Pakistanski kršćanin umro radeći u nehumanim uvjetima


Na nadnevak, 7. svibnja, u jutarnjim satima preminuo je Shabbir Masih (33), jedan od mnogih kršćanskih sanitarnih radnika u Pakistanu, koji je bio primoran obaviti opasan posao zbog prisile nadređenih.

Foto: Ilustracija

Foto: Ilustracija

Masih je umro radeći unutar glavnog kanalizacijskog sustava dubokog 7,5 metara kojim je upravljala Uprava za vodu i sanitaciju (WASA), javlja ICC. Prema riječima njegove udovice, Masih je bio potpuno svjestan opasnosti koju predstavlja taj rad i tri je dana odbijao sići u kanalizaciju. Ipak, posljednje noći, službenici WASA-e stigli su u njegov dom u 22:00 h i odveli ga. „Znao je da je to smrtonosna zamka“, rekla je njegova udovica dodajući kako je bio jako zabrinut posljednja tri dana te je znao kako mu prijete da mora ići.

Izvođači radova nisu uposlenici?

Masih je poslan u kanalizaciju s još jednim kršćanskim radnikom po imenu Sanwal. Obojica su se spustili u vodu duboku metar i pol. Zbog opasnih, otrovnih plinova koje su njihova tijela apsorbirala, Masih je umro u kanalizaciji, a Sanwal se teško razbolio te je odmah prevezen u bolnicu, iz koje je izašao oporavljen sutradan.

Međutim, Masihovo tijelo je izvučeno i ostavljeno na cesti. WASA je rekla Shabbirovoj obitelji da odvezu zemne ostatke, signalizirajući da nije njihova odgovornost.

Masihova udovica sada zahtijeva pravdu za svog supruga, rekavši da ga je WASA prisilila da radi u kanalizaciji protiv njegove volje. WASA je odbila odgovornost za Masihovu smrt, tvrdeći da je bio angažiran kao „izvođač radova“, što je namjerni aranžman outsourcinga osmišljen kako bi se izbjegla odgovornost.

Kršćani čine 2% pučanstva, ali čak 80% sanitarnih radnika

Masih nije prvi kršćanin koji je umro kao posljedica ovog obrasca sistemske diskriminacije. Kršćanska zajednica, koja živi ispod granice siromaštva, čini veliki dio ove radne snage. Iako kršćani čine manje od 2% stanovništva Pakistana, oni rade 80% sanitarnih poslova. Ti radnici nemaju odgovarajuću obuku niti zaštitnu opremu za obavljanje svojih zadataka. Šalju ih se u duboke kanalizacije bez ikakvih sigurnosnih mjera, a ako odbiju, prijeti im se gubitkom posla. Kršćanski radnici namjerno se dodjeljuju najopasnijim i nepoželjnim poslovima.

Prema Centru za pravnu pravdu (CLJ), od 2011. do 2023. najmanje 40 kršćana izgubilo je život u šahtovima zbog nedostatka odgovarajuće obuke i sigurnosne opreme. Radnici često ne odbijaju opasne zadatke, čak ni kada znaju da bi ih to moglo koštati života, jer je iznenadni prekid posla rizik koji si ne mogu priuštiti. Većina su jedini uzdržavatelji svojih obitelji.

U Pakistanu se sanitarni radovi dijele u dvije kategorije: suhi i mokri. Suhi sanitarni radovi prvenstveno uključuju metenje i rukovanje krutim otpadom. Mokri radovi uključuju rukovanje ljudskim otpadom i kanalizacijom, što može biti opasno, a ponekad i smrtonosno zbog izloženosti otrovnim plinovima ili utapanja u kanalizacijskim sustavima.

Pakistanski sanitarni sustav uvelike se oslanja na ručni rad. Sanitarni radovi u Pakistanu mogu biti stalni, ugovorni ili dnevni. Međutim, tijekom proteklih nekoliko desetljeća, vladina tijela uglavnom su izbjegavala stalno zapošljavanje, umjesto toga zapošljavajući radnike putem ugovora o radu ili dnevnih plaća kako bi izbjegli zdravstveno osiguranje i odgovornost za smrti poput Masihove.

Ž.I., KT