Hoće li Nigerija nastaviti s provođenjem kazni za one koji se smatraju krivima za bogohuljenje ili će sekularni zakoni i Ustav ostati središte nigerijskog pravnog kodeksa? Prema mnogim novinarima i eminentnim ljudima u Nigeriji nacionalno pitanje za ovu zemlju je, ili mogu li, nevjerski zakoni upravljati društvom prožetim vjerom. Bitno je napomenuti kako Savezna Republika Nigerija ima dva sudska sistema i oba mogu donijeti kazniti zbog bogohuljenja. Ustav predviđa uobičajeni pravni sustav, ali i šerijatski zakonik koji je vjerskog karaktera.

Neustavni zakoni koji mogu donijeti smrt

Nedavni događaji u Nigeriji vraćaju ovo pitanje u središte. Od uhićenja i osude sufijskog muslimana Yahaye Sharif-Aminua iz 2020. samo na osnovu nekoliko pjevanih stihova ovaj gorući problem tiče se sviju. Naime, Yahaye je musliman, ali pripadnik manjinske sekte sufizma u odnosu na većinski suni populaciju koja se našla uvrijeđena. Nakon što je saznao da su njegovi tekstovi pjesma izazvali osude on je pobjegao, dok mu je obiteljska kuća zapaljena. Do kolovoza iste godine, nakon uhićenjam šerijatski sud u okrugu Hausawa Filin Hockey osudio ga je za bogohuljenje, a potom je na smrt vješanjem.

^{Dva poznata nigerijska slučaja blasfemije}

Kršćanski čelnici i organizacije za ljudska prava digli su glas protiv te nepravde. Međutim, nitko nije stao u njegovu obranu pravnim lijekovima na sudu. Sharif-Aminu je osuđen na smrt bez odvjetnika ili pravnog savjetnika. Guverner države Kano Abdullahi Ganduje izrazio je spremnost da izvrši nalog o izvršenju kazne nakon prolaska 30-dnevnog zakonskog roka. Srećom Kola Alapinni, odvjetnik za ljudska prava iz Lagosa, dobio je glavnu ulogu u ovoj drami uloživši žalbu unutar tog razdoblja koje je trebalo isteći 1. rujna 2020. Strateški gledano Alapinni je usput tužio i državnog odvjetnika i guvernera Gandujea zbog nepoštivanja nigerijskih zakona i nepoštivanja pravde i sigurnosti za Sharif-Aminua.

Slučaj ovog muslimanskog glazbenika dobio je međunarodnu pozornost i postavio je svjetla medijske pozornosti na Vrhovni sud. Igra je to mačke i miša u kojoj Sharif-Aminuova uloga postala središnja u borbi protiv nepravednih zakona. Kako je zakon o bogohuljenju postao središnja tema u ovoj zemlji Alapinniju i Sharif-Aminuu se pridružilo više poznatih osoba. Svima njima je zajednička vizija skrenuti pozornost kako su zakoni o bogohuljenju neustavni. Na kraju je Vrhovni sud odbacio opružbe zbog neregularnosti u procesu.

Upravo na tom tragu razmišljanja nalaze se i nigerijski kršćani, javlja ICC.

Osude iz Europe

Europski parlament nedavno je pokazao podršku donošenjem rezolucije kojom se osuđuje praksa smrtne kazne za bogohuljenje. Ova je rezolucija u skladu s većinom nacija u svijetu koje zabranjuju pogubljenja ljudi zbog vjerskih uvjerenja. Trenutno šest država dopušta smrtnu kaznu za "otpadništvo", dok sedam dodatnih (od kojih je jedna Nigerija) dopušta smrtnu kaznu i za otpadništvo i za bogohuljenje.

Rezolucija Europske unije "podsjeća da zakoni o bogohuljenju jasno krše međunarodna ljudska prava" i "u suprotnosti s nigerijskim Ustavom koji jamči vjersku slobodu i slobodu izražavanja".

