Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Djelo Europa i vjera napisao je 1920. Hilaire Belloc izvorno na engleskom jeziku. Za čitatelje s hrvatskog govornog područja dostupno je od studenog 2025. u Verbumovu izdanju te prijevodu dr. Josipa Vrandečića.

Na 244 stranice koje su podijeljene na devet poglavlja, autor piše o povijesti Europe koja se, kako je navedeno, ne može ispravno razumjeti ako se na nju gleda izvana; s protestantskog, židovskog, muhamedanskog ili drugog aspekta, nego isključivo iznutra, kroz katoličku svijest.

Uz uvod, zaključak i bilješku o autoru, na početku se nalazi Vrandečićev Predgovor hrvatskom izdanju s podnaslovom Kako i zašto danas čitati Belloca.

Na početku autor objašnjava kako namjerno piše o katoličkoj „svijesti“ o povijesti misleći pritom na „intimno znanje postignuto kroz identitet, izravnu spoznaju nečega što je istovjetno s onim koji spoznaje“. Zato ne postoji katoličko „gledište“ o europskoj povijesti jer osoba ne može sebe vidjeti s izvanjske točke gledišta, dok, s druge strane, postoji židovsko, muslimansko, japansko i drugo gledište.

„Katolička spoznaja povijesti nije spoznaja koja počinje s razvojem Crkve na obalama Mediterana. Počinje puno prije toga vremena. Katolik poznaje tlo na kome je izniklo sjeme Vjere. On razumije vojni napor Rima na način na koji ga niti jedna druga osoba ne može pojmiti“, kako je na početku pojasnio autor.

Piše nadalje što je bilo Rimsko Carstvo, kako ono nije propalo, nego se preobrazilo, tko mu je omogućio opstanak, koja je snaga koja je spasila bit antičkog društva od potpuna uništenja i postala duša zapadne civilizacije, te kako je taj proces jedinstven jer su druge civilizacije ili nestale ili se zaustavile u razvoju.

Dotiče se potom Reformacije, kako je istaknuo, najvećeg sukoba koji je uzdrmao jedinstvo Europe; duboka rascjepa, smrtonosne rane koju je toliko dubokom i dugotrajnom učinilo neuspjeh jedne, i samo jedne drevne, civilizirane provincije da očuva Vjeru – Britanije.

Zaključuje kako je ona dovela do „osame duše“.

„U ovom presudnom času ostaje nepokolebljiva povijesna istina da je ovaj naš europski organizam podignut na plemenitim temeljima klasične antike, Katolička Crkva oblikovala, da po Njoj postoji, da je s Njom u suglasju i da će preživjeti samo u tom suglasju. Europa će se vratiti Vjeri, ili će propasti. Jer Vjera jest Europa i Europa jest Vjera“ (str. 239)

Djelo poziva na sagledavanje europske povijesti ne kao niza odvojenih „aspekata“, nego kao jedinstvene, organske cjeline čija je vitalna jezgra od samog početka bila i ostala Katolička Crkva. „Belloc nikoga ne isključuje iz europske povijesti, no razvidno je da po spomenutoj središnjoj povijesnoj ulozi Crkve katolici imaju posebnu odgovornost za njezinu sadašnjost i budućnost“, objasnio je Vrandečić u Predgovoru, zaključujući kako je jasno da se „jedino na kršćanskoj podlozi s jasnim moralnim okvirom može urediti podijeljena kuća, podati joj identitet…“

Prema ocjeni dr. Trpimira Vedriša, knjiga je „za sve koji žele razumjeti povijesnu i duhovnu ulogu katoličanstva u oblikovanju europskog identiteta“, a dr. Stipo Kljajić ocijenio je kako djelo „potiče na promišljanje o temeljnim vrijednostima i identitetu europskog društva, osobito u kontekstu suvremenih rasprava o sekularizaciji, multikulturalizmu i krizi civilizacijskih uporišta, i pruža okvir za razumijevanje aktualnih društvenih i političkih pitanja“.

Europa i vjera preporuča se svima koji se zanimaju pitanjem: može li Europa opstati ako zaboravi svoje korijenje?