U svjedočanstvu koje je prikupila organizacija Pomoć Crkvi u nevolji (ACN), njihov župnik, maronitski korbiskup Maroun Ghafari, opisuje svakodnevnu stvarnost zajednice raspršene u iščekivanju povratka. (Korbiskup, grč. chorepískopos – „seoski“ tj.  „područni biskup“, povijesna je crkvena služba poznata u istočnim kršćanskim Crkvama, a dodjeljuje se svećeniku koji može imati biskupske insignije mitru i štap, ali nema ovlasti zaređivati đakone i svećenike kao biskup, op. prev.).

Berba koja je više od poljoprivrede

Više od šest mjeseci nakon prisilnog raseljavanja iz Alme el-Chaab, stanovnici tog sela u južnom Libanonu ostaju duboko vezani uz svoju zemlju. U rujnu je desetak poljoprivrednika dobilo ograničeno dopuštenje za čišćenje maslinika i krčenje zaraslih parcela. Sada se nadaju novom odobrenju koje bi im omogućilo berbu maslina, s obzirom na to da bi sezona berbe trebala započeti nakon sredine listopada.

U toj su regiji pojedini maslinici i poljoprivredna zemljišta uništeni ili teško oštećeni tijekom sukoba. Izaslanstvo organizacije ACN u to se osobno uvjerilo tijekom svog posljednjeg posjeta u svibnju 2025. Za mnoge obitelji na jugu neizvjesnost se ne odnosi samo na to hoće li im biti dopušteno obaviti berbu, nego i na to hoće li uopće zateći stabla koja još uvijek mogu davati plodove.

Stanovnicima Alme el-Chaab berba znači mnogo više od same poljoprivrede jer bi predstavljala prvi korak prema povratku kući. „Ako ova faza uspije, krenut ćemo putem kojim se nadamo ići“, objašnjava njihov župnik, korbiskup Maroun Ghafari. Ipak, zasad im još uvijek nije dopušten povratak u selo te ostaju raseljeni diljem različitih dijelova Libanona.

Zajednica raspršena, a ipak ujedinjena u molitvi

Dok stabla maslina njeguju zajedničku nadu u povratak kući, molitva je održava živom, ostajući u središtu života raspršene zajednice Alma el-Chaab. Za o. Ghafarija, „molitva općenito, a osobito krunica, ostaje najsnažnije duhovno oružje za suočavanje s vidljivim i nevidljivim neprijateljima“.^{Unatoč teškoćama djeca mole za mir, ACN}

Prošle su godine učenici škole Sestara Svete Obitelji sudjelovali u inicijativi organizacije ACN pod nazivom Milijun djece moli krunicu, ali je škola odlukom družbe zatvorena za školsku godinu 2026./'27.

Između osmijeha i suze

Za mještane je povratak mira neraskidivo povezan s nadom u povratak kući. Neki su tijekom ljeta čak uspjeli nakratko posjetiti selo.

Zahvaljujući zajedničkim naporima više organizacija i lokalnih ljudi, tijekom srpnja i kolovoza organizirani su tjedni posjeti. Oko 50 stanovnika sudjelovalo je u organiziranim konvojima pod nadzorom. Radost ponovnog susreta s vlastitim domovima ponekad se miješala s boli pri pogledu na nastalu štetu.

„Ti posjeti, smješteni između osmijeha i suza, sažimaju dio onoga što proživljavamo“, kaže otac Ghafari uz opasku kako u rujnu nije bilo moguće organizirati takve posjete zbog situacije na terenu.

„Naša bi sudbina trebala biti slična sudbini kršćanskih sela na jugu koja ustrajno ostaju na svojoj zemlji“, kaže župnik iz Alma el-Chaaba, misleći pritom na mjesta Rmeich, Debel i Ain Ebel.

Prema njegovim riječima, stotinjak ljudi spremno je za povratak. Ipak, njihov povratak ovisi o političkoj odluci te o dostupnosti osnovnih potrepština kao što su hrana, lijekovi, pitka voda, osnovne namirnice, gorivo i financijska pomoć.

Život u nehumanim uvjetima

Od povratnika se također može zahtijevati da ostanu unutar strogo određenog zemljopisnog područja te im možda neće biti dopušteno slobodno kretanje. U određenim okolnostima čak i putovanja zbog hitnih medicinskih slučajeva mogu podlijegati posebnim procedurama. Stoga župa nastoji osigurati siguran koridor za takve situacije.

^{Mnoge obitelji još žive u izbjeglištvu, ACN}

U međuvremenu, stanovnici pokušavaju nastaviti sa životom izvan sela.

„Bez Božje providnosti, raseljene obitelji umrle bi od gladi“, kaže o. Ghafari.

Nakon više od šest mjeseci raseljenosti, financijske su poteškoće goleme. Hrana, najamnina, školarine i lijekovi predstavljaju velik teret. Državna pomoć i dalje je ograničena, a podjela paketa s hranom najsiromašnijim obiteljima postaje sve rjeđa, objašnjava maronitski korbiskup.

Župa surađuje s kriznim odborom sela kako bi osigurala potporu – makar i djelomičnu – za učenike i studente. Što se tiče organizacije ACN, ta papinska zaklada nastavlja pružati potporu obiteljima u regiji, posebice putem programa koji pomažu djeci da nastave školovanje.

KT