Uzavrelo političko stanje u Njemačkoj


Ništa se neće promijeniti arogantnom politikom koja se sve više udaljava od birača, i krivca unutar Europske unije za sve vidi u nekom Orbanu ili Poljacima koji ne žele prihvatiti sve ono što im dirigira Bruxelles. Stanje u Njemačkoj nije dobro. Nešto treba mijenjati.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: fra Luka Marković

Prije nekoliko mjeseci, pred izbore u CDU, napisao sam u eseju u Glasu Koncila kako će novi predsjednik CDU-a vjerojatno postati Friedrich Merz, vrlo cijenjeni političar, kojega se kao konkurenta svojevremeno na vrlo lukav način riješila Angela Merkel. Merkel je i prije nekoga vremena imala strah od njegova izbora za predsjednika CDU-a, te je poduzela sve kako bi na čelo stranke dovela današnju predsjednicu Annagret Kramp-Karrenberger. Bilo joj je jasno da se Merz neće zadovoljiti samo partijskom funkcijom nego da će tražiti da odmah preuzme i dužnost kancelara, kako je to već uobičajeno u njemačkoj politici.

Porast Zelenih i rigidne desnice

Većina ozbiljnijih analitičara u Njemačkoj nije očekivala da će se Kramp-Karrenberger, ukoliko pobjedi, uspjeti nametnuti kao vođa ovoj najvećoj i najvažnijoj njemačkoj stranci. Unatoč tome Merkel je učinila sve da baš ona dobije izbore kako bi i dalje imala glavnu riječ u CDU. Na drugoj strani bojala se da bi se s pobjedom Merza, koji je bio kritičan prema njezinoj politici, otvorilo ozbiljnije pitanje njezine krivice za promašenu migrantsku politiku. Koliko ima istine u tim riječima pokazuje se najbolje danas u vrlo uzavreloj političkoj klimi u Njemačkoj. Ogorčeni birači su počeli okretati leđa tradicionalnim strankama kao što su SPD i CDU. Porast pristalica stranke Zelenih (Grünen) je sve veći. To i ne bi bilo toliko problematično da se birači, razočarani migracijskom politikom Angele Merkel, iz protesta nisu počeli okretati rigidnoj desničarskoj stranci AFD.

Na nedavnim izborima u pokrajini Thüringen rigidna je desnica, okupljena oko AFD-a, dobila nekoliko puta više glasova nego SPD, te gotovo isti broj kao i CDU. Najviše glasova dobila je nasljednica bivše komunističke stranke koja se danas zove DIE LINKE (ljevica).

Političke oluje iz Thüringena

Situacija je eskalirala zadnjih dana kada je parlament te državice trebao izabrati predsjednika vlade. Kako bi spriječili koaliciju Ljevice, SPD-a i Zelenih izabrali su CDU i FDP, uz podršku predstavnika AFD-a, liberala za predsjednika vlade. Dogodilo se ono što je bilo za očekivati. CDU je želio spriječiti spomenutu koaliciju, jer bi se to moglo dogoditi i na nadolazećim državnim izborima. Izbor liberala za predsjednika vlade u Thüringenu odjeknuo je kao eksplozija u njemačkom političkom svijetu. Angela Merkel, koja je bila na službenom putovanju po Africi, naredila je već iz zrakoplova da se članovi CDU-a distanciraju od izbora. Pod njezinim pritiskom na CDU i odlukom državnoga vrha FDP-a, dao je novoizabrani predsjednik vlade ostavku. To je do te mjere poljuljalo stanje u CDU da su unutar stranke počele oštre kritike protiv Merkel. Ona je pak svojim istupom ponizila predsjednicu CDU-a Kramp-Karrenberger, koja je morala znati što se u Thüringenu sprema.

Situaciju je još više zaoštrila gospođa Annegret Kramp-Karrenberger svojom izjavom u ponedjeljak kako neće biti kandidat za kancelarku na slijedećim izborima u Njemačkoj, kao i to da će nakon izbora dati ostavku i na mjesto predsjednice CDU-a. Upravo je ta odluka, koja je vjerojatno potaknuta osjećajem poniženja od strane Angele Merkel, dovela do još goreg stanja unutar CDU-a, što je rezultiralo sve jačom kritikom na račun Angele Merkel.

