Neki kršćani, navodno njih više od polovice, smatraju ispravnim podijeliti život na strogo privatnu vjeru i javnu sferu. Međutim, takvo razmišljanje promašuje bit kršćanskog poziva, što nam jasno pokazuje i primjer apostola Pavla. On je, braneći svoj misionarski rad pred kraljem Agripom, istaknuo da je širenje evanđelja izravan Božji nalog te da služi općem dobru i napretku. Njegova predanost javnom djelovanju posebno je došla do izražaja u Filipima. Tamo je, iako pretučen i nepravedno zatvoren, odbio šutke prihvatiti puštanje na slobodu. Umjesto toga, Pavao je kao rimski građanin javno zatražio pravdu i pozvao suce na odgovornost zbog premlaćivanja bez suđenja. Učinio je to ne radi vlastite koristi, već shvaćajući da bi njegov slučaj mogao postati presedan: žrtvovao je trenutnu slobodu kako bi osigurao pravdu i spriječio da drugi kršćani u budućnosti budu izloženi sličnoj nepravdi. Taj Pavlov čin uči da kršćani imaju obvezu živjeti svoju vjeru javno, što u određenim društvenim i demokratskim sustavima znači i političko sudjelovanje radi istine i pravde za sve.

Odanost Kristu i subratu

Prva i najvažnija odanost kršćanina je Kristu. Ali u američkom sustavu demokratske republike postoji prostor za političko sudjelovanje radi istine i pravde za sve. Ipak, ne nude sve nacije takvu priliku građanima. U nekim kontekstima, javno ispovijedanje vjere u Krista može dovesti do pogubljenja ili do teškog progona, ali u SAD-u to nije slučaj. Zato kršćani mogu (i trebaju) politički se angažirati, poput Pavla, za dobrobit drugih, posebno kršćana.

International Christian Concern (ICC) poziva, u kontekstu progona, na veće sudjelovanje kršćana. Prije više od godinu dana ICC je objavio svoje cjelovito izvješće o Nigeriji i dostavio ga američkom State Departmentu koji je pozvan na dodavanje Nigerije na popis zemalja od posebne zabrinutosti.

U ožujku ove godine ICC je izvijestio da je Pododbor za vanjske poslove Zastupničkog doma SAD-a za Afriku proveo saslušanja i zaključio da predsjednik Trump treba vratiti Nigeriju na taj popis zbog godina teškog progona kršćana u zemlji.

Čini se da nigerijska vlada nije sposobna ili ne želi obuzdati nasilje. U posljednjih pet godina deseci tisuća kršćana ubijeni su, oteti ili optuženi za bogohuljenje prema šerijatskom zakonu. Osim toga, stotine tisuća izgubile su domove i sredstva za život.

Nedavno se uključio i američki Senat. Senator Ted Cruz predložio je zakon kojim se Nigerija proglašava zemljom od posebne važnosti. Zakonom se namjerava smatrati vladu Nigerije odgovornom za suočavanje s rastućim nasiljem nad kršćanima (i manjinskim muslimanima) i njegovo otklanjanje: „Zakon o odgovornosti za vjerske slobode Nigerije iz 2025. uvodi mjere za izravno suočavanje s tim zlouporabama. Njime bi se nametnule ciljane sankcije - uključujući zabrane putovanja i zamrzavanje imovine - nigerijskim dužnosnicima koji olakšavaju vjersko nasilje ili provode represivne zakone o bogohuljenju. Zahtijeva od američkog državnog tajnika da Nigeriju preimenuje u zemlju od posebne zabrinutosti prema Zakonu o međunarodnoj vjerskoj slobodi, prepoznajući težinu kršenja. Također nalaže da Boko Haram i ISIS-Zapadna Afrika ostanu označeni kao subjekti od posebne zabrinutosti, osiguravajući da pritisak na borbu protiv terorizma ne popusti.“

Imperativ političkog angažmana

Kršćani u SAD-u ne samo da mogu podržati političke napore poput ovog, već bi to i trebali činiti. Kršćani bi se trebali sjećati progonjenih i poistovjetiti s njima. Prozivanje nepravde može dovesti do pravde. Skretanje pozornosti i odgovornost za nigerijske probleme može pomoći Nigerijcima poput Yahaye Sharif-Aminu da dobiju pravdu. Yahaya je upravo dobio prostor za žalbu na Vrhovnom sudu Nigerije, koji će saslušati optužbe za bogohuljenje protiv njega. Yahaya je kršćanski glazbenik koji je u pjesmu uključio stih u kojem je jednostavno rekao: „Više volim svog proroka od proroka Muhameda.“ Zbog toga je osuđen na smrt. Zakoni o bogohuljenju su u najboljem slučaju beskorisni, a u najgorem oružje smrti i muke…

Kršćani nikada ne smiju evanđeosku misiju podrediti političkom djelovanju. Kako je Isus rekao: „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge (Ivan 13,35)“. Dakle, kršćani ljube Krista, ljube jedni druge i bave se politikom radi pravde.

Ž.I., KT