Wilfrid Stinissen

Ispovijed ‒ skupocjeni Božji dar


Wilfrid Stinissen, svećenik, redovnik karmelićanin i plodonosni pisac, autor je djela Ispovijed s podnaslovom Sakrament oproštenja koje čitatelje dublje upućuje u smisao, nastanak i cilj ovog sakramenta.

Piše: Tina Matić

Ovo književno štivo, koje je s izvornog švedskog na hrvatski jezik preveo mons. Stjepan Željko Biletić, objavila je Naklada Sv. Antuna u Zagrebu 2017., a urednik je Marko Zefić.

Čitateljev susret s milosrđem

Knjiga Ispovijed napisana je posve jednostavnim i čitljivim stilom koji je blizak široj publici, a autor Wilfrid je kroz tekst približio čitateljima i mnoge citate pojedinih filozofa te svima poznate rečenice iz Biblije.

Kako bi sakrament oproštenja ponovo postao blizak svakom vjerniku, on ga je objasnio kroz predgovor i tri poglavlja: Ispovijed u krizi, Osobna ispovijed i Ispovijed sakrament pomirenja i uskrsnuća.

Ipak, ovo izdanje je posebno jer ima dodatak koji je od pomoći vjernicima koji se žele pripremiti za čin pomirenja, preispitati svoje grijehe kroz deset Božjih i pet Crkvenih zapovijedi. Osim toga, napisan je i tijek pojedinačne ispovijedi, od pozdrava na početku pa sve do otpuštenja na kraju.

On oprašta

Pisac je kroz štivo podsjetio sve one koji su možda i zaboravili da ispovijed ne trebaju shvaćati kao sud nego kao proslavu. Nakon što je objasnio kako je Isus uspostavio ovaj sakrament na sam Uskrs, dotaknuo se i prispodobe o izgubljenom sinu čiji se povratak slavio.

Ispovijed, sakrament pokore, sakrament Božanskog milosrđa, sakrament pomirenja je ništa drugo nego pomirenje među ljudima i pomirenje između Boga i čovjeka.

S obzirom da je autor Šveđanin i svećenik, dotaknuo se i ispovijedi gledane očima ispovjednika koji, kako bi sakrament bio valjan, mora biti solidaran i s Isusom i s grešnicima.

Svjestan toga da je sakrament pokore u krizi spomenuo je kako je problem u tome što se ljudi neredovno ispovijedaju, gube svijest o grijehu, imaju sve manje povjerenja u svećenike. Napomenuo je i to da je jedan od većih problema to što vjernici razotkrivanje grijeha doživljavaju kao napad na vlastiti integritet. „Od trenutka kada sam izgovorio svoj grijeh, on više ne pripada meni. S druge strane, kada čuvam dobra djela samo za sebe i ne rasipam ih govoreći nadugo i naširoko o njima, stalno raste moj 'kapital'. (...) Na kraju, čovjek postaje ono što jest, postaje ono što je skrivao i uštedio“, usporedio je autor grijeh i darivanje kako bi istaknuo važnost priznavanja pogreške.

Na kraju, čovjek tek kad shvati kako grijehom vrijeđa i Boga i čovjeka, i kako ne može biti sam, shvatit će i bogatstvo koje je dobio na Uskrs – skupocjeni dar ispovijedi koja je posrednik u gorljivom služenju Spasitelju.