„Vojska ne dopušta timovima za pomoć slobodno djelovati“, rekao je svećenik iz Biskupije Loikaw u istočnom Mianmaru za ACI Prensa, prenosi CNA. „Crkva također pokušava pomoći, ali nailazimo na bezbroj prepreka. Ne možemo slobodno pristupiti pogođenim područjima jer posvuda postoje vojni punktovi. Zalihe su zaplijenjene, volonterima je onemogućen ulazak, a u nekim područjima vojska čak ne dopušta žrtvama da dobiju potrebnu pomoć“, istaknuo je svećenik koji je želio ostati anoniman.

Rekao je da se boji odmazde vojnog režima koji je preuzeo vlast državnim udarom u veljači 2021. i svrgnuo demokratski izabranu vladu stranke Nacionalne lige za demokraciju.

Do sada službeni broj poginulih u potresu 28. ožujka iznosi 2 886, dok je broj ozlijeđenih 4 639, prema posljednjim podacima koje je podijelila vojna hunta. Nažalost, očekuje se da će ovaj broj nastaviti rasti.

Razaranja su posebno raširena u Mandalayu, drugom po veličini gradu u zemlji, samo 17 km od epicentra potresa, kao i u glavnom gradu Nay Pyi Tawu, koji je udaljen više od 400 km, te u regiji Sagaing na sjeverozapadu zemlje.

Crkva među prvima reagirala

„Mnogi su ljudi još uvijek zarobljeni pod ruševinama, ali vrijeme prolazi i šanse za pronalaženje preživjelih sve su manje. Nadalje, oni koji su uspjeli preživjeti u katastrofalnim su uvjetima: bez hrane, bez pitke vode i bez krova nad glavom. Postoji velika potreba za medicinskom pomoći, ali nema ni pristupa odgovarajućim bolnicama“, ispričao je svećenik.

„Ljudi su očajni. Jutros sam čuo nekoga kako govori: 'Ako nam ne možete dati ništa drugo, dajte nam barem čistu vodu.' To pokazuje težinu situacije“, dodao je.

Katolička Crkva se od samog početka nastoji mobilizirati za pomoć žrtvama. Kroz Caritas Mianmar, timovi su koordinirani za raspodjelu pitke vode, hrane i lijekova.

„Crkva je bila među prvima koja je reagirala na hitne slučajeve, ali u svakom pokušaju pomoći nailazimo na prepreke. Na cestama su vojni punktovi, od nas se traži dopuštenje za prijevoz potrepština, a u mnogim slučajevima vojnici jednostavno oduzmu pomoć ili joj zapriječe prolaz“, objasnio je svećenik.

Ova nacija, jedna od najsiromašnijih u Aziji, već je četiri godine razdirana građanskim ratom, izazvan državnim udarom 2021. koji je izvršila sadašnja vladajuća vojna hunta. Sukob je raselio 3,5 milijuna ljudi, prema podacima UN-a, i pogoršao siromaštvo i nesigurnost hrane.

Unatoč humanitarnoj krizi koja je nastala nakon snažnog potresa, spirala nasilja ne jenjava.

„Sukob čini gotovo nemogućim prebacivanje pomoći iz jedne regije u drugu. Vojna hunta kontrolira pristup glavnim prometnicama. Posvuda postoje kontrolne točke, a svatko tko pokušava donijeti zalihe riskira uhićenje ili da mu sve bude zaplijenjeno“, prepričao je svećenik.

Nadbiskup Rangoona i predsjednik Mianmarske biskupske konferencije, kardinal Charles Maung Bo, pozvao je na prekid vatre kako bi se olakšali spasilački napori, ali njegov apel je bio neuspješan.

Bez hrane, vode i struje

„Primili smo izvješća o borbama u nekim područjima, ali komunikacije su pokidane, što otežava procjenu punog učinka“, rekla je Lisette Suárez, voditeljica Odjela za mentalno zdravlje i zaštitu Akcije protiv gladi u Mianmaru, jedne od organizacija odgovornih za prikupljanje strane humanitarne pomoći i njezinu raspodjelu diljem zemlje.

„Ključno je uspostaviti siguran i neograničen pristup svim pogođenim zajednicama, bez obzira pod čijom su kontrolom“, naglasila je.

Raspodjela humanitarne pomoći također je otežana jer su mnoge ceste i glavne prometnice „potpuno uništene“ potresom.

„Nadalje, neke lokalne zračne luke još uvijek rade na ponovnom uspostavljanju operacija, ograničavajući zračni prijevoz humanitarne pomoći“, dodala je Suárez.

Ovoj paralizi infrastrukture dodani su administrativni problemi, budući da su mnogi vladini uredi također pretrpjeli štetu, a dio njihova osoblja izravno je pogođen tragedijom, istaknula je Suárez.

„Zemlja je već proživljavala humanitarnu krizu prije katastrofe, sa sukobom koji je ograničavao mobilnost i siguran pristup mnogim područjima“, objasnila je.

Opskrba električnom energijom i tekućom vodom i dalje je u prekidu, što otežava pristup zdravstvenim uslugama i povećava rizik od izbijanja bolesti putem vode i hrane. Također, bolnice rade s pola kapaciteta.

„Oni liječe pacijente na ulicama, s ograničenim resursima i bez struje. Nekoliko preostalih centara za njegu je pretrpano“, rekla je djelatnica Akcije protiv gladi, organizacije koja u toj zemlji djeluje već 30 godina.

Problemi s opskrbom utječu i na hranu. „Tržišta su kolabirala i nema pristupa osnovnim namirnicama. Tisuće obitelji izgubile su sredstva za život.“

Potres nije samo pogoršao uvjete interno raseljenih zbog sukoba. „Utjecao je na sve, bez razlike. Raseljene zajednice, one koji su živjeli u zonama sukoba i one koji nisu“, objasnila je Suárez te naglasila nesagledivi psihološki učinak na stanovništvo koje je već traumatizirano ratom.

„Potres je ostavio dubok trag na mentalno zdravlje stanovništva. Ne samo da su zajednice pretrpjele ljudske i materijalne gubitke, već i timovi za intervenciju rade u izuzetno teškim uvjetima“, posvjedočila je Lisette i naglasila kako je unatoč poteškoćama, međunarodna pomoć počela pristizati. „Mnoge organizacije koriste zalihe koje su bile rezervirane za sezonu monsuna [lipanj-listopad], ali one vjerojatno neće biti dovoljne“, istaknula je.

U svakom slučaju, unatoč razaranju, mala katolička zajednica u Mianmaru i dalje pokazuje veliku otpornost. „Naša vjera ostaje jaka. Unatoč poteškoćama, ostajemo složni, molimo i pomažemo jedni drugima. Ne možemo izgubiti nadu da će doći bolji dani“, rekao je svećenik iz Biskupije Loikaw.

KT