Pakistan

Rekordan porast optužbi za bogohuljenje


Prema izvješću pakistanskog Nacionalnog povjerenstva za ljudska prava (NCHR), broj uhićenih i zatvorenih zbog bogohuljenja u prvoj polovici 2024. utrostručio se u odnosu na prošlu godinu što je izazvalo zabrinutost vjerskih vođa.

Nasilna gomila u pretežito kršćanskoj četvrti Joseph Colony u Lahoreu u ožujku 2014., nakon što je kršćanin optužen za bogohuljenje

Nasilna gomila u pretežito kršćanskoj četvrti Joseph Colony u Lahoreu u ožujku 2014., nakon što je kršćanin optužen za bogohuljenje

U Izvješću državnog neovisnog povjerenstva objavljenom 31. listopada, a utemeljenom na istrazi o slučajevima bogohuljenja između listopada 2023. i 2024., navodi da je do 25. srpnja 767 ljudi u zatvorima diljem zemlje zbog optužbe za blasfemiju.

U izvješću se navodi da je ta brojka bila 213 u 2023., 64 u 2022., devet u 2021. i 11 u 2020.

Prema izvješću, Punjab, najnaseljenija od četiri pakistanske pokrajine, zabilježila je nevjerojatna 594 zatvaranja, zatim 120 u Sindhu, 64 u Khyber Pakhtunkhwa i dva u Balochistanu. Povjerenstvo je otkrilo da je većina slučajeva bogohuljenja registrirana u Jedinici za kibernetički kriminal Federalne istražne agencije, u suradnji s "privatnim subjektom".

"Mladići su navodno bili meta taktike zarobljavanja koja je uključivala obavještajke koje su koristile pseudonime kako bi ih namamili na bogohulne aktivnosti na internetu, što je rezultiralo njihovim kasnijim uhićenjima", navodi se u Izvješću koje slijedi još jedno izvješće policije u Punjabu, objavljeno u siječnju, koje je prvi put otkrilo prisutnost  "blasfemične bande" koja iskorištava nacionalni represivni zakon o blasfemiji kako bi uhvatila žrtve u zamku za iznuđivanje novca.

Biskup Samson Shukardin iz Hyderabada, predsjednik Katoličke biskupske konferencije Pakistana, izrazio je zabrinutost zbog rekordnog porasta slučajeva bogohuljenja i zatvaranja.

“Mladim i nevinim ljudima se postavljaju zamke na internetu te su i kršćani i muslimani iznimno zabrinuti. Neki su se čak žalili na prisilno preobraćenje. Umiješanost kibernetičkog kriminala u slučajeve blasfemije samo je oklevetalo državu” rekao je za UCA News. “Umjesto da poduzme mjere, Vlada je zaokupljena političkim prepucavanjima i fiskalnim deficitom, a to nema nikakve veze s mentalnom torturom građana i financijskim posljedicama”, dodao je.

Muhammad Asim Makhdoom, musliman i predsjednik Kul Masalik Ulema (Vijeća učenjaka), pozvao je na temeljitu istragu slučajeva bogohuljenja. "Unatoč vladinim direktivama, čak i policajac nižeg ranga nastavlja registrirati slučajeve i to i one koji nemaju nikakva utemeljenja. Mnogi slučajevi bogohuljenja su izmišljeni. Oni raspiruju osjećaje javnosti i ocrnjuju zemlju. Odgovornost države je spriječiti tu zlouporabu”, dodao je.

Blasfemija je i dalje osjetljiva optužba u većinski muslimanskom Pakistanu, gdje optužbe izazivaju bijes javnosti i ponekad rezultiraju nasiljem gomile.

Huljenje islama i proroka Muhameda zločini su kažnjivi smrtnom kaznom prema pakistanskim zakonima te je stotine ljudi optuženo i zatvoreno zbog navodna bogohuljenja, a nekima je izrečena i smrtna kazna. Međutim, nijedna do sada nije izvršena.

Proteklih godina linč je doživjelo 89 osoba (četiri osobe u 2024.) nakon što su optuženi za bogohuljenje, navodi se u izvješću NCHR-a u kojem se pozvalo na "sveobuhvatnu reviziju" uloga i odgovornosti Vlade i privatnih subjekata te su se naglasili "jadni" zatvorski uvjeti.

Važno je spomenuti da je svoj glas dignuo i Jaipal Chhabria, hinduistički vođa i bivši član sada već nepostojećeg Nacionalnog povjerenstva za manjine, koji je zahtijevao "zaštitni" zakon o bogohuljenju, smatrajući kako se vjerske manjine osjećaju nesigurno te kako bi država trebala osigurati kažnjavanje onih koji su umiješani u izvansudska ubojstva.

Inače, zloglasni Zakon o bogohuljenju u Pakistanu sastoji se od nekoliko članaka Kaznenog zakona, a konkretno dva su kontroverzna paragrafa - 295b i 295c – prema kojima se, doživotnim zatvorom ili smrtnom kaznom, kažnjavaju oni koji ocrnjuju islam, Kur'an i proroka Muhameda. Osim toga, teret dokazivanja nije na tužitelju nego na optuženom, a zakon se često iskorištava u svrhu osobne osvete.

J.M., KT