Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Svojevremeno je poznati psiholog Alfred Adler ustvrdio, nadovezujući se na Nietzscheovo pozitivno razmišljanje o „volji za moću“ (Der Wille zur Macht) – snazi koja pokreće čovjeka u životu – da postoji i ona druga, negativna crta tog ljudskog nagona. Naime, nagon za vlašću može pokrenuti čovjeka da učini silno zlo.

Biti bog drugomu

Jedan od najjačih nagona ljudskog stvorenja, na što upozorava i povijest, jest želja da se bude bog drugomu, njegov apsolutni gospodar. Nagon za vlašću često je motiviran i kompleksom manje vrijednosti, bilo da je riječ o pojedincu ili zajednici. Ponajbolji primjer zadnjih desetljeća za to jest srpska politika koja se sustavno pokušava potvrditi podjarmljivanjem drugih i prisvajanjem onoga što joj ne pripada. Sličan proces se može zapaziti i kod nekih drugih naroda, koji misle da se najbolje potvrđuju potpunom dominacijom nad drugima.

Taj negativni nagon za moću opaža se danas u ruskom odnosu prema Ukrajincima ili izraelskoj politici prema palestinskom pitanju koje se sustavno niječe, iako je svakom razumnom čovjeku jasno da ono postoji. Uostalom, velike sile poput Kine, Rusije i Amerike, iako često govore o miru i sporazumijevanju među narodima, duboko stoje pod utjecajem nagona za vlašću, dominacijom nad drugima.

Ideologije opijene vlašću

Dok su se životinje uglavnom koncentrirale na svoj markirani prostor, ljudsko je stvorenje kroz čitavu povijest pokušavalo ovladati i prostorom onoga drugoga. Te negativne crte čovjeka – silni nagon za vlašću – dovode i u modernom svijetu do sukoba, koji postaju izvorom nasilja i patnje. Mnoge ideologije su, manipulirajući pozitivnim idejama kao što su pravednost, socijalna jednakost i društveni mir, prikrivale ljudski nagon za ovladavanjem drugima.

Najbolji primjer za to nalazimo u komunističkoj ideologiji koja je preuzimanjem vlasti zaboravila na obećano, čineći sve kako bi ovladale životima drugih, pa i onih koji su ih slijepo slijedili. Nagon za vlašću pomogao im je zaboraviti sva obećanja o pravednosti, jednakosti i toleranciji. Upravo je to dovelo do toga da je komunistička ideologija, koja je obećavala blažena vremena običnom čovjeku, skrivila smrt oko 100 milijuna ljudi, gotovo dvostruko više od nacističke, o kojoj se također s pravom govori sa zgražanjem.

Primjeri iz svijeta religija

Nažalost, niti religije nisu oslobođene ljudskog nagona za vlašću. Napaćeni narod Irana je očekivao padom diktature Pahlavija mir, a dobio je brutalnu vjersku diktatura, koja ukazuje da je nagon za vlašću prisutan i kod čovjeka religije.

Nažalost, i kršćanska povijest nije bila oslobođena ljudskog nagona za vlašću. Srećom, danas se promijenilo puno toga, i to zahvaljujući sekularizaciji društva u kojem su religije pozvane služiti čovjeku, a ne vladati njime. Tko zna kako bi se stvari odvijale danas kad bi kršćanski poglavari imali apsolutnu zakonodavnu i izvršnu vlast. Našli bi se među klerom zasigurno i oni koji ne bi mogli odoljeti nagonu za vlašću. Čudno je stvorenje čovjek.

Posao za egzorciste

Možda bi bilo dobro da se egzorcisti danas posvete malo više izgonu tog prokletog ljudskog nagona za vlašću, koji prijeti – s obzirom na mogućnosti razornog oružja – uništenju ljudskoga roda. Posla im ne bi nedostajalo. Istina, ne bi tako lako došli do političkih moćnika i profitera koji uništavaju Božji stvoreni svijet. Pa ipak vrijedilo bi pokušati. Uostalom, zar nije u biblijskoj mitskoj priči uzrok Adamova i Evina izgona iz raja bila želja da imaju božansku moć spoznaje, da budu mali bogovi?