čet, 13. kolovoza 2026. 15:22
Jedan od najvećih neprijatelja čovjeka jest njegova nesposobnost da uskladi volju s razumom. Ne postoji ljudsko stvorenje koje nije svjesno svojih nedostataka, kao i potrebe da se uhvati u koštac s njima. Nažalost, čovjek je sklon odgađanju odlučnijeg suočavanja s problemima, iako zna da je upravo to ono koje vodi u provaliju.
Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik
Svjesni te opasnosti, stari antički filozofi stoičke škole su upozoravali čovjeka da se mora boriti ne samo protiv svojih vanjskih neprijatelja, nego, prije svega, protiv onoga koji čuči u njemu samome. Kad bi pojedinac uspio uskladiti svoju volju s razumskom spoznajom o onome što je za njega dobro a što nije, u njegovom životu bi bilo puno manje problema.
Nitko nije rođen perfektan, ali je pozvan učiniti sve da živi zdravije, što nije na korist samo njemu nego i društvu, pogotovo onima oko njega. Često se čuje od pojedinaca kako će prestati pušiti, previše jesti, opijati se, uzimati drogu, lagati ili iskorištavati druge ljude. Nažalost, ta razumsku spoznaju ne prati i jaka volja. Posljedice toga su vidljive u modernom društvu na svakom koraku. U duhu njemačkog pjesnika Hermanna Hessea moglo bi se reći da onaj koji želi uspjeti u ovladavanju problema mora plivati protiv struje.
U današnjem društvu se ta struja nazire u mainstreamu (javno mišljenje), koji odvraća pažnju od onog bitnog. To se ne odnosi samo na političke manipulacije nego i na druge manipulativne ponude, posebno one koje iz profitabilnih razloga sugeriraju da se čovjek ne treba odreći ničega. Kako se u takvom društvu odreći alkohola, prejedanja, cigareta i mnoštva drugih ponuda, koje samo na trenutak usrećuju dok dugotrajno vode u ponor? Možda u shvaćanju da tajna uspjeha leži u početku.
Naime, onaj tko ne počinje, taj ostaje tamo gdje se nalazi. Na to gdje se čovjek nalazi, ukazuje mu razum. A volja je ta koja ga treba pokrenuti na put promjene. U tom kontekstu kaže Sveti Augustin, jedan od najveći filozofa i obraćenika, da u nutrini čovjeka mora početi gorjeti vatra da bi se pokazala svjetlost na vani.