pet, 26. siječnja 2024. 11:44
U posljednjih nekoliko mjeseci Sjeverna Afrika doživjela je uznemirujući porast progona kršćana. Na čelu te eskalacije prednjače zemlje kao što su Mauritanija, Alžir i Libija.
Ovaj uznemirujući trend baca svjetlo na složeno međudjelovanje političkih, vjerskih i društvenih čimbenika koji pridonose izazovima s kojima se suočavaju kršćanske manjine u toj regiji.
Mauritanija: Uhićenje i oslobađanje 15 kršćana
Mauritanija je islamska republika koja prema ustavu ne zabranjuje kršćanstvo, ali su smrtna kazna za otpadništvo od islama i bogohuljenje navedeni u zakonu zemlje. Prozelitizam ili promicanje bilo koje druge religije osim islama također nije dopušteno.
U prosincu 2023. lokalno je postao viralan video jednog krštenja, što je dovelo do obračuna vlasti s 15 kršćana koji su pritvoreni. Uključeni u podjelu tog sakramenta pušteni su nakon nekoliko tjedana rasprave na nacionalnoj razini u vezi s malom, ali rastućom kršćanskom manjinom u ovoj zemlji.
Alžir: Zatvaranje crkava i pastora
Iz vala progona nije izuzet ni susjedni Alžir. Izvješća u proteklih nekoliko godina pokazuju niz zatvaranja crkava i gušenje djelovanja pastora, što ukazuje na zabrinjavajuće kršenje vjerskih sloboda. I dugovječne i registrirane protestantske crkve, kao i kućne crkve zabranjivane su, a kršćani zadržavani u policiji jer prakticiraju vjeru koja nije islam.
Priroda ovih akcija postavlja pitanja o motivima iza takvih mjera, kao i službeno poricanje represije nad kršćanima.
Libija: Moćnici traže kršćane i na internetu
U Libiji, podijeljenoj naciji koja se bori s izazovima nakon građanskog rata i pada Gadafija, pojačani napori lokalnih vlasti i milicije da pronađu i eliminiraju kršćane dodatno su povećali zabrinutost. Korištenje internetskog nadzora za pronalaženje pojedinaca na temelju njihove vjerske pripadnosti naglašava razmjer do kojeg se vjerski progon infiltrirao čak i u digitalno područje.
Raspad reda i zakona u podijeljenoj zemlji dovodi svakog Libijca za kojeg se sumnja da se zanima za kršćanstvo u ozbiljnoj opasnosti od pritvaranja, mučenja ili čak smrti.
Što stoji iza ovog uznemirujućeg trenda?
Porast progona kršćana u sjevernoj Africi može se pripisati skupu čimbenika među koje se ubrajaju: politika u regiji te percepcija stvarnog rasta broja kršćana u muslimanskim zemljama
Naime, nova godina donijela je oštriji jaz između muslimanskog svijeta i Zapada zbog složenog problema koji potječe izvan Sjeverne Afrike. Naravno, riječ je o sukobu Izraela i Hamasa u Gazi koji mnogi u muslimanskom svijetu doživljavaju kao oblik zapadne tiranije protiv muslimanskih zemalja. Nažalost, muslimani diljem svijeta SAD još uvijek vide kao središte globalnog kršćanskog evangelizma. Tome pridonose i glasni američki evangelički protestanati koji čvrsto podržavaju Izrael u posljednjem bliskoistočnom sukobu.
Kao reakcija na to sjevernoafričke protestantske skupine (koje predstavljaju većinu autohtonih kršćana u tim zemljama) doživljavaju velike probleme i progon zbog pretpostavljene povezanosti s protestantima u SAD-u. Tako se u islamskim nacijama Sjeverne Afrike maleni broj kršćana, posebno protestantskih skupina, od kojih većina dolazi iz muslimanskog podrijetla, nepravedno percipira i sumnjiči da se svrstavaju na stranu "kršćanskog Zapada" i/ili "cionizma".
Također, percipirani rast kršćanskih zajednica u većinski muslimanskim zemljama u sjevernoj Africi, o čemu javno na televiziji govore i sami muslimanski učenjaci, povećao je zabrinutost među određenim segmentima stanovništva, posebice ekstremističkim islamskim skupinama. U nekim slučajevima na kršćane se gleda kao na prijetnju vjerskom i društvenom poretku, što dovodi do povećane diskriminacije i progona.
Bilo kako bilo u nacijama s izrazito muslimanskom većinom postoji dugotrajno neprijateljstvo prema svakome tko bi se obratio na kršćanstvo. To proizlazi iz duboko ukorijenjenog osjećaja vjerskog identiteta, gdje se svako odstupanje od vjere većinske zajednice susreće sa sumnjom i, nažalost, ponekad ekstremnim slučajevima progona. U International Christian Concernu (ICC) smatraju da izazov leži u poticanju veće vjerske tolerancije unutar tih društava i u pokazivanju da su, unatoč tome što su kršćani, još uvijek lojalni građani Libije ili Mairitanije. Nažalost, iz priloženih vijesti u rubrici Križnim putem kršćana danas razvidno je kako će mnogo vremena proći dok islamske vjerske škole i sami muslimanski vjernici konačno razdvoje vjeru i politiku te državne interese i shvate kako je obraćenje privatan čin, ali i pravo, svakog pojedinca.
Ž.I., KT