Pastor  Victor Bet-Tamraz i njegova supruga Shamiram Issavi, etnički asirski kršćani te Amin Afshar Naderi i Hadi Asgari, koji su s islama prešli na kršćanstvo, osuđeni su u drugostepenom procesu početkom rujna, te im je tako potvrđena presuda na ukupno 30 godina zatvora zbog "nelegalnih crkvenih aktivnosti" i širenja propagande koja "prijeti nacionalnoj sigurnost".

"Ovi kršćani uhićeni su samo zato što su prakticirali svoju kršćansku vjeru, uključujući prisustvovanje na božićnom okupljanju i organiziranju kućnih crkvi", rekao je Mike Ansaari iz Heart4Iran (Srce za Iran) organizacije za CBN (Kršćanska televizijska mreža).

Victor Bet-Tamraz uhićen je 2014. kada je osiguranje u civilnoj odjeći napravilo pretres njegovog doma za vrijeme božićne zabave, a o tome smo već pisali u Katoličkom tjedniku. Iranski revolucionarni sud 2017. osudio ga je, skupa s Hadi Asgarijem, na 10 godina u zatvoru za "formiranje skupine od više od dva čovjeka s namjerom podrivanja državne sigurnosti" , a u odnosu na njihove aktivnosti pri crkvi.

Isti je sud osudio Amina Afshari Naderija  na pet godina u zatvoru zbog navodnog vrijeđanja islama.

U siječnju 2018. ogranak 26, revolucionarnog suda u Teheranu osudio je Shamiram Issavi na pet godina zatvora zbog "članstva u skupini čiji je cilj bio podrivanje nacionalne sigurnosti" i još pet godina zatvora za "okupljanje i smišljanje zločina protiv nacionalne sigurnosti".

Podsjetimo, Iran, većinska muslimanska zemlja, ima ustav koji ograničava slobode nemuslimana.

"Kao posljedica toga, kršćani u Iranu su meta uznemiravanja, proizvoljnih uhićenja i zadržavanja u zatvoru, nepravednih suđenja i osuda koje se temelje na optužbama vezanim za sigurnost zemlje, a sve samo zbog njihove vjere“, stoji u izvješću Amnesty Internationala.

Samo tijekom 2017. deseci kršćana, uglavnom preobraćenika, bilo je meta napada.

Još četvero kršćana, koji su sada na slobodi uz jamčevinu, čekaju presudu jer su uložili žalbe.

Iran jedna od najstarijih civilizacija

Iran, službeno Islamska Republika Iran, prostrana je država smještena u jugozapadnoj Aziji koja obuhvaća površinu od 1 648 195 km². Na zapadu graniči s Irakom i Turskom, na sjeveru s Armenijom, Azerbajdžanom i Turkmenistanom, a na istoku s Pakistanom i Afganistanom. U Iranu živi malobrojna kršćanska zajednica koja je zbog specifičnih zakona veoma ugrožena, dok je gotovo svaka kršćanska aktivnost na perzijskom jeziku - prevođenje Biblije, propovijedanje, izdavanje knjiga - ilegalna i podložna sankcijama...

Položaj Irana je od iznimne geostrateške važnosti zbog pozicije unutar Euroazije i zapadne Azije, kao i zbog Hormuškog tjesnaca. Iran je dom nekih od najstarijih civilizacija na svijetu kao što su Proto-Elamitsko i Elamitsko Kraljevstvo nastalo u razdoblju između 3200. i 2800. prije Krista. Unatoč postojanju starih civilizacija, danas se u Iranu necivilizirano postupa s kršćanima i onima koji to žele postati...

Kao što to obično biva u svim zemljama koje ne poštuju demokratske tekovine, „na papiru“ sve izgleda bajkovito i lijepo, međutim u stvarnosti je sasvim suprotno. Ustav Islamske Republike Irana osim šija islama priznaje i ostale monoteističke religije kao što su kršćanstvo i judaizam. Tako su sljedbenici monoteizma slobodni prakticirati vjerske obrede i ceremonije u svojim vjerskim objektima...

Važno je napomenuti kako se to odnosi samo na Asirce i Armence, dok se Iranci (Perzijanci) po definiciji smatraju muslimanima i svaka kršćanska aktivnost među njima na perzijskom jeziku smatra se apostazijom od islama te sa sobom nosi teške posljedice: fizičko i psihičko maltretiranje te minimalno odlazak u zatvor u kojemu ostali pritvorenici jedva čekaju takve ljude. Izricanje smrtnih kazni također nije neuobičajeno.

Prihvaćamo li poludemokraciju?

Za one kršćane koji su imali sreću biti rođeni kao potomci Asiraca ili Armenaca postoji veliki broj crkava u kojima se mogu moliti, što ukazuje na miran i zajednički suživot sa šija muslimanima. Kršćani imaju oko 600 crkava, a židovi više od 30 sinagoga diljem Irana. Armenci kao i ostale manjine imaju svoje škole, časopise na armenskom jeziku te stalne zastupnike u državnom Parlamentu.

Ako se zažmiri na jedno oko, što zapadnjački mediji često rade, može se reći da kršćanima u Iranu nije toliko loše, pogotovo kada se usporedi situacija s ostalim zemljama gdje su progonjeni. Međutim, glede sloboda, a pogotovo onih vjerskih, ne smije biti polovičnih rješenja. Sloboda za kršćane ili postoji, ili je nema. Prema tim mjerilima i zbog zakonskih osnova za progon, Iran se, prema istraživanjima, nalazi na sedmoj poziciji, od 50 promatranih zemalja, kada govorimo o progonima kršćana. Na svu sreću, skoro 30-godišnji mir u Iranu te naznake popuštanja sankcija i pokrenuti pregovori u vezi s nuklearnom energijom nude nadu da će Iran krenuti ka potpunoj demokratizaciji, što će uključivati slobodnije djelovanje kršćana i njihovih udruga. Sudeći prema svemu, to će biti dugotrajan proces budući da u prosjeku tijekom jedne godine 50-ak kršćana završi u zatvoru zbog vjere.

KT