Promatrati brigu kao djela milosrđa


Poznati dušobrižnik Anselm Grün, koji je pisao o toliko različitih tema, publici je darovao i novo djelo Od Ja do Ti koje govori o brigama, ali ne u negativnu kontekstu, kako ljudima odmah padne na pamet, nego o brizi bez koje ljubav ostaje samo u osjećaju.

Piše: Tina Matić Ilić, Katolički tjednik

Knjigu Od Ja do Ti,s podnaslovom Brinuti se za sebe i druge, objavila je 2020. u Zagrebu nakladna kuća Kršćanska sadašnjost. S izvornog njemačkog na hrvatski jezik prevela ju je Antonija Marić, i to hrvatsko izdanje ispisano je na 167 stranica.

11 briga...

Uistinu, čovjek od malih nogu brine neke svoje brige i one prožimaju cijeli njegov život – od domaće zadaće, upisa u željenu školu, potrage za poslom, razdvojenosti od obitelji, bolesti, neimaštine... I vjerojatno su to stvari koje svakom pojedincu prvo padnu na pamet pri pomisli na brige.

Obično pri utjehama jedni drugima govorimo: „Nemoj brinuti za ta to...“, ali sve to nije ono na što je njemački benediktinac Grün mislio pri ispisivanju stranica Od Ja do Ti – nego on pokušava ljudima približiti brigu kao znak ljubavi.

U uvodu djela govori kako mu je jednom zgodom netko rekao kako bi volio pročitati nešto od njega na temu brige. Tada je on počeo razmišljati o svim mogućim citatima na tu temu i kako ispada da su brige samo ono što čovjeka tlači u životu i ne pušta ga na miru. Ali uskoro je pomislio na subraću koja s ljubavlju rade za zajednicu, njegovatelje koji skrbe za starije članove, svoju majku koja je brinula o sedmero djece, na druge majke koje iz dana u dan misle na svoju obitelj. Razmišljajući o ljudima koji brinu za druge, postalo mu je jasno da je dobra briga za drugoga dio naravi ljudskoga bića.

Na tom tragu misli je sažeo u 11 poglavlja: Briga u konkretnoj nevolji, Briga za djecu, Briga za roditelje, Briga za obitelj, Briga za goste, Briga za samoga sebe, Briga za stvoreni svijet, Dušobrižništvo, Briga i molitva, Bog se brine za ljude i Bog je ljubav – završne misli.

Djela milosrđa

Posljednja godina bila je za mnoge iznimno teška, ako na svojoj koži i nisu doživjeli gubitke, zasigurno su ponekad osjetili strah. Osim toga, zahvaljujući medijima, cijeli svijet upoznat je s problemima na svakom njegovom djeliću. Ipak, ljudi to ignoriraju, pokušavaju ne vidjeti i ne čuti, ne žele da tuđi problem postane i njihov. Grün piše kako se u takvu društvu nalaze ljudi usredotočeni samo na svoje potrebe.

„U srednjem su se vijeku mnogi kršćani angažirali uz sedam djela milosrđa oko onih koji pate. Djela milosrđa bila su izraz brige za druge. I ta djela milosrđa društvo su činila ljudskijim, milosrdnijim, toplijim. Ona su izravno povezana s Isusovim govorom o Posljednjem sudu gdje on kaže: 'Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti, ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me, gol i zaogrnuste me, oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni' (Mt 25,35 i dalje). Prva Crkva ovim je djelima milosrđa, koje je Isus sam naveo, dodala i sedmo: 'Mrtve pokopati'“, pojasnio je redovnik dodajući kako je briga za ljude također susret s Isusom samim.

U nastavku je svako od djela milosrđa protumačio i ukazao na to kako se ne odnose samo i isključivo na ono što je sadržano u njihovoj riječi. „Ovih sedam djela milosrđa kršćanska tradicija preuzela je doslovno, međutim, istodobno ih je u svoj život prenosila simbolično. Nije riječ samo o tome da nahranimo one koji nemaju kruha. To je prva zadaća. No, mnogi ljudi u našem okružju gladni su pažnje i prihvaćanja, prijateljskog pogleda. Gladni su riječi koje ih doista hrane. Umorni su od svih praznih riječi. Žele čuti ili pročitati riječi koje će utažiti njihovu glad. A žeđ se ne odnosi samo na nedostatak vode, nego i na nedostatak ljubavi. Žudimo za njom. Upravo uočavanje svih tih ljudi u vlastitoj okolini koji žeđaju za ljubavlju donosi milosrđe u svijet“, istaknuo je Anselm Grün.

Stavljajući u srce njegove riječi i upijajući stranice ove knjige, svatko može početi o brigama razmišljati kao o nečemu nužnom, kao o onomu što ovaj svijet ne čini gorim, nego boljim mjestom. Brige su svakog dana tu, ali što bi bio svijet i život bez onih koji brinu o nama?