Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Roman Egzorcist je djelo Williama Petera Blattya koje je originalno objavljeno na engleskom jeziku 1971. Na 40. obljetnicu tiskanja prvog izdanja, knjiga je u rujnu 2011. doživjela novo izdanje čiji je prijevod na hrvatski jezik, za koji je zaslužan Marin Popović, objavila nakladnička kuća Verbum u siječnju 2025.

Uz Uvod te dijelove poput Epiloga, Autorove bilješke, Pogovora hrvatskom jeziku i O autoru, sastoji se od 13 poglavlja podijeljenih u četiri dijela.

Radnja djela usredotočena je na priču o Regan MacNeil, 12-godišnjoj djevojčici koja živi u Georgetownu, Washingtonu sa svojom majkom Chris. Chris je glumica koja upravo snima obećavajući film, a postaje zabrinuta kada Regan počne pokazivati sve čudnije i nasilnije ponašanje. U početku, majka je uvjerena kako je riječ o adolescenciji, ali djevojčičino ponašanje postaje sve bizarnije – koristi ružne riječi, ima nasilne ispade, neprirodne pokrete, a poprima i groteskne fizičke promjene.

Chris se savjetuje s brojnim liječnicima, no nitko ne može objasniti fizičke i psihičke simptome koje njezina kći pokazuje. Očajna, pomoć je odlučila potražiti kod psihologa i isusovca Karrasa, koji se u tom trenutku bori s vlastitom krizom vjere. Duboko je rastrgan između osobnih uvjerenja i smrti svoje majke te isprva odbacuje ideju opsjednutosti. Međutim, nakon što je svjedočio Reganinim zastrašujućim transformacijama, počinje vjerovati kako je djevojčicu obuzelo nešto uistinu demonsko. Stoga poziva oca Merrina, iskusnog egzorcista koji se već susreo sa sličnim slučajevima te se dvojica svećenika upuštaju u mučan i opasan poduhvat istjerivanja demona. Borba koja predstoji nije samo fizička, već i emocionalna i teološka jer se i svećenici bore s osobnim sumnjama i strahovima o postojanju zla i Božje moći.

Egzorcist nije samo strašna priča o opsjednuću, već je i meditacija o vjeri, prirodi zla i ljudskoj patnji. Autor detaljno analizira psihološka stanja likova, posebice Karrasa koji je opterećen krivnjom i nalazi se u duhovnoj neizvjesnosti. Njegov unutarnji sukob između dužnosti svećenika i njegova osobnog očaja daje emocionalnu dubinu priči koja nadilazi tipične horor prikaze.

Knjiga je nakon tiskanja provela 57 tjedana na New York Timesovu popisu bestselera, a do danas je prevedena na 18 jezika. Na temelju nje nastao je i istoimeni kultni film američkog redatelja Williama Friedkina iz 1973. čiji je scenarij nagrađen Oskarom.

Međutim, ovo djelo nema samo književnu vrijednost nego i teološku. Njegova radnja, iako uglavnom fikcija, temeljena je na stvarnom događaju. Riječ je o slučaju 13-godišnjeg dječaka, zaštićena pseudonimom Ronald Doe, iz Marylanda, nad kojim su u ožujku i travnju 1949. isusovci o. Raymond J. Bishop i o. Williams S. Bowdern, vršili obred egzorcizma.

„Iako tematizira opsjednuće i obred egzorcizma, roman Egzorcist zasigurno ne želi u prvi plan staviti Sotonu, 'reklamirati ga' i navesti nas da olako govorimo o opsjednućima i đavolovoj sveprisutnosti“, kako je zapisano u Pogovoru, nego knjiga pokazuje đavolovu ograničenu moć koja može biti nadvladana. Đavao će u knjizi, prema riječima oca Merrina, „usprkos sebi samom“, „na neki način poslužiti kao 'sredstvo ispunjenja volje Božje'“.

Iako je jedno od najstrašnijih priča ikad napisanih, djelo je više od klasičnog horor romana; ono je istraživanje prirode zla i otkupiteljske moći vjere koja potiče na promišljanje.

Ovoga puta treba, uz preporuku, napisati i upozorenje, koje se nalazi na prvoj stranici. Naime, radnja je puna sablažnjivih i bogohulnih prikaza te vulgarnih izraza i dijaloga, te se ne preporučuje mlađima od 18 godina. Također, sugestija je čitatelju da prije čitanja romana dobro procijeni svoju mentalnu i duhovnu snagu.