Velikosrpska mitološka ideologija još je uvijek opasna


Kako može mlad čovjek vjerovati da je Mladić ratni zločinac kad od rođenja sluša priču o velikom i plemenitom heroju srpskog naroda, kojeg opanjkavaju zli susjedi? Nikakvo čudo da su Mladić i njemu slični zločinci omiljeni kod zavedenih mladih ljudi.

Andrew Testa/The New York Times

Andrew Testa/The New York Times

Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Odgovor na veličanje ratnog zločinca Ratka Mladića od dijela srpske mladosti može se najlakše razumjeti analizirajući riječi poznate filozofkinje Hannah Arendt, koje je napisala za vrijeme suđenja nacističkom zločincu Adolfu Eichmannu. U izjavi kako u Eichmannu nije vidjela sotonu nego čovjeka zavedena zlom ideologijom, krije se duboka istina o mnogobrojnim povijesnim zločinima diljem svijeta.

Zla ideologija

Ideologije poput fašizma i komunizma do te su mjere zatrovale svoje pristalice da su sudjelovale u ubojstvo oko 150 milijuna nedužnih ljudi. Govoriti o genetskoj sklonosti zlu jednog naroda jest neodgovorno i znanstveno neutemeljeno. Nema zlih i dobrih naroda. Nažalost, postoje zle ideologije i politike, koje su sposobne normalnog, običnog čovjeka, kako kaže gospođa Arendt, pretvoriti u monstruma.

Ratko Mladić pripada zasigurno jednom od tih zatrovanih ljudi sustavnom velikosrpskom ideologijom koji su počinili grozne zločine nad nedužnim pripadnicima drugih naroda – konkretno Hrvatima i Bošnjacima. Za ta ga je zlodjela Haški sud osudio.

Manipulacije se nastavljaju

Veličanje tog čovjeka nakon smrti – što se događa zadnjih dana može vidjeti kod zavedenih  mladih ljudi – ukazuje na to da dio srpskog naroda nije shvatio opasnost koja se nadvila nad njim. I neće je shvatiti, niti će je se osloboditi, do onog trenutka dok se ne suoči s istinom. Nažalost, aktualna srpska politika nastavlja i dalje manipulirati srpskim narodom, uvjeravajući ga da je nedužno janješce te da ne snosi nikakvu odgovornost za počinjena zlodjela u prošlom ratu. Upravo to kod tog naroda danas i otežava proces pročišćavanja krivih sjećanja, koja su nastala sustavnim pretvaranjem laži u istinu. Otvaranju tog važnog procesa pročišćavanja srbijanske povijesti ne pomiče se s nulte točke, iako pojedini srbijanski intelektualni krugovi pokušavaju upozoriti na nužnost pročišćavanja iskrivljene povijesti, pogotovo one koja se odnosi na sukobe sa susjednim narodima.

Srpska „demencija“

Problem predstavlja i to da je zavedeni čovjek poput dementnog ljudskog stvorenja, koje teško raspoznaje realno stanje stvari oko sebe. Dementan čovjek vjeruje da mu pripadaju tuđe stvari, da ima pravo i kad govori neistinu, da su drugi oko njega bolesni, a da je on zdrav. Ideologije zla mogu zdrava čovjeka učiniti do te mjere dementnim da čak izgubi orijentaciju u životu. Velikosrpska ideologija, od Garašaninova Načertanija, preko Memoranduma SANU-a pa do danas, sustavno manipulira svojim narodom, uvjeravajući ga kako mu pripada i ono što nije njegovo, da je u pravu i kad ima krivo, da su drugi oko njega zli, a on dobar.

Žrtvovanje vlastitog naroda

Kako može mlad čovjek vjerovati da je Mladić ratni zločinac kad od rođenja sluša priču o velikom i plemenitom heroju srpskog naroda, kojeg opanjkavaju zli susjedi? Nikakvo čudo da su Mladić i njemu slični zločinci omiljeni kod zavedenih mladih ljudi. Mnogi od njih bi se, vjerojatno, udaljili od te bolesne ideologije kad bi znali istinu, pogotovo onu o Vukovaru, Srebrenici i Bosanskoj Posavini. Kako će se ti mladi ljudi iščupati iz tog ideološkog blata u koje su upali zahvaljujući srpskim medijima koje kontrolira predsjednik Vučić, čovjek kojemu bi zbog pojedinih huškačkih izjava trebao biti zabranjen ulaz u Hrvatsku i BiH. Za vrijeme njegove vladavine, koja predugo traje, ne govori se u o krivici koju Srbija snosi za zadnja ratna zbivanja. Naprotiv, sustavno se širi laž kako su Srbi bili žrtve. Istina, bili su i žrtve srbijanskih intelektualnih krugova koji su povijesnu laž pretvarali u istinu.

Budući je teško očekivati ubrzo ozdravljenje zavedenog naroda, barem ne u vremenu vladavine ljudi poput Vučića, to bi trebao biti razlog za susjede da budu oprezni. Uostalom, povijest poznaje mnoge diktatore koji su bili spremni žrtvovati i vlastiti narod kako bi što duže ostali na vlasti.