Piše: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Autorica knjige Utjelovljenje u kristologiji Johna Hicka je hrvatska teologinja rodom iz Pule dr. Iva Mršić Felbar. Djelo koje se na nešto više od 260 stranica većega formata uhvatilo u koštac s onim što bismo mogli prepoznati kao jedan od temelja suvremene diktature relativizma, izišlo je 2020. u izdanju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o doktorskom radu koga je na toj visokoškolskoj ustanovi autorica uradila 2015. pod vodstvom prof. dr. sc. Ivana Karlića.

Osporavanje Isusova bogočovještva

„Iako je u Hrvatskoj njegov opus relativno slabo poznat, u svijetu je napisano na desetke djelâ o temama kojima je on začetnik, kao i o njemu samome, bilo da je riječ o filozofskom ili teološkom pristupu, što pokazuje utjecaj i raširenost njegovih ideja“, napominje dr. Mršić Felbar (str. 24) o Johnu Hicku čiji će rad o religijskom pluralizmu temeljito raščlaniti dokazujući kako, premda može biti primamljiv postmodernom „lutalačkom“ društvenom konceptu, ipak nema uporišta u kršćanskoj teologiji.

Stoga već u Predgovoru objašnjava: „Smatrajući nužnim reinterpretaciju doslovnog govora kalcedonskog nauka, nadomješta ga metaforičkim, koji u konačnici ontološko pitanje ostavlja neodgovorenim te ga, štoviše, na kraju i niječe, stavljajući time u pitanje činjenicu Isusova bogočovještva. Tako mitološki, odnosno metaforički diskurs dovodi Hicka do govora o utjelovljenju kao približavanju božanskoga ljudima, a ne postajanju Boga čovjekom, zbog čega je njegova pozicija neprihvatljiva iz vizure katoličke teologije“ (str. 9). Također, autorica je u ovome djelu analizirala Hickove argumente (povijesni, konceptualni, soteriološki i pragmatički), potvrdivši da nisu razjašnjeni na odgovarajući način, osporavajući tako njegovo polazište. U konačnici dokazala je „ovisnosti njegovih pluralističkih nazora i kristološkog stava o utjelovljenju Isusa Krista“ te konstatirala kako nije uspio Hickov pokušaj opstrukcije tradicionalne kristologije utjelovljenja s ponudom one pluralističke.

Put od četiri dionice

Knjiga se sastoji od četiri dijela.

Prvi je naslovljen John Hick – osoba i djelo i sazdan od dviju cjelina: Biografski trenutci i Značaj Johna Hicka u suvremenoj teološkoj misli. Tu su doneseni biografski podatci Johna Harwooda Hicka (1922. – 2012.), engleskog filozofa, prezbiterijanskog pastora, najprije „konzervativnog kalvinista“, a potom osporavatelja mnogih kršćanskih teoloških postavki, uključujući središnju: utjelovljenje, te svojevrsna tvorca „pluralističke teologije religija“ i apologeta „liberalnog kršćanstva“. Čitatelj može zapaziti niz djela kojima je tretirani autor razrađivao svoju misao, popularnu u svijetu relativizma, kao što su: Mit utjelovljenog Boga (1977.),  Bog ima mnoga imena (1980.), Tumačenje religije (1989.) te Metafora utjelovljenog Boga: kristologija u pluralističkom dobu (1993).

Drugi dio govori O Kristologiji Johna Hicka upoznajući čitateljstvo s Kontekstom, Neinkarnacijskom kristologijom te daje Zaključni osvrt.

U trećem dijelu Utjelovljenje kao mit/metafora autorica kroz šest cjelina raščlanjuje temu govoreći: O utjelovljenju; o Pitanju religijskoga jezika; O mitu; O metafori te nudi Excursus – Govor o Bogu i Zaključni osvrt.

Konačno, u četvrtom dijelu donosi Kritički osvrt na Hickovu kristologiju koju razrađuje kroz cjeline: Kristologija – pitanje budućnosti?; Hickova dekonstrukcija tradicionalne kristologije; Evaluacija Hickovih argumenata; Hickovo poimanje Isusova čovještva i božanstva – redefiniranja Isusa Krista te daje Zaključni osvrt.

„Zbiljsko“ umjesto „Boga“

Prije literature, kazala imena i kratka životopisa autorica donosi Zaključak u komu, uz ostalo, objašnjava Hickov otpad od pravovjerja i zamjenjivanje riječi „Bog“, pojmom „Zbiljsko“.

„Hickov zaokret prema pluralizmu još je snažnije zaoštrila njegova kristologija koja postaje sve liberalnijom, te on tumači Kristovu smrt i otkupljenje kao mit, a naposljetku i sámo utjelovljenje određuje kao takvo. U konačnici, stoga, kristologija podliježe pluralističkoj atmosferi njegove misli, a pluralizam postaje njezino interpretativno sredstvo, što smo u radu i dokazali“, zaključuje Mršić Felbar u knjizi (str. 234), koja može biti zanimljiva, ne samo onima koji se na znanstven način bave teologijom, nego i svima koji analiziraju sastavnice postmoderne te korijene i posljedice diktature relativizma.