Revolucija otprije pola stoljeća srušila je monarhiju koja se naginjala ka Zapadu i zamijenila je Islamskom šijitskom teokratskom Republikom koja prezire zapadne vrijednosti, javlja ICC. Upravo zato, ali i zbog loših ekonomskih uvjeta, mase Iranaca žele promjene, ali režim koji je došao revolucijom na vlast nije sklon popuštanju pred narodom.

Podsjetimo, počevši od 28. prosinca 2025., Iran je eruptirao u nacionalnim štrajkovima i prosvjedima usred kolosalne inflacije, čestih nestašica energije i gospodarstva na rubu kolapsa.

Atmosfera je trenutno toliko nestabilna da je iranski državni odvjetnik rekao da je svatko tko sudjeluje u prosvjedima „Božji neprijatelj“ i stoga prema iranskom zakonu može dobiti smrtnu kaznu. Usred svog kaosa i nestanaka interneta, teško je utvrditi pouzdane statistike. Iranska državna televizija izjavila je da je ubijeno nešto više od 3 000 ljudi, no mnogi drugi vjeruju da je stvarni broj daleko veći,

„Policija neselektivno puca u gomilu. Ljudi pokušavaju uzvratiti, ali su nenaoružani i gotovo potpuno bespomoćni“, rekla je Lana Silk iz kršćanske organizacije Transform Iran koja je sigurna kako je ubijeno više od 12 000 Iranaca, a vrlo je moguće i 30 000. Ona se nalazi u Ohaju u SAD-u i kaže kako je kontakt s ljudima unutar Irana trenutno „vrlo ograničen“, ali veze njezine organizacije unutar te zemlje „uspjele su dobiti neujednačene signale i poslati poruke.“

„Ulicama patroliraju tenkovi i agresivne naoružane snage sigurnosti“, dodala je Silk napominjući kako ljude, muškarce, žene i djecu, premlaćuju, zatvaraju i ubijaju. Svatko tko se usudi izaći van je u opasnosti. „Ljudi se boje ići na posao ili u trgovinu iz straha da će ih napasti policija. Čak i otvaranje prozora stana dovodi ljude u opasnost. Poznajemo pojedince koji su bili jako bolesni, ali su se plašili otići u bolnicu iz straha da će biti pokupljeni okupljeni zajedno s ranjenim prosvjednicima“, kazala je Silk.

Kako je „priznatim“ i „nepriznatim“ kršćanima?

Nažalost, iako iranski režim gotovo da se ne odnosi dobro prema nijednom od svojih državljana, sklon je biti posebno nemilosrdan prema kršćanskoj manjini. Tako je trenutno rangiran kao 10. najgora zemlja za Kristove sljedbenike. Iranska vlada ne krije svoj stav prema kršćanstvu, a mise i protestantska bogoslužja na glavnom jeziku te zemlje (perzijskom, poznatom i kao farsi) u biti je zabranjeno, kao i svaka kršćanska literatura napisana na tom jeziku.

Službeno, manje od 1% od 90 milijuna stanovnika Irana su kršćani. No mnogi sumnjaju da je pravi broj kršćana znatno veći i da brzo raste. Kršćane u Iranu mogli bismo podijeliti u dvije glavne skupine: „priznate“ i „nepriznate“.

„Priznati“ kršćani obično su armenskog ili asirskog podrijetla. Iranski režim im dopušta bogoslužje ako vode službe na svojim neperzijskim etničkim jezicima. Oni se obično tretiraju kao građani drugog reda i obično smanjene mogućnosti zapošljavanja, kao i manja zakonska prava.

„Nepriznati“ kršćani, koji obično dolaze iz iranskih obitelji muslimanskog podrijetla, najčešće na sebi osjete gnjev iranskog islamskog režima. Režim „proklinje“ ovu vrstu kršćana kao primjere od krvi i mesa zapadnog uplitanja za koje smatraju da nastoji potkopati i islam i Iran.

Takvi „nepriznati“ kršćani nemaju nikakva prava. Stoga se često suočavaju s proizvoljnim uhićenjima, napuhanim kaznenim prijavama i namještenim suđenjima bez ikakvog interesa za istinu ili šanse za oslobađanje. Njihove „crkve“, koje su zapravo kućne, u stalnom su riziku od policijskog upada.

Silk je objasnila da iranska vlada „povezuje kršćanstvo i judaizam s Amerikom i Izraelom, te se stoga svi ti takozvani 'cionisti' također smatraju prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, a mnogi koji budu osuđeni bit će osuđeni za optužbe povezane sa špijunažom ili izdajom“.

Vjersko osipanje

Inače, bivši iranski ministar obavještajnih službi izrazio je svoje nezadovoljstvo zbog prelaska Iranaca na kršćanstvo i 2019. rekao da je njegov ured poslao agente posvećene „suprotstavljanju zagovornicima kršćanstva“. Jedan primjer takvog „suprotstavljanja“ pojavio se u ožujku 2025., kada su trojica iranskih kršćanskih obraćenika osuđena na ukupno 40 godina zatvora.

Ipak, unatoč takvim uvjetima, mnogi tvrde da Iran ima najbrže rastuću podzemnu kršćansku scenu na svijetu i ima „najveću stopu pokrštavanja na svijetu“.

Postoje i izvješća o mnogim preobraćenjima s islama na baha'i i zoroastrijsku vjeru, kao i o mnogima koji su potpuno odustali od religije, baš kao što je većina Iranaca odustala od budućnosti pod sadašnjim režimom.

Usprkos problemima za kršćane Silk smatra kako „svi Iranci žive u nesigurnom okruženju“. Ona vjeruje da će sljedeća iranska vlada, kad god dođe, biti manje represivna. Istaknula je da je Iran izdržao gotovo 50 godina teške represije i da ljudi sada „umiru u velikom broju pokušavajući to zaustaviti“.

Ž.I., KT