Kritičari upozoravaju kako ovaj neviđeni potez predstavlja izravno kršenje Ustava zemlje i dramatičnu eskalaciju uplitanja države u vjerska pitanja, javlja ICC.

Program, objavljen ususret nadolazećim izborima, kao jedan od svojih političkih ciljeva navodi uklanjanje „de facto poglavara“ Armenske Apostolske Crkve, što se odnosi na katolikosa Karekina II. Znakovito je da dokument izbjegava korištenje njegove crkvene titule, nego ga spominje u umanjenim terminima, što odražava širi napor potkopavanja i službe i same institucije. Osim promjene vodstva, stranačka platforma predlaže niz sveobuhvatnih reformi, uključujući imenovanje namjesnika, izradu nove crkvene povelje i izbor novoga katolikosa prema revidiranim strukturama. Predložena povelja uvela bi mehanizme za financijski nadzor i klerikalnu disciplinu – područja kojima tradicionalno interno upravlja Crkva.

Pravni stručnjaci i zagovornici vjerskih sloboda upozoravaju da takvi prijedlozi predstavljaju izravno političko miješanje u unutarnje upravljanje jednom vjerskom institucijom.

Armenski pak Ustav priznaje jedinstvenu ulogu Armenske Apostolske Crkve u nacionalnom životu i utvrđuje načelo odvojenosti Crkve od države. Ovaj okvir dodatno je osnažen zakonom iz 2007. koji izričito priznaje pravo Crkve na samoupravu. Kritičari tvrde kako svaki pokušaj političke stranke da unaprijed odredi promjene vodstva ili nametne strukturne reforme krši te zaštite.

Ovaj razvoj događaja označava najnovije žarište u tekućem sukobu između vlade centrističkog premijera Nikola Pašinjana i Armenske Apostolske Crkve. Tijekom protekle godine napetosti su značajno porasle, a Vlada je postala sve neprijateljskija u nastojanjima da ograniči neovisnost Crkve. Ranije ove godine, tužitelji su otvorili kazneni postupak protiv katolikosa Karekina II., kojemu je uz to zabranjeno i putovanje u inozemstvo. Vrijeme zabrane podudaralo se s velikom skupštinom armenskih biskupa u Austriji, što je spriječilo katolikosa da prisustvuje tom važnom događaju.

Za mnoge Armence ulozi nadilaze pravna pitanja. Više od 90% žitelja identificira se s Armenskom Apostolskom Crkvom, koja je dugo služila kao temelj nacionalnog identiteta, posebno tijekom razdoblja strane dominacije i genocida. Povijesno gledano, pokušaji političke kontrole nad Crkvom bili su povezani s vanjskim silama, uključujući sovjetske vlasti koje su nastojale ograničiti vjerski utjecaj. Kritičari upozoravaju da trenutni prijedlozi odražavaju te ranije napore, što izaziva uzbunu zbog budućnosti vjerskih sloboda u zemlji.

Analitičari primjećuju kako je najviše zabrinjavajući način na koji je ova politika ugrađena u širu izbornu platformu. Budući da su mjere vezane uz Crkvu samo jedan dio opsežnog političkog programa koji se bavi ekonomskim i socijalnim pitanjima, birači možda neće u potpunosti prepoznati njihove implikacije. Ako vladajuća stranka osigura izbornu pobjedu, mogla bi zatražiti javni mandat za provedbu predloženih promjena i intervenciju u upravljanje Crkvom.

Kako se Armenija približava izborima očito je da se ta zemlja nakon svih problema koje je doživjela u 20. i 21. st. ponovno nalazi na prekretnici, ovoga puta onoj koja redefinira granice između političke vlasti i vjerske autonomije. Također, još jednom se potvrdilo da je sekularizam dvosmjerna prometnica u kojoj se zaboravlja obveza države da se ne miješa u poslove Crkava i vjerskih zajednica.

Ž.I., KT