijeku, ne samo da je neukusna, nego je i ideološki obojena. Ništa čudno, taj – nema sumnje talentirani – književnik, poznat je kao čovjek polemike, koji si umišlja da svakom loncu može biti poklopac. No, prosudbe povijesnih događanja su mu slaba strana, prožeta jednostranim ljevičarskim opredjeljenjem. Iz Jergovićevevih brutalnih i neumjesnih izjava može se zaključiti kako su Rijeka i Kvarner sigurni samo kada njima upravljaju nasljednici komunističke ideologije, nostalgičari za dragom im Jugoslavijom.

Promotor jugoslavenske nekulture

Uostalom, Jergović je poznat po tome da rado govori o zajedničkoj jugoslavenskoj kulturi. Čovjek se očito ne snalazi u novim vremenima u kojima se upravo od te kulture distancira većina intelektualaca novih država. Upravo ga ta kultura – bolje rečeno nekultura – stvarana pod pritiskom komunističkog jednoumlja, i dovodi do čudnih izjava, kao što je ova o riječkoj gradonačelnici. Nakon toliko godina vladavine ljevičara birači Rijeke dali su povjerenje uglednoj ženi, koja nije opterećena ni Pavelićem ni Titom, jer, očito, shvaća da budućnost hrvatske mladosti, pa i one u Rijeci, leži u svijetu demokracije a ne jednoumlja.

Začudo na ovu bijednu izjavu Jergovića nije reagirao nitko od onih hrvatskih ljevičara koji smatraju da u BiH nema Hrvata. Očito je da za njih ima Hrvata u BiH, ali samo tada ukoliko pripadaju onima koji ne mogu prežaliti „bratstvo i jedinstvo“, Tita i dragu im Jugoslaviju.

Bijeg jugonostalgičara iz BiH

Nije Jergović jedini Hrvat iz BiH, koji je pobjegao u Hrvatsku onog trenutka kad je shvatio da njegova vizija „bratstva i jedinstva“ u Sarajevu nema budućnosti. A tamo gdje je ugroženo „bratstvo i jedinstvo“, nema novca za jugonostalgičare. Kako li će tek biti u Sarajevu kad vlast ponovno preuzme SDA, koja nije oduševljena pokušajem nametanja bosanske nacije, one koja bi trebala zamijeniti jugoslavensku? Dođe li do toga, potrčat će u Hrvatsku i oni poput Komšića, ali i poneki lijevo orijentirani Bošnjaci. Jergović pripada onim Hrvatima koji su pobjegli u Hrvatsku kad su shvatili da Bosna i Hercegovina neće nikada postati mini Jugoslavijom u kojoj bi jugonostalgičari imali privilegije.

Frljić, Jergović, pa onaj koji je nedavno pobjegao u Rijeku, ne prestaju kritizirati hrvatski narod. A potražili su spas u Hrvatskoj koju, očito, ne vole, barem ne onakvu kakvu je priželjkivala većina Hrvata, državu u kojoj i njima slični imaju pravo na svoje mišljenje ali ne i pljuvanje po časnim ljudima.

Zašto napad na gradonačelnicu Rijeke?

U čemu leži problem gradonačelnice Rijeke? Za Jergovića vjerojatno u tome što se distancirala od zvijezde petokrake. Zar je to problem? Zvijezda petokraka je bila djelomično simbol antifašizma, ali je s vremenom u mnogim istočnoeuropskim zemljama postala simbolom zlih diktatura. „Za dom spremni“ nije izmislio Ante Pavelić, pa ipak Hrvati se, barem oni racionalniji, distanciraju od tog pozdrava, jer znaju da je zloupotrijebljen kao što je bio slučaj i s petokrakom. To da se gradonačelnica Rijeke distancirala od oba simbola govori samo o tome da je riječ o razumnoj osobi koja razmišlja o budućnosti hrvatske mladosti, bez želje da podilazi jednim ili drugim nostalgičarima.