Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Podnaslov knjige otkriva autorovu namjenu ove knjige koju je Božo Lujić pisao kako bi bio od pomoći svojim kolegama svećenicima koji ponekad imaju poteškoća s pripremom propovjedi za velike svetkovine i blagdane, jer se nađu u procjepu između zahtjeva homiletske vjernosti Božjoj riječi i sadržaja samog blagdana.

Koji put odabrati?

„Naviještati Boga milosrđa u suvremenom svijetu znači pokušati približiti biblijsku poruku ljudima koji navještaju evanđelje danas, ali i onima kojima se to evanđelje naviješta. Poticaj za ovaj pragmatičan i u praksi koristan pothvat nastao je na temelju prvenstveno vlastitog uviđanja kako je teško dobro, aktualno, zdravo i jezgrovito, a opet razumljivo i prihvatljivo naviještati evanđelje današnjim ljudima. To je tim teže što ljudi koji se time profesionalno bave iz nedjelje u nedjelju, iz svetkovine u svetkovinu, trebaju govoriti svježe, uvjerljivo, nuditi zdravu hranu i poticati na razmišljanje o važnim temama života“, zapisao je u uvodnoj riječi autor, istaknuvši kako je ta zadaća još teža u vremenu velikih crkvenih svetkovina kada navjestitelj dvoji kojim putom krenuti: ići putem potankog razglabanja pojedinoga biblijskog teksta ili pak iz tog teksta izvući neku misao i na suvremen je način izložiti kao radosni poziv i poruku za tu svetkovinu.

Dva izvora

Prema njegovim riječima, propovjednik svoje izlaganje treba crpiti iz dva izvora – evanđeoske poruke te suvremeni kontekst svijeta i čovjeka. Pritom, opazio je, nije lako pred očima imati sve probleme aktualnog trenutka i ljudima pokazati put evanđelja, a ne pasti u napast lakog prosuđivanja i osuđivanja u ionako teškim situacijama.

Imajući to na umu, autor je, kako je naveo, pokušao vrlo skromno i s izvjesnim strahom naznačiti put kojima bi se eventualno trebalo ići u navješćivanju Boga milosrđa, kakav se očitovao u osobi Isusa Krista i u tom smislu biti konkretna pomoć svima onima koji se svake nedjelje i svetkovine bore sa sobom i evanđeljem da izađu pored ljude i ponude im zdravu hranu evanđelja kao radosnu vijest utjehe i nade.

Važni nadnevci katoličke vjere odredili su i nazive i sadržaj poglavlja koja su podijeljena na manje cjeline, raščlanjujući pojedine teme. Tako u ovoj knjizi s 336 stranica nalazimo pet glavnih sadržajnih jedinica: Naviještati Boga milosrđa, Gospodinove svetkovine, Marijine svetkovine i blagdani, Svetački blagdani i Tematske propovijedi.

Posveta knjige

Istaknuti bibličar je naglasak ove knjige prvenstveno stavio na velike Gospodinove svetkovine o kojima je, kako je zaključio, doista teško propovijedati jer je navjestitelj uvijek u dvojbi treba li se strogo držati evanđelja ili pokušati misao evanđelja prilagoditi određenoj svetkovini ili, još bolje, događaju, odnosno kako veliki događaj prikazati jednostavno, dostojanstveno, izazovno i poticajno, životno, a opet ne uopćeno, razvodnjeno, apstraktno kao neku ideologijsku poruku.

„Tu su također Marijine svetkovine koje su uvijek iznova pozitivan izazov za govor o Isusovoj i našoj majci, za govor o ulozi žene u kršćanstvu i spasenju, za govor o Božjem uključivanju žene u plan spasenja. Svetačke su svetkovine birane prema pragmatičnoj potrebi: Birani su oni svetci koji se češće štuju, o kojima se više govori i koji nama više govore“, pojasnio je prof. Lujić čije su tematske propovijedi vezane za neke konkretne nedjelje u godini ili pak predstavljaju lagana razmišljanja o određenoj temi.

Autor knjigu završava tekstom Zavičaj duše kojeg je, kao i cijelu knjigu, s osobitim poštovanjem posvetio prerano preminulom svećeniku, župniku i dekanu u Odžaku dr. sc. Ivi Balukčiću koji je svojim radom u ovome djelu Posavine pokušao produbiti dublje vjerske i pozitivne zdrave nacionalne osjećaje. 

Plodan autor

Božo Lujić profesor je biblijskih znanosti na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i gostujući profesor na franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Pročelnik je Katedre Svetoga pisma SZ i predsjednik Biblijskog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Član je Hrvatske sekcije Europskog društva za katoličku teologiju. Filozofsko-teološki studij završio je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, doktorirao je u Ljubljani, a posebne biblijske studije nastavio je na Papinskome biblijskom institutu u Rimu gdje postiže licencijat biblijskih znanosti (1989.), a potom dodatni studij i na Franjevačkome biblijskom institutu u Jeruzalemu (1989./90.). Diplomirao je i njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (1980./84.).

Aktivan je sudionik na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima te uz to autor niza knjiga, znanstvenih i stručnih radova u raznim domaćim i stranim časopisima.