Dokumentirani su intenzivni valovi nasilja u Africi i Aziji te povećan „bijeli progon“ pod okriljem države u obje Amerike i u Europi. U svom izvješću, koje je objavljeno na 125 stranica i koje se može preuzeti OVDJE, dokumentirane su i analizirane sve najozbiljnije i najbrže rastuće prijetnje vjerskoj slobodi koje danas oblikuju svijet. Djelatnici ICC-a su primijetili, dok su godinu dana istraživali globalnu sliku pritisaka na kršćane, kako oni nisu jenjavali, već su se počeli dodatno pojačavati.

Razlozi istraživanja

Upravo ih je ta činjenica ponukala kako bi dali jasnu sliku da svi ljudi, posebice oni na Zapadu, uljuljani u svoje materijalno blagostanje i sigurnost, shvate u kakvom svijetu žive te da se poduzmu konkretni koraci kako bi se progon smanjio i na kraju dokinuo.

„Mnogi kršćani žive daleko od stvarnosti s kojom se progonjena Crkva svakodnevno suočava. Kroz ovaj Globalni indeks progona za 2026. nastojimo informirati dionike, tj. današnje Tijelo Kristovo, kako bi vjernici mogli moliti s razumijevanjem mudro se angažirati, vjerno odgovoriti i ostati budni pred mračnim silama koje oblikuju naš svijet. Duboko smo zabrinuti zbog rasta i širenja radikalnog islama i drugih neprijateljskih ideologija koje pokušavaju potisnuti ili iskorijeniti kršćansko svjedočanstvo. Prepoznajemo da zle sile aktivno djeluju kako bi se suprotstavile kršćanstvu i spriječile širenje evanđelja. Ovo izvješće rasvjetljava taktike, aktere i sustave koji se koriste za zastrašivanje, utišavanje i protjerivanje vjernika — često s razornim posljedicama“, stoji u uvodu u Dokument u kojemu se podcrtava kako nasilje nije apstraktno jer predstavlja konkretne ljude, muškarce, žene i djecu te njihove zajednice u kojima se pati zbog Kristova imena.

Šokantne brojke o 380 milijuna progonjenih

Prvi podatak koji je izdvojio ICC daje uvid u razmjere tragedije: gotovo 380 milijuna kršćana svake godine doživljava progon ili ozbiljnu diskriminaciju zbog svoje vjere. Također, izvješće pokazuje da progon više nije djelo izoliranih terorističkih skupina i bombaških napada pojedinaca nego je i rezultat kombinacije više čimbenika: nacionalizma, autoritarizma, islamističkog terorizma, državne kontrole nad vjerskim organizacijama, prekogranične represije i tehnološkog nadzora. Autori izričito osuđuju korištenje tehnologija razvijenih na Zapadu za jačanje sustava kontrole koje su neki režimi provodili protiv kršćanskih zajednica.

Ističe se i dokazuje kako su mnogi uhićeni, mučeni, zatvoreni, protjerani iz svojih mjesta ili, nažalost ubijeni samo zato što su kršćani. U nekim zemljama dijeljenje evanđelja kažnjava se zatvorom dok u drugima sudjelovanje na običnom molitvenom okupljanju vjernike može koštati slobode ili života.

Iz američke perspektive gledanja progon je zemljopisno podijeljen na cjeline: (Crnu) Afriku, Latinsku Ameriku, Bliski istok i Sjevernu Afriku, Južnu Aziju i Jugoistočnu Aziju.

Afrika čini većinu zločina nad kršćanima

Afrika je zapravo globalni epicentar sveg progona. Crni kontinent je trenutno odgovoran za gotovo polovicu svih smrtnih slučajeva povezanih s terorizmom u svijetu. Boko Haram, Islamska država zapadne Afrike (ISWAP), Savez demokratskih snaga (ADF), militanti iz naroda Fulanija i Al-Shabaab provode strategiju koja je jasno usmjerena protiv kršćanskih zajednica. Rezultat su spaljene crkve, uništena sela, ubijeni ljudi, uništena obradiva polja, oteti svećenici i raseljeno stanovništvo. Ovaj je zločin realnost u zemljama kao što su: Nigerija, Somalija i Demokratska Republika Kongo i u dijelovima zemalja koje obuhvaćaju Sahel, tj. granična zona između Sahare na sjeveru i plodnije regije na jugu.