Alapinni je na LinkedInu objavio da je dobivena potpora za Sharif-Amina (protiv zakona o bogohuljenju) bila bez presedana: Rezolucija EU-a usvojena je s 550 glasova za i samo sedam glasova protiv. Jasno je da međunarodna zajednica prati nastup ovog muslimanskog glazbenika u sudskom sustavu Nigerije.

Bez sumnje, muslimanski i kršćanski čelnici u nigerijskoj vladi primaju na znanje zabrinutost koju je izrazio Europski parlament. Kao dio Ekonomske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS) Nigerija ima veliki interes za skladne odnose s Europskim parlamentom. EU je najveći trgovački partner zapadne Afrike i primarni uvoznik nigerijskih proizvoda poput fosilnih goriva, prehrambenih proizvoda, farmaceutskih proizvoda...

Ukratko, EU je najvažniji gospodarski partner Nigerije. Članovi parlamenta EU-a nisu nimalo oklijevali spomenuti gospodarsko pitanje te koriste ekonomsku moć tjerajući nigerijske političare na dogovor u vezi s ovim pitanjem. Iako ekonomska zabrinutost nije beznačajna, mnogi kršćani u Nigeriji na Sharif-Aminuov slučaj gledaju više kao na pitanje života i smrti.

Sjećanje na zapaljenu kršćansku studenticu

Kršćani su bili promatrači stalnog porasta nasilja i drskih napada u posljednja dva desetljeća. Čini se da zakoni o bogohuljenju igraju ulogu u ovom porastu diskriminacije i progona protiv onih, osobito kršćana, koji ne slijede većinski muslimanski narativ.

Izvjesni Ebenezer Obadare objašnjava kako zakoni o bogohuljenju povećavaju nasilje u izvansudskim okruženjima: "Kao prvo, počinitelji, naizgled sigurni u uvjerenju da 'vrše Božje djelo', dodatno su ohrabreni nerazumnom percepcijom da, zbog prešutne službene potvrde njihove radnje, neće biti kažnjen za zločin. Zapravo, u većini slučajeva nitko se ne suočava s kaznama za nasilje u vezi s optužbama za bogohuljenje."

Na primjer, u svibnju 2022. Deborah Yakubu, studenticu druge godine na kršćanskom koledžu u Sokotu, ubila je rulja nakon što je optužena za bogohuljenje. Kao i kod Sharif-Aminua, Yakubini komentari pojavili su se na WhatsAppu. Međutim, svoje je komentare davala kao dio akademske rasprave s grupom studenata u svrhu učenja, ali njezin motiv nije bio bitan. Otkrivena je dok se skrivala, pretučena je na smrt palicama i kamenjem, a tijelo joj je spaljeno u školskom kampusu.

Nigerijci općenito, a posebno kršćani, osjećaju rastuće nepovjerenje i nejedinstvo u zemlji. Za kršćane šerijatski zakon bi trebao biti muslimanska briga, donesen uglavnom u 12 sjevernih država sa šerijatskim sudovima. Deborin slučaj jasno pokazuje da su kršćani s pravom zabrinuti zbog sve većeg apetita za optuživanjem i ubijanjem onih za koje se smatra da ne poštuju islam.

Nigerija u prosjeku ima oko sedam incidenata nasilja mjesečno koja uključuje rulju, a rezultat toga je 10 mrtvih Nigerijaca svaki mjesec. Nisu svi ovi incidenti povezani s optužbama za bogohuljenje, ali neki jesu.

Kako je novoizabrani predsjednik Bola Tinubu preuzeo dužnost 29. svibnja, nedvojbeno će se suočiti s "nacionalnim pitanjem" i očekuje se da ponudi odgovore. Kršćani, u međuvremenu, gledaju kao nervozni promatrači, osjećajući se pomalo izostavljenima jer opet nemaju svoga predstavnika na predsjedničkoj pozornici.

Ž.I., KT