Knjigu su predstavili pomoćni vrhbosanski biskup u miru mons. dr. Pero Sudar, župnik u Doboju i povjesničar mr. vlč. Jure Babić te sam autor mons. Ante Meštrović.

Mons. Sudar je, između inoga, kazao kako knjiga Komušina-Kondžilo 1992.-1997. "bilježeći dubinu boli, uglavnom nemoćnih i nedužnih konkretnih ljudi, pretvara se u spomenik izdržljivosti ljudskoga duha".

"Neporeciva je istina da je Crkva, i prema onome što tako uvjerljivo svjedoče stranice ove knjige, djelom pokazala i dokazala svoje opredjeljenje biti s čovjekom i za čovjeka u nevolji. Boljega dokaza ne treba a, možda, ne može ni biti od onoga što ga je dao župnik u Tesliću mons. Pero Tunjić koji s narodom ostaje, odbijajući razmjenu, i onaj iz Komušine, vlč. Ante Meštrović koji s prognanim narodom i za narodom odlazi, trudeći se ublažiti mu duševne muke i materijalne oskudice. A nisu to na sreću, izuzetci, iako je bilo i ima i drugačijih, pa i posve oprečnih primjera", kazao je biskup čestitajući autoru te knjigu preporučujući svima.

Drugi predstavljač, mr. Jure Babić kazao je kako iako autor ne koristi znanstvenu metodologiju, tekst je zanimljiv, jasan, popularan, s porukom. "Knjiga je spomen i spomenik vremena o kojem govori, sjećanje i ogledalo, kamen međaš koji dijeli povijest Komušine na onu prije rata i poslije rata. Sasvim dovoljno materijala za napisati tragediju, roman, snimiti film... Mnogi su redci pisani - simbolično rečeno - "crvenom tintom", a drugi opet bojom nade. Najčešće riječi su: čudotvorna Gospina slika, Komušina, Kondžilo, Komušanci, povratak... To je nama najveća i najdraža njezina vrijednost" , kazao je  vlč. Babić.

Govoreći o svome djelu, mons. Ante Meštrović prisjetio se  kako u vremenu rata, obrane i pada Komušine kao i života s prognanim župljanima u Škofjoj Loki u Sloveniji, nije ni pomislio da će o tom teškom vremenu ikad nešto pisati.

„Ipak, u siječnju 2018