Boko Haram i dalje predstavlja egzistencijalnu prijetnju kršćanskim zajednicama u središnjoj i sjevernoj Nigeriji. Osnovana 2002. kao škola za islamsko obrazovanje, skupina je brzo rasla po utjecaju i 2009. počela činiti terorističke akte u kampanji nasilja koja traje do danas. Poznat po masovnim otmicama, napadima na policiju i brutalnosti prema civilima, Boko Haram je ubio desetke tisuća civila i neizravno uzrokovao smrt stotina tisuća drugih. Studija Ujedinjenih naroda procijenila je da su faktori uzrokovani nesigurnošću poput pristupa hrani, masovnog raseljavanja i nehigijenske pitke vode u područjima koja je poremetio Boko Haram doveli do preko 300 000 smrtnih slučajeva među djecom mlađom od 5 godina do kraja 2020. Studija iz 2020. procijenila je gotovo 700 000 kumulativnih smrtnih slučajeva do 2025.

Islamska država zapadne Afrike (ISWAP) dobiva primat kao poseban zločinački entitet jer je Boko Haramovo djelovanje kao podružnice Islamske države bilo kratkotrajno, od ožujka 2015. do kolovoza 2016. kada je Islamska država pokušala ukloniti vođu Boko Harama Abubakara Shekaua zbog ubijanja i muslimanskih civila. Tijekom raskola 2016. dio skupine se odvojio i formirao zasebnu terorističku organizaciju koja je ubrzo dobila priznanje Islamske države i danas je poznata kao ISWAP. Nastao kao reakcija na Boko Haramove taktike spaljene zemlje, ISWAP je oponašao uže ciljane taktike koje koristi Al-Qaida. Umjesto iznude i napada na lokalne muslimanske zajednice, ISWAP daje kredite, održava infrastrukturu i pruža socijalnu pomoć. Udruživanjem s lokalnim zajednicama, ISWAP je u mogućnosti pokretati razorne napade na kršćanska područja i izrastao je u jednu od najvećih i najsmrtonosnijih podružnica Islamske države bilo gdje u svijetu.

Iako velik dio nasilja koje razara Nigeriju pojavila se jednako smrtonosna prijetnja u obliku radikalizacije na razini zajednice, uključujući prijetnju koju predstavljaju ekstremističke frakcije unutar fulanske zajednice te su oni postali odgovorni za većinu ubojstava. Ponekad izazvani sukobima oko ograničenih resursa poput zemlje ili vode, ovi sukobi na razini zajednice brzo se otkrivaju kao vjerske prirode kada pastori, crkve i cijele kršćanske zajednice selektivno postanu meta fulanskih militanata s muslimanskom većinom.

Nigerijska vlada ulaže velike napore da se međunarodnoj zajednici predstavi kao dobronamjerna, ali s nedostatkom resursa, ali ta je priča samo pokušaj skrivanja aktivnih propusta nigerijske vlade i njezine uloge u održavanju nasilja nad ranjivim vjerskim zajednicama. Također, 12 od 36 nigerijskih država slijedi šerijatski zakon, čak izričući smrtnu kaznu za vjerske zločine poput bogohuljenja. U središnjoj nigerijskoj državi Kaduna, guverner

Nasir el-Rufai bio je poznat po kažnjavanju kršćanskih zajednica tijekom svog mandata općenitim nalozima za kućni pritvor, dopuštajući fulanskim militantima da upadnu u nečuvane zajednice i ubiju stotine ljudi. Diljem zemlje vlasti odbijaju zaštititi crkve i druge visokorizične ciljeve, umjesto toga povlačeći se u relativnu sigurnost regionalnih vojnih baza i obično odgovaraju na napade tek satima ili danima nakon što napadači napuste područje.

Demokratska Republika Kongo primjer je ekstremnog nasilja. U izvješću se navode i podatci Međunarodnog kaznenog suda koji je između 1. srpnja 2024. i 1. srpnja 2025. dokumentirao je smrt 400 kršćana, 94 otmice i 23 oštećena vjerska zdanja. Izvještaj također spominje masakr 70 kršćana koji su pogubljeni u Kasangi i ubojstvo gotovo 50 vjernika tijekom molitvenog bdijenja u Komandi – dva napada pripisana ADF-u koji je povezan s Islamskom državom. Autori to opisuju kao kampanju vjerskog terora.