Dvojbe najveće njemačke stranke

CDU se nalazi pred velikim izazovima. Prepusti li ponovno glavnu riječ Angeli Merkel, izgubit će veliki broj birača. Ukoliko se okrene protiv nje, riskirat će propast velike koalicije u državi (CDU-SPD), koja se ionako održava samo zato što se svi boje novih izbora i uspona AFD-a. Njemačka koja je pod vodstvom Angele Merkel doživjela ekonomski prosperitet, ušla je zbog njezine migracijske politike u veliko krizno razdoblje. Ne bi trebalo nikoga začuditi ukoliko slijedećih dana podnese ostavku. A nije za isključiti i raspad koalicije sa SPD-om na državnoj razini, jer je među članovima obiju stranaka sve više nezadovoljnih. Bilo u jednom ili drugom slučaju, karijera Angele Merkel bi time bila završena. Kako stvari sada stoje moglo bi joj se dogoditi ono što je učinila svojevremeno kancelaru Kohlu, koji ju je doveo na vlast, kad ga je gurnula u pozadinu i uzela sve konce u svoje ruke. Ako do toga dođe, ostat će u Njemačkoj u sjećanju kao političarka u čijem vremenu je Njemačka ekonomski napredovala, ali i kao političarka koja se vrlo arogantno odnosila prema svima koji su upozoravali da bi je njezina migracijska politika mogla stajati političke glave.

Nešto se mora promijeniti

Za očekivati je da će se za riječ javljati sve više onih koji su već i prije upozoravali da se ne može preko noći integrirati toliki broj emigranata iz islamskih zemalja u njemačko liberalno društvo. To je zasigurno i jedan od razloga da birači daju sve više glasova AFD-u, pokušavajući na taj način upozoriti političare kako su nezadovoljni trenutnim stanjem. Neki će se vjerojatno prisjetiti i mnogih ozbiljnih ljudi koji su upozoravali da se ne može preko noći napraviti globalnog građanina od ljudi koji su po svojim shvaćanjima miljama daleko od zapadnog načina života. Najgore što bi se u ovom trenutku moglo dogoditi jest osuda birača. Umjesto toga njihovo skretanje u „desno“ treba shvatiti kao upozorenje da se nešto mora promijeniti, a ne kao privrženost stranci AFD-u.

Ništa se neće promijeniti arogantnom politikom koja se sve više udaljava od birača, i krivca unutar Europske unije za sve vidi u nekom Orbanu ili Poljacima koji ne žele prihvatiti sve ono što im dirigira Bruxelles. Stanje u Njemačkoj nije dobro. Nešto treba mijenjati. Ukoliko se dopusti suradnja s AFD-om, doživjet će Njemačka osudu europskih licemjera u čijim zemljama desnica ima puno više pristaša nego u Njemačkoj. S druge strane, ukoliko se pokuša AFD gurnuti u potpunu izolaciju mogao bi se dogoditi još veći revolt birača, što bi tu stranku učinilo važnijim čimbenikom u društvenom životu.

Ozbiljno pristupiti migrantskoj krizi

Gdje je izlaz? U iskrenoj politici i priznavanju pogrješaka koje su učinjene, u vraćanju povjerenja birača. Angela Merkel to više ne može učiniti, sve kad bi i htjela. Za očekivati je da će to morati učiniti netko drugi.

Pouku iz previranju u Njemačkoj mogli bi izvući i hrvatski političari, shvaćajući da su migracijski problemi, za koje znatnim djelom krivicu snosi i zapadna politika, vrlo ozbiljni, te da se ne može sve koji na to upozoravaju proglasiti rasistima i konzervativcima. U tom kontekstu bilo bi jako pametno ne izlijetati s izjavama, kao što je to učinio budući predsjednik Milanović svojom arogantnom pričom o nekom autokrati Orbanu.

Dolazi vrijeme u kojem će se čitavom problemu migracija morati pristupiti puno ozbiljnije. Jer na put ne kreću samo ratom ugroženi nego i mnogi drugi čije su nam namjere nepoznate, kao niti njihovi financijski izvori. Umjesto pljuvanja po ponekim europskim političarima koji upozoravaju na opasnosti koje sa sobom donose velika migracijska kretanja, trebalo bi postaviti pitanje Saudijskoj Arabiji, Emiratima, Kuvajtu i drugim bogatim islamskim zemljama zašto ne prihvaćaju izbjeglice. A nezaobilazno je i pitanje zašto se prodaje zapadno oružje siromašnim zemljama. Uostalom, odlaskom Angele Merkel promijenit će se puno toga, pa i u samoj Njemačkoj. Narod ne treba provocirati. Zahvaljujući glasovima naroda pojedini političari su tamo gdje jesu. Bez tih glasova bit će tamo gdje im je mjesto.