“Još jednom pozivam sukobljene strane da zaustave ovaj rat koji je toliko štetan za ljude i budućnost zemlje. Molimo da se uskoro pronađu putovi mira kako bismo izgradili budućnost dragog Sudana”, molio je papa Franjo na molitvi Anđeo Gospodnji 18. veljače.

Od 15. travnja 2023. vode se teške borbe između sudanske vojske kojom zapovijeda trenutni prijelazni predsjednik, general Abdel Fattah al-Burhan, i Snaga za brzu potporu (RSF), paravojne skupine koju vodi potpredsjednik, general Mohammed Hamdan Dagalo, koji je poznat i pod nadimkom Hemedti.

Ova dva protagonista zajednički su srušila prijelaznu vladu uspostavljenu nakon smjene diktatora Omara al-Bashira 2019. Međutim, odmah nakon toga njih su se dvojica posvađala oko integracije RSF-a u regularnoj vojsci i podjele bogatstva zemlje.

Naime, Sudan je treći najveći proizvođač zlata u Africi, a Hemedti posjeduje nekoliko rudnika zlata na sjeveru zemlje. Al-Burhan je, s druge strane, povezan s vojskom, koja posjeduje mnoge zgrade i razne poslovne subjekte koje je nevoljko prepustio civilnoj vladi koju ne kontrolira, javlja acninternational.org.

Budući da nijedna od zaraćenih strana ne odustaje, budućnost se čini mračnom. Rat generala dovodi do polaganog odumiranja sudanskog stanovništva. Posljednji službeni podaci pokazuju više od 13 900 mrtvih i 8,1 milijun raseljenih osoba, od kojih je otprilike 1,8 milijuna izvan zemlje. "S obzirom na intenzitet ovog rata, mnogi lokalni ljudi se pitaju kako dvije strane imaju toliko oružja na raspolaganju nakon godinu dana borbi i, prema tome, tko ih financira", kaže Kinga Schierstaedt, koordinatorica projekta međunarodne katoličke dobrotvorne organizacije Aid to Church in need (ACN) u Sudanu.

Stanovništvo umire od gladi i žeđi, a čini se da je veliki dio međunarodne zajednice zaboravio sukob.

Smanjivanje kršćanske zajednice

Mjesna Crkva u međuvremenu se smanjuje. “Prije rata predstavljala je 5% stanovništva, ali je tolerirana i mogla je voditi neke bolnice i škole – čak i ako im nije bilo dopušteno otvoreno naviještati vjeru,” objašnjava Schierstadt.

Pad Omara al-Bashira donio je određena poboljšanja u pogledu vjerskih sloboda, a kazne prema šerijatskom kaznenom zakonu su ukinute. Upravo je u ovoj fazi ACN uspio financirati i pomoći pri uvozu host stroja za Biskupiju El Obeid, što bi bilo nemoguće prethodnih godina, nastavlja Kinga Schierstaedt. Ali ova novostečena sloboda bila je kratkog vijeka. Iako manjinska, Crkva je oduvijek bila “sigurna luka” za stanovništvo i mnogi su ljudi prirodno pobjegli u crkve početkom rata. Sada je i samo ovo utočište postalo krhko.

Mnogi misionari i redovničke zajednice morali su napustiti zemlju, a župe, bolnice i škole su prestale s radom. Pripremno sjemenište u Khartoumu, gdje studenti provode godinu dana pripremajući se za svoju svećeničku formaciju, moralo je zatvoriti svoja vrata. Srećom, neki sjemeništarci koji su uspjeli pobjeći uspjeli su nastaviti svoju formaciju u Biskupiji Malakal u susjednoj državi Južnom Sudanu.

Nadbiskup mons. Michael Didi iz Kartuma bio je u Port Sudanu, na obali Crvenog mora, kada je izbio rat i nije se mogao vratiti u svoj grad, a biskup mons. Tombe Trile iz Biskupije El Obeid morao se preseliti u katedralu, jer mu je kuća djelomično uništena. Mnogi su kršćani pobjegli pješice preko Nila i smjestili se u izbjegličke kampove gdje je opstanak svakodnevna borba. Danas je samo postojanje Crkve u Sudanu dovedeno u pitanje.

Uvijek postoji nada

Međutim, prema jednom od ACN-ovih projektnih partnera, još uvijek postoji nada. Iako je istina da rat traje, on ne može ugasiti život. Šesnaest novih kršćana kršteno je u Port Sudanu tijekom vazmenog bdijenja, a 34 odrasle osobe krizmane su u Kostiju.

Crkva također ostaje vrlo aktivna u Južnom Sudanu, pomažući izbjeglicama iz svog sjevernog susjeda i pomažući sudanskim sjemeništarcima da nastave svoju formaciju, zahvaljujući potpori ACN-a, između ostalih. „Vrativši se iz Južnog Sudana, zemlje koja je susjedna Sudanu i koja dijeli istu biskupsku konferenciju, bila sam iznenađena kad sam vidjela u kojoj mjeri neki svećenici, koji su i sami izbjeglice, koriste svoju energiju za katehizaciju u svojoj novoj župi i za potporu drugim izbjeglice. Crkva u Južnom Sudanu priprema se za budućnost pomažući sudanskim kršćanima da se pripreme za sutrašnji mir”, zaključuje Kinga Schierstadt.

M. A., KT