Kako piše Deutsche Welle, kultura se vratila u drugi po veličini irački grad, a festival Ja sam Iračanin – čitam samo je jedan od mnogih kulturnih događaja. Slogan ovoga događaja referira se na tradicionalnu arapsku tvrdnju: „Egipćani pišu, Libanonci objavljuju, a Iračani čitaju.“

„Mi ne vrjednujemo stvari dok ih ne izgubimo“, istaknuo je Ali al-Baroodi, učitelj engleskog na Mosulskom sveučilištu koji je postao neslužbeni kroničar, vozeći se biciklom svojim oslobođenim gradom i fotografirajući ruševine i proces obnove.

„Prošlogodišnje oslobođenje istočnoga Mosula od Daesha (kako tamošnje stanovništvo naziva terorističku organizaciju Islamska država), bilo je za mene kao ponovno rođenje“, objasnio je.

Umjetnost i kultura teško su stradali pod bezumnicima IDIL-a. Kipovi pjesnika i književnika bili su porušeni, radovi umjetnika i glazbeni instrumenti također su stradali, sveučilišna je knjižnica izgorjela zajedno s mnogim vrijednim knjigama. Knjige su, inače, bile zabranjene, nereligiozna umjetnost bila je tabu, a glazbenici i umjetnici su ubijeni.

Spašavanje knjiga iz pepela u Mosulu

I ne samo od terorista IDIL-a. Represija je počela nedugo nakon američke invazije 2003. kada su radikalni muslimani preuzimali primat u gradu. „IDIL je poput duha – ne vidiš ga, ali je tu, potajno skupljajući podatke o nama za vrijeme 'kad se vrate'“, rekao je al-Baroodi za DW. „Vladali su u sjeni od 2005., a otvoreno nakon 2014. Tako da nije lako okončati njihovo postojanje. Pod Daeshom ja sam umro tisuću puta na dan. I prvo što Mosul treba učiniti jest otresti se straha“, poručio je ovaj sveučilišni profesor.

Nastaviti proces promjena

I dok ga otac upozorava da bude pažljiv mladi fotograf osjeća kako je to njegova misija: zabilježiti razvoj svoga grada. Uspoređuje situaciju u prvim godinama nakon 2003. kada su mnogi Iračani slavili promjene i slobodu koju su dugo čekali – s onom dok se nisu pojavili radikalni muslimani koji su započeli borbu s Amerikancima, stavljajući barbarski kraj pozitivnim promjenama. No ovaj put mnogi u Mosulu osjećaju da proces promjene mora biti nastavljen.

Bolje nego prije IDIL-a

Marwan Tariq koji poučava na Umjetničkom institutu Mosulskog sveučilišta, slaže se kako je učinjen napredak: „Nakon Daesha, situacija je već bolja nego prije njihova dolaska.“ On je bio jedan od prvih koji su ušli u teško bombardirani kampus sveučilišta nakon što je protjeran IDIL početkom ove godine. Oštećenja Umjetničkog instituta bila su užasna. „Sve što je imalo veze s umjetnošću je polomljeno. Klaviri, udovi (arapski žičani instrument kruškolikoga oblika s kratkim vratom), gitare, također slike i skulpture“, rekao je Tariq za DW.

Nastup glazbenika na ulicama Mosula

Zajedno sa svojim studentima počeo je čišćenje zgrada koje su još uvijek stajale uspravno – bez ikakve pomoći Iračke vlade, koja je nastavila sumnjičiti sve koji su ostali tijekom okupacije za suradnju s IDIL-om. Istodobno, lokalno se stanovništvo bojalo onih članova IDIL-a koji su otišli u „podzemlje“.

„Zbog toga ćete teško vidjeti išta povezano s umjetnošću danas“, objasnio je Tariq. A čini se da umjetnost ne igra ulogu u pomaganju ljudima da shvate ono što im se dogodilo pod IDILO-om, za razliku od Kurdistanske regije Iraka, gdje je, primjerice, umjetnik Yazidi uradio slike o sudbini njegova narod.

Umjetnička izložba uz zvuke rata

No umjetnici u Mosulu nalaze način kako slaviti njihovu obnovljenu slobodu. U svibnju 2017. Kada su borbe još uvijek bile žestoke duž rijeke Tigris, koja dijeli ovaj grad na dva dijela, i al-Baroodi i Tariq bili su uključeni u postavljenje umjetničke izložbe u istočnom Mosulu. Tu su slike i slikarski radovi bili izloženi unatoč crnim ostatcima sveučilišne zgrade i uz zvuke dugo zabranjene glazbe. Onda su studenti, profesori i volonteri napravili akciju kako bi slasili knjige koje su preživjeli paljenje sveučilišne knjižnice.

Knjige i glazba vratili su se u Mosul

U kontekstu paljenja knjižnice, al-Baroodi je zajedno sa studentima i drugim volonterima bio tamo kako bi dokumentirao spašavanje oko 6 000 knjiga iz pepela. Tisuće je knjiga poslije stiglo s različitih mjesta kako bi nadomjestili gubitak, zahvaljujući apelu povjesničara Omara Mohammeda, koji je privukao međunarodnu pozornost za svoj rad kao bloger Mosulsko oko tijekom okupacije.

Također, vratila se i glazba sa sviračima tradicionalnoga instrumenta ud koji su organizirali koncert na umjetničkoj izložbi.

Oni koji odu sjesti u nedavno otvoreni kafić, gdje su knjige uredno složene uz portrete pisaca, glazbenika i umjetnika koji pridonose normalnom ozračju, mogu potvrditi da se kultura vratila u Mosul.

KT/ AINA