U Eritreji je progon manje poznat, ali jednako nemilosrdan. Režim predsjednika Isaiasa Afwerkija i dalje zatvara vjernike bez suđenja. ICC navodi slučaj dr. K. koji je pritvoren više od 20 godina bez optužbi ili suđenja. Samo u razdoblju koje pokriva izvješće organizacija je zabilježila više od 100 uhićenja kršćana, 15 napada na domove i najmanje 12 prisilnih raseljavanja.

Skupina Al-Shabab izrasla je u moćnu silu širom Afričkog roga, a sa ovom zloglasnom terorističkom organizacijom, koja je povezana sa poznatijom Al-Qaidom, tamošnji se narod bori već godinama jer kontrolira značajne dijelove središnje i južne Somalije. Vlast je uglavnom ograničena sa gradove, dok u ruralnim područjima Al-Shabab djeluje kao paradržavni entitet koji otvoreno želi iskorijeniti kršćanstvo iz zemlje i uspostaviti islamski kalifat. Za malu kršćansku zajednicu, koja broji tek između 1 000 i 2 000 vjernika, život u ovakvom okruženju predstavlja stalnu patnju i strah, budući da militanti obraćenike na kršćanstvo smatraju izdajnicima islama i somalskog identiteta te ih bez oklijevanja pogubljuju na licu mjesta.

Svjedočimo nestanku kršćana na Bliskom istoku

Prema Izvješću položaj kršćana na Bliskom istoku iznimno je težak jer se oni danas doslovno bore za goli opstanak na prostorima gdje je kršćanstvo i nastalo. Glavni pritisci na tamošnje vjernike ne dolaze više samo od ekstremističkih milicija i terorističkih skupina, nego sve više i od samih vlasti kroz autoritarno zakonodavstvo, administrativne prepreke i namjernu pravnu nesigurnost.

U zemljama poput Irana bilježe se stalna uhićenja obraćenika te pokušaji otimanja povijesne crkvene imovine, dok u Egiptu zakoni o bogohuljenju i „vrijeđanju religije“ služe kao stalna prijetnja kojom se vjernici ušutkavaju, pa čak i obična objava na društvenim mrežama može završiti dugogodišnjim zatvorom.

Usto, dugogodišnji ratni sukobi i politička nestabilnost u Siriji i Iraku desetkovali su drevne kršćanske zajednice, a uništena infrastruktura i stalni strah od lokalnih milicija onemogućavaju povratak protjeranih obitelji na njihova ognjišta. Posebno su ugrožene osobe koje sa islama prijeđu na kršćanstvo jer ih obitelji i društvo smatraju izdajnicima, zbog čega se suočavaju sa potpunom izolacijom, gubitkom posla i prijetnjama smrću. U tako neprijateljskom, patrijarhalnom i autoritarnom okruženju, kršćanke su izložene dvostrukoj opasnosti od otmica i zlostavljanja bez ikakve pravne zaštite, pa se preostalo kršćansko stanovništvo svakodnevno nosi sa ekonomskom marginalizacijom i ozračjem stalnog straha za vlastiti život.

Dramatičan sukob između Izraela i Hamasa donio je nezapamćenu katastrofu za malobrojnu kršćansku zajednicu u Pojasu Gaze, koja se bori sa golim opstankom usred neprestanih bombardiranja, pri čemu su čak i crkveni objekti, poput katoličke župe Svete Obitelji koja je služila kao sklonište, pretrpjeli izravne udare i ljudske žrtve. Na širem prostoru Izraela i palestinskih teritorija ICC bilježi porast općih napetosti, pritisaka na kler radi crkvene imovine te povremene uznemirujuće napade ekstremističkih skupina na kršćanska svetišta i svećenstvo u Jeruzalemu.

Istodobno, nekadašnji „svjetionik kršćanstva“, Libanon, prolazi kroz iznimno tešku situaciju jer je invazija Izraela na jugu i stalno bombardiranje avionima uzrokovali materijalna razaranja crkvenih škola i samostana kao i župa te prisilili kršćansko stanovništvo na bijeg iz pograničnih sela, što uz tešku ekonomsku krizu dodatno potiče masovno iseljavanje vjernika i slabi njihov povijesni utjecaj.

U Sjevernoj Africi, prema analizama, kršćanska manjina suočava se sa iznimno neprijateljskim okruženjem u kojemu dominira strogi državni nadzor i snažan društveni pritisak. U zemljama poput Alžira vlasti sustavno zatvaraju protestantske crkve pod izlikom administrativnih dozvola, dok se u Libiji i drugim nestabilnim područjima vjernici suočavaju sa izravnim nasiljem i prijetnjama od strane radikalnih islamističkih skupina.

U Aziji konstantno isto: teror komunista i islamista

Izvješće također skreće pozornost na Aziju koju ćemo promatrati kao cjelinu. Kršćani u Indiji i Kini suočavaju se sa sustavnim pritiscima koji proizlaze iz državnih ideologija i stroge kontrole. U Indiji je pod utjecajem vladajućeg hinduističkog nacionalizma zabilježen dramatičan porast nasilja nad vjernicima, pri čemu lokalne ekstremističke skupine nekažnjeno napadaju crkve i molitvena okupljanja, dok zakoni protiv preobraćenja u brojnim saveznim državama služe kao opravdanje za lažne optužbe i uhićenja svećenika.

S druge strane, u Kini komunistička vlast provodi kampanju „sinicizacije“ religije, pod kojom se vrši neviđeni pritisak na „neregistrirane“ kućne crkve kroz uhićenja pastira, rušenje crkvenih objekata i uklanjanje križeva, dok se čak i u „državnim“ crkvama propovijedi i vjerski sadržaji moraju prilagoditi partijskoj ideologiji i strogo nadzirati putem naprednih tehnologija praćenja.

U Pakistanu i Nepalu kršćanska se zajednica suočava sa stalnim pravnim i društvenim izazovima koji ozbiljno ugrožavaju njihovu svakodnevicu. Pakistan je već godinama jedno od najopasnijih mjesta za kršćane zbog zloglasnih zakona o bogohuljenju, koji se često zlorabe za lažne optužbe, otimanje imovine i poticanje nasilja rulje nad cijelim kršćanskim četvrtima, dok mlade kršćanke redovito bivaju žrtvama otmica i prisilnog preobraćenja na islam bez adekvatne zaštite države. S druge strane, u Nepalu, iako je ustavom proglašen sekularnom državom, pod utjecajem radikalnih hinduističkih skupina donesen je strogi zakon protiv preobraćenja koji se sve češće koristi za kazneni progon, uhićenja i protjerivanje kršćanskih misionara te vjernika koji sa drugima dijele svoju vjeru, što stvara ozračje pravne nesigurnosti i straha za tamošnju brzorastuću crkvu.

U Vijetnamu i Afganistanu, kršćani žive pod dva potpuno različita, ali podjednako surova režima koji guše svaku vjersku slobodu. U Vijetnamu komunistička vlast provodi strogu kontrolu i registraciju svih vjerskih skupina, pri čemu su na posebnom udaru autohtoni kršćani iz etničkih manjina u planinskim predjelima, koji se zbog svoje vjere suočavaju sa fizičkim nasiljem, izbacivanjem iz zajednica i stalnim policijskim pritiscima jer ih država vidi kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti. S druge strane, u Afganistanu pod vlašću talibana javni kršćanski život uopće ne postoji, a ekstremno mala zajednica domaćih obraćenika sa islama živi u potpunoj ilegali jer bi svako otkrivanje njihova identiteta značilo smrt.

U Indoneziji, Maleziji i Mianmaru, kršćani se, što zbog zaboravljenih ratova, što zbog radikalnom islama suočavaju se sa stalnim pritiscima i otvorenim nasiljem koji ozbiljno ugrožavaju njihov opstanak. U Indoneziji, unatoč ustavnim jamstvima, raste utjecaj vjerske netolerancije, što se očituje kroz administrativne prepreke pri dobivanju dozvola za izgradnju crkava i povremene napade radikalnih skupina na mise i liturgije Malezija, s druge strane, provodi strogu politiku favoriziranja većinske religije, pa kršćani ne samo da nemaju pravo naviještati vjeru, nego se suočavaju sa zabranama korištenja određenih vjerskih pojmova u svojim prijevodima Biblije, dok se lokalni obraćenici potajno bore za goli život. Na kraju, najteže je stanje u Mianmaru, gdje vojna hunta već godinama vodi brutalni rat protiv kršćanskih etničkih manjina, namjerno granatirajući crkve, samostane i sela, te prisiljavajući stotine tisuća vjernika na bijeg u neizvjesnost i izbjeglištvo.

O Sjevernoj Koreji ne treba posebice nešto više govoriti.Kršćani se u toj zemlji suočavaju sa zasigurno najbrutalnijim i najsustavnijim progonom na svijetu, budući da tamošnji totalitarni režim dinastije Kim kršćanstvo vidi kao izravnu prijetnju svojoj ideologiji i kultu ličnosti vladara. Posjedovanje Biblije, molitva ili bilo kakvo javno i privatno iskazivanje vjere tretiraju se kao izdaja države, zbog čega se vjernici moraju okupljati u najstrožoj tajnosti. Ako ih vlasti otkriju, kršćani se, zajedno sa svojim obiteljima deportiraju u zloglasne koncentracijske logore za političke zatvorenike.

Latinska Amerika ima različite probleme

U Kubi, Nikaragvi i Meksiku kršćani se suočavaju s potpuno različitim vrstama pritisaka, u rasponu od vladina progona do nasilja narkokartela.

U Kubi i Nikaragvi tamošnji autoritarni režimi Crkvu vide kao izravnu prijetnju svojoj apsolutnoj vlasti, zbog čega se provodi sustavno ugnjetavanje. Kubanske komunističke vlasti strogo nadziru rad crkvenih vođa, plijene imovinu i zatvaraju svećenike koji javno progovore o pravima ili spomenu Boga u neželjenom kontekstu. U Nikaragvi je režim predsjednika Ortege drastično pojačao progon Katoličke Crkve, što se očituje kroz uhićenja i protjerivanja biskupa i svećenika, gašenje vjerskih medija, crkvenih redova i škola te zamrzavanje bankovnih računa župa.

S druge strane, u Meksiku opasnost ne dolazi od države, nego od sveprisutnih narkokartela i organiziranog kriminala. Budući da se svećenici i pastori aktivno bore protiv nasilja, droge i iznude u svojim lokalnim zajednicama, oni postaju izravne mete kriminalnih skupina, pa su česta ubojstva, otmice i reketarenje crkava, dok se u nekim izoliranim ruralnim sredinama autohtoni vjernici dodatno suočavaju sa pritiscima lokalnih plemenskih vođa zbog napuštanja tradicionalnih poganskih običaja.

Kao posebna zemlja izdvojena je Ruska Federacija posebice onima koje se ne uklapaju u službeni državni narativ ili ne pripadaju Ruskoj pravoslavnoj crkvi. ICC upozorava kako se restriktivni zakoni protiv „ekstremizma“ i „ilegalnog misionarenja“ sustavno koriste za gušenje vjerskih sloboda, zatvaranje neregistriranih crkava — posebice baptističkih i pentekostnih zajednica — te za uhićenja i izricanje teških kazni pastorima koji u propovijedima izraze bilo kakvo neslaganje s državnom politikom rata u Ukrajini. Posebna tragedija događa se na okupiranim područjima Ukrajine, gdje ruske snage provode kampanju sustavnog progona ukrajinskih svećenika, pljenidbe crkvene imovine i potpunog uništavanja stotina bogomolja s ciljem brisanja svakog vjerskog i nacionalnog identiteta koji nije podređen Moskvi.

Također, u studiji je cijelo jedno poglavlje posvećeno Zapadu. Ne povlačeći paralele s krvavim progonstvom koje su kršćani doživjeli drugdje, primjećuje se postupno narušavanje vjerske slobode. Posebno se spominju ograničenja nametnuta određenim javnim izrazima vjere u Kanadi, uhićenja ljudi koji mole u tišini blizu klinika za pobačaj u Ujedinjenom Kraljevstvu te 2 211 antikršćanskih djela zabilježenih u Europi 2024., uključujući 94 požara u crkvama – dvostruko više nego prethodne godine. Bjelorusija se spominje u kontekstu pojma „Ruskog svijeta“ i kopiranja metoda iz Ruske Federacije s nekoliko zatvorenih svećenika.

Prema International Christian Concernu ove statistike su samo dio stvarnosti jer su mnogi progoni još uvijek nedokumentirani u zemljama koje su zatvorene ili su u ratu.

Globalni indeks progona za 2026. oštar je podsjetnik da se vjerska sloboda i dalje narušava u mnogim dijelovima svijeta, dok milijuni kršćana plaćaju krvlju i patnjom te slobodom za svoju vjernost Kristu, baš kako stoji u Svetom pismu: „A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni“ (2 Tim 3,12).

Ž.I., KT