Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Političari malih naroda, bez obzira koliko bili sposobni, trebaju shvatiti da je njihov domet uvijek ograničen, jer iza njih ne stoje jaka ekonomija niti jaka vojska. Istina, zna se dogoditi da poneki, poput srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, dobiju poziv na događaj s kojim njegova zemlja, kao niti njegov način vladanja državom, niti njegov ugled u svijetu, nemaju ništa zajedničko. Zašto je Vučić pozvan u Pariz iako njegova zemlja ne pripada ni NATO-U, ni Europskoj uniji, niti Koaliciji voljnih?

Staro srpsko političko kolo

Odgovor na to pitanje znaju samo Vučić i Macron. Ili možda zna samo francuski predsjednik?  Možda Macron želi prodati Srbiji još i više aviona? Tko će znati? Jedno je sigurno: zna on jako dobro da Vučića ne može nikada okrenuti protiv Rusije. Voli on Rusiju kao što je vole i Srbi, iako Putinu i Rusima do Srbije nije uopće stalo. Možda je u pitanju želja da se nekome – recimo hrvatskom predsjedniku – očita lekcija? Zašto ne? Macron je vrlo sujetan i osjetljiv. Svejedno, Vučić se našao tamo gdje mu nije mjesto.  

O tome bi trebali razmisliti hrvatski političari koji očito još uvijek ne shvaćaju kako „mali narodi“ velikima trebaju samo kad je u pitanju profit ili neka politička igra.

Unatoč tomu što je u Parizu sjedio u prvom redu, Vučić nekoliko dana nakon događanja u glavnom gradu Francuske nije želio u Kijevu potpisati deklaraciju europskih političara protiv ruske politike. Ta odluka pojačava još i više pitanje njegove prisutnosti u Parizu. Priča o tome kako su u prvom redu sjedili samo predsjednici država ne pije vode. Bilo je među njima i predsjednika vlade. Zašto je Vučiću dana prednost pred Plenkovićem? Možda zbog toga što je ovaj i previše odan zapadnoj politici, a Vučića treba tek pridobiti? Sve u svemu, Vučić je ponovno otplesao staro srpsko političko kolo.

Prozaična priča o prijateljstvu malih i velikih

Koliko moraju biti glupi ili podli europski političari koji mu se sustavno klanjaju, pokušavajući ga okrenuti protiv Putina? Srbija je mala i na globalnoj razini beznačajna zemlja, a ekonomski gledano siromašnija i beznačajnija od Hrvatske. Ali eto uspijeva nekako biti uvijek zanimljiva svjetskim političkim krugovima. Istina, ima i onih iskrenih poput Trumpa koji srpskog predsjednika stave na đačku stolicu ispred svog raskošnog predsjedničkog stola i osramote ga pred čitavim svijetom. Macron ga nije osramotio, nego mu se ulizivao. Tim činom je ponizio neke druge političare, koji to možda i nisu zaslužili.

Čudan je svijet u kojem danas živimo. Poneki bi hrvatski političari napokon morali shvatiti da je priča o velikom prijateljstvu malih i velikih naroda vrlo prozaična. Profit, ili intrigantske igre, nažalost, određuju danas puno toga, kako u sportu tako i u politici. Zar tu lekciju Hrvati nisu naučili zadnjih dana iz zbivanja na Svjetskom nogometnom prvenstvu? Uostalom, puno se toga može naučiti iz ruske agresije na Ukrajinu. Komunistički izdanak, diktator Putin, nekadašnji prosjak a danas milijunaš, iskoristio je igre pojedinih velikih sila oko Ukrajine i gurnuo svoj i ukrajinski narod u krvavi rat. Ne može se sa sigurnošću isključiti da tako nešto nije odgovaralo pojedinim svjetskim moćnicima, koji danas liju krokodilske suze zbog patnje Ukrajinaca. Mnogim od tih moćnika stalo je do Ukrajine koliko i do lanjskog snijega. Ima tu i puno onoga što prosječan građanin ne može dokučiti.

Profit i interes

Dobro bi bilo da se oni koji danas stoje na čelu hrvatskog naroda prisjete srpske agresije na Hrvatsku i BiH. Mnogi od tadašnjih svjetskih moćnika, koji su kasnije lili krokodilske suze zbog hrvatske patnje, sanjali su opstanak Jugoslavije. Danas političari tih istih zemalja stoje deklarativno uz Ukrajinu. Iz ljudskih ili političkih razloga? Vrijeme će pokazati. Tadašnji svjetski moćnici Hrvatima ne samo da nisu pomagali, nego su im uveli i embargo na oružje. Eto to je zapadna politika, kojoj je očito bilo jako stalo do opstanka Jugoslavije, bez obzira što je u njoj vladala diktatura jednog naroda. Niti danas nije ništa bolja. Profit i interes velikih naroda odlučuje o svemu, čak kad je riječ o odnosima među njima.

Možda je Macron dao Vučiću mjesto među svjetskim uglednicima, jer mu želi prodati još nekoliko skupih aviona? A možda je pri određivanju mjesta za uzvanike razmišljao poput svojeg prethodnika Mitterranda, koji je prezirao Hrvate, jer su se navodno borili na strani nacista. Šteta, ako je to razlog, što se francuski i neki drugi europski predsjednici ne sjete što su svojevremeno radili njihovi predci u kolonijama.