Takav je protokol po župama razumljiv, ali, budući da u osnovi svi egipatski obraćenici moraju biti diskretni u vezi svog novog statusa, na njihovim osobnim iskaznicama i dalje stoji kako su „muslimani“, piše ICC. To znači da ljudi na ulazu u crkvu mogu posumnjati kako su džihadisti. Čak i ako mogu dokazati svoje obraćenje, takvo otkriće može dovesti do ozbiljnih problema u njihovim životima.

Različiti pokušaji ulaska u crkvu

„Većina obraćenika pokušava naći crkve koje ne traže osobne iskaznice“, rekla je za International Christian Concern studentica Anjela, koja je odgojena kao muslimanka, ali je izgubila vjeru, prije nego što je konačno našla odgovor u koptskom kršćanstvu. „Obraćenici bi također mogli staviti ogrlicu s križem prije dolaska na ulaz u crkvu, ali to ne funkcionira uvijek“, objasnila je podsjećajući se kako se i sama uspjela „uvući“ u crkvu kojoj sada pripada, uvjerivši zaštitara da je kršćanka koja odmah treba razgovarati sa svećenikom. Naglasila je kako je dobila mogućnost nesmetanog ulaska u crkvu kada je taj svećenik rekao zaštitarima da joj ne prave probleme.

Dodala je i to da je ulazila i u druge crkve u pratnji starije prijateljice koja ima tetovažu križa na zapešću, što ima dugu povijesnu tradiciju u Egiptu. „Kad sam s njom, obično se ne trude tražiti od mene da išta dokažem“, rekla je Anjela, a njezina druga prijateljica, također obraćenica, dodala da ju je jedna crkva primila nakon što je, kao dokaz, izmolila Očenaš.

Ona se podsjetila kako je imala manje uspješan ishod u prvoj crkvi koju je pokušala ući, gdje su ljudi na ulazu odmah shvatili da je obraćenica nakon što je odbila pokazati svoju osobnu iskaznicu. „Molila sam ih da me puste unutra na neko vrijeme, i to su učinili, ali su mi ubrzo rekli da moram ići“, prisjetila se Anjela.

Ovdje je bitno napomenuti kako se mnogi koptski svećenici ne žele baviti obraćenicima, bojeći se odmazde terorista protiv njih i ostalih članova župe.

U gradovima je sigurnije

Egipat – koji ima oko 90% muslimana i 10% kršćana – svjedočio je mnogim nasilnim napadima, uključujući samoubilačke bombaške napade na dvije crkve na Cvjetnicu 2017. u kojima je ubijeno najmanje 45 ljudi. Ovaj koordinirani napad, najsmrtonosniji u modernoj povijesti protiv egipatskih kršćana, dogodio se samo nekoliko mjeseci nakon bombaškog napada 11. prosinca 2016. u koptskoj katedrali u Kairu, u kojem je ubijeno 25 ljudi.

Unatoč tim incidentima, Anjela je rekla da se egipatski kršćani, barem oni koji žive u gradovima, općenito osjećaju sigurnije pod sadašnjim egipatskim predsjednikom Abdelom Fattahom el-Sisijem nego pod Hosnijem Mubarakom, koji je bio predsjednik 30 godina do Egipatske revolucije 2011., koja se odvila kao dio tzv. Arapskog proljeća.

Anjela je dodala kako je među egipatskim kršćanima reakcija na Arapsko proljeće 2011. bila prilično podijeljena. Mnogi su kršćani sudjelovali, a drugi su emigrirali iz zemlje. Ipak, većina ih jednostavno ne želi nikakve nemire.

Niži intenzitet nasilja

Otkad je preuzeo vlast 2014. predsjednik El-Sisi je, barem javno, pokazao zabrinutost za sigurnost kršćana. I posljednjih nekoliko godina nije bilo napada na crkve s velikim žrtvama. Umjesto toga, antikršćansko neprijateljstvo i dalje postoji na razini koja obično ne dolazi na naslovnice svjetskih medija. Anjela je kazala da se kršćani u južnom Egiptu posebno suočavaju s dosljednim progonom u režiji lokalnog stanovništva i rulje, dok policija ne čini ništa.

Ozračje je manje neprijateljsko oko Anjeline župe, ali je naglasila kako se i još uvijek nastoji držati podalje od ostalih vjernika. Većina vjerojatno nije svjesna da je obraćenica i radije izbjegava opsežne razgovore koji bi mogli otkriti njezinu nekršćansku pozadinu.

Unatoč ovom stupnju oprezne izolacije Anjela zna da njezina nevolja nije jedinstvena u Egiptu. Shvatila je, uglavnom kroz razgovore s koptskim svećenicima, da njezina zemlja ima mnogo kršćanskih obraćenika. Neki od njezinih prijatelja znaju za otpadništvo od islama koje je napravila, ali to krije od članova obitelji.

U mnogim egipatskim obiteljima možete se „izvući“ s odricanjem od svoje muslimanske vjere, sve dok ne skrećete pozornost na to. Anjela je kazala da mnoge obitelji, uključujući i njezinu, „jednostavno tiho prihvaćaju ili ignoriraju, sve dok nitko ne pravi veliku stvar ili otvoreno kritizira islam“.

Nažalost, ako se glasina o preobraćenju izrekne na pogrešnom mjestu ona može izazvati nasilje.

Veliki broj egipatskih muslimana smatra kako im je dužnost ubiti onoga tko je prešao na kršćanstvo. A i ako osobno ne bi sudjelovali u ubojstvu, mnogo je onih koji bi podržali takav gnusni čin.

Ipak, bitno je napomenuti kako je generalno manje neprijateljstava prema egipatskim kršćanima koji su odgojeni u kršćanskoj vjeri. Većina egipatskih muslimana radije održava pristojnost na površinskoj razini kada se bave tim pitanjima, ali kako kaže Anjela "iza njihovih leđa, većina govori negativno... sa stereotipima ili pritužbama". Ona trenutno studira i zna da će morati ostati u Egiptu još neko vrijeme, ali kako je rekla nakon diplome pokušat će emigrirati. Posljedice za nju, naravno, kao obraćenice mogle bi biti mnogo teže nekoliko primjedbi iza leđa koje dobivaju oni koji su rođeni kao kršćani...

Ž.I., KT