„Produljiti“ misao o vjeri, Bogu i Crkvi


Autor Stjepan Kušar napisao je djelo Vjera – Bog – Crkva s podnaslovom Uvid u teološku misao Josipa Turčinovića.

Piše: Tina Matić

Upravo taj podnaslov objašnjava sadržaj ove knjige, a to je promišljanje i tumačenje djelovanja Istranina Josipa Turčinovića, profesora na KBF-u u Zagrebu i nekadašnjeg ravnatelja Kršćanske sadašnjosti. U sklopu proslave 50. obljetnice Kršćanske sadašnjosti, ova nakladna kuća izdala je u svibnju 2018. knjigu hrvatskog teologa Stjepana Kušara ispisanu na 230 stranica.

Pristupiti svemu

Stjepan Kušar važi za jednog od najboljih poznavatelja teološke misli i djela Josipa Turčinovića, a najveći dio toga je zapravo rekonstrukcija na temelju shema, bilježaka koje su njegovi slušatelji pisali.

Djelo odlikuje kompleksna struktura sadržaja koji je podijeljen na tri glavna dijela i uvod. Prvi dio Vjera i teologija iznosi Turčinovićeva shvaćanja vjere i teologije i podijeljena je na dvije manje cjeline: Vjerovati – što je to? i Teologija – što ona ima s vjerom?.

Drugi dio ili Eklezijalna situiranost Turčinovićeve teologije podijeljen je na pet manjih cjelina: Koga Crkva naviješta?, Kome Crkva naviješta?, Čemu Crkva?, Ekumenizam? i Crkva i svijet? i zapravo iznosi bitne teološke teme.

Posljednji – treći dio – Otajstvo Trojedinog Boga ima nešto drukčiju strukturu i podijeljen je na poglavlja Uvodne napomene, A. Teologija o Bogu – metodološki pristup, B. Bog u Starom zavjetu, C. Novozavjetna objava Presvetog Trojstva, D. Presveto Trojstvo u crkvenom naučavanju i u teologiji. Ova manja poglavlja sažeta su od manjih cjelina kao i prethodna.

Na samom kraju, čitateljima je ponuđen zaključak, bibliografija, tumačenje skraćenica i podatci o Josipu Turčinoviću.

Do srca svih ljudi

Autorova svrha ovog djela bila je potaći i nekog mlađeg da „produlji“ misao nekadašnjeg ravnatelja Kršćanske sadašnjosti, a sam naziv je zapravo usmjeren na njegova glavna težišta teološke misli – na vjeru, Boga i Crkvu.

Ipak, Kušar je u vrlo uvjetnom smislu autor knjige zato što je njen najveći dio sastavljen od tekstova svećenika Turčinovića. U tom smislu pisac i teolog Stjepan je u ovom slučaju više priređivač. Ipak, njegovo ime stoji kao autorsko zato što se ne može znati bi li Josip Turčinović odobrio ovakva promišljanja kao svoja.

„Crkva se u Turčinovićevoj misli ne bavi samo sama sobom; njoj je također bitna zadaća u dijaloškom nastojanju oko zbližavanja razjedinjenih kršćana. I dakako, poslanje u svijet jer za nju nije bitna pastoralnost, tj. takva prisutnost i djelovanje po kojima poruka evanđelja dopire do srca ljudi“, okarakterizirao je Kušar njegovu teološku misao i u tom kontekstu govorio kako je bila usmjerena na narav, uređenje, misiju i funkciju Katoličke Crkve.

U svom uvidu iznio je i stav kako je misao teologa iz Istre situirana – što znači da nastaje i razvija se iz crkvenog konteksta gdje je djelovao kao svećenik. Ta misao je, kako kaže, s jedne strane otvorena ad intra – prema životu Crkve, ali i ad extra – prema društvu i kulturi njegova vremena i prostora.

Na kraju valja reći kako je duktus djela ideja da je Turčinovićeva misao izvorna i otvorena te zasigurno može obogatiti svakog čitatelja.