Izvorno Antonichevo historiografsko djelo Croacia y los croatas en Uruguay, tiskano prije 15-ak godina, sada je objavljeno u hrvatskom izdanju, ilustriranom dosad neobjavljenim fotografskim zapisima jednog od pionira iseljeničke fotografije Srećka Dumića.

Monografiju izišlu u AGM-ovoj biblioteci Res Gestae, sa španjolskoga jezika prevela je Željka Lovrenčić. Predgovor potpisuju ravnatelji nakladnika – Stjepan Bekavac i Mijo Marić.

Građa knjige opsega 248 stranica velikog formata, raspoređena u 17 poglavlja, znatno pridonosi razumijevanju višedesetljetnog života i stvaralaštva naraštaja hrvatskih useljenika u Istočnu Republiku Urugvaj, ali i skidanju ideološke stigme s tamošnje hrvatske emigracije 20. stoljeća. Danas u toj zemlji živi oko 5 000 ljudi hrvatskih korijena. Pisac i pravnik Antonich iščitava hrvatsku povijest novoga vijeka u njezinu svjetskom kontekstu, napose povijest iseljeništva u borbi za rješenje tzv. hrvatskog pitanja uz njezine odjeke u hrvatskim zajednicama zemalja Južne Amerike od 1918. do 1991.

Konceptualno autor dijeli knjigu na nekoliko logičnih cjelina: prvi pioniri u Urugvaju, potom iseljavanje Hrvata u Urugvaj, osnivanje Hrvatskog doma u Montevideu, osnivanje Jugoslavenskog društva Bratstvo, osnivanje Hrvatske katoličke zajednice, proglašavanje neovisne Republike Hrvatske – objašnjavajući ih kroz niz ključnih političkih događaja u društvu porijekla koji su obilježili i oblikovali smjer i način izgradnje same iseljeničke zajednice u Urugvaju. Stoga politički događaji poput atentata i smrti Stjepana Radića, diktature kralja Aleksandra, osnivanja SFRJ-a – događaji su koje analizira i smatra bitnim čimbenikom u razumijevanju iseljeničke zajednice.

Među temama je očuvanje katoličke vjere među iseljenicima radi čega je osnovana i Hrvatska katolička zajednica u Montevideu, o čemu autor piše u sedmom poglavlju Institucionalizacija vjerskih aktivnosti i stvaranje Hrvatske katoličke zajednice.

Katolička zajednica

Najdugovječniji voditelj bio je fra Bonifacio Šipić, nastanjen u Montevideu. Antonich pojašnjava da masovni val hrvatskih useljenika dolazi u Urugvaj, kada je urugvajsko društvo već duboko u procesu sekularizacije koji je u toj južnoameričkoj zemlji trajao šest desetljeća, između 1870. i 1930. U taj liberalizirani i sekularizirani Urugvaj stiže početkom 20. stoljeća veliki kontingent hrvatskih useljenika koji su živjeli u državi i društvu u kojemu je vjerska aktivnost bila snažno ukorijenjena u njihov svakodnevni život.

Činjenica da najveći dio tih useljenika nije bio građanskog podrijetla nego su potjecali iz ruralnih sredina i iz malih sela gdje je postojala snažna veza između seljaka vjernika i župnika, zahtijevala je od njih veliki napor pri uklapanju u model društva koji je od došljaka zahtijevao napuštanje njegova izvornoga identiteta (vjerskog, etničkog, lingvističkog, kulturnog itd.).

Ta je sekularizacija svakim danom sve više obuhvaćala hrvatsku zajednicu koja je, „kao dvije svete relikvije što ih je ljubomorno čuvala kao nasljeđe za svoju djecu i za hrvatski narod, nastojala sačuvati daleko od domovine – hrvatsko ime i odanost Bogu“, opisuje Antonich.

Osnivanje HKZ-a u Urugvaju, iz Hrvatske su pozdravili zagrebački nadbiskup dr. Anton Bauer i vođa Hrvatske seljačke stranke dr. Vladko Maček čija su pisma jako ganula hrvatske iseljenike. Potporu djelovanju HKZ-a pružile su neke od najstarijih obitelji hrvatskih useljenika u Urugvaj.

Unatoč činjenici da su hrvatski misionari koji su živjeli u Buenos Airesu i kojima je na čelu bio fratar Leonardo Rušković, u pismu upućenom urugvajskoj Hrvatskoj katoličkoj zajednici predložili da joj svetac zaštitnik bude blaženik Nikola Tavelić, odlučeno je da će to biti „Sveta Djevica Marija – Kraljica Hrvata“.

Životopis autora

Eduardo R. Antonich rođen je u Montevideu 1963. U rodnome gradu studirao je na urugvajskome Državnom sveučilištu (Universidad de la República), stekavši diplomu iz područja pravnih i društvenih znanosti 1990. pa od tada uspješno razvija karijeru odvjetnika. Od 2003. godine počasni je konzul Republike Hrvatske u Urugvaju.

Po očevoj strani je unuk hrvatskih doseljenika iz Bribira (Hrvatsko primorje), koji su u Urugvaj došli 1925.

Od djetinjstva je vezan uz hrvatsku zajednicu u toj južnoameričkoj zemlji, sudjelujući kreativno i društveno angažirano u kulturnim aktivnostima društava Bratstvo, Naša domovina i Hrvatski dom (Hogar Croata) u Montevideu. Član je tog društva gotovo četiri desetljeća, točnije od 1984.

U upravi Hrvatskog doma (Hogar Croata) neprekidno je od 1988. Također sudjeluje u hrvatskome radijskom programu, kao i ostalim aktivnostima zajednice, piše ika.

Godine 1987. dobio je stipendiju Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu za učenje hrvatskoga jezika i proučavanje hrvatskoga folklora. Oženjen je Milkom Krsul Musa, unukom doseljenika hrvatskih korijena. Imaju sina Ivu, kojem su prenijeli ljubav za Hrvatsku te je i on pohađao Sveučilišnu školu hrvatskog jezika i kulture (2019.) u organizaciji Hrvatske matice iseljenika. Predavao je i predaje u zemlji i inozemstvu na znanstvenim konferencijama i stručnim skupovima koji se bave povijesnim i kulturnim temama europskih migracija s posebnim osvrtom na izazove hrvatskog iseljeništva.

T.M.I.,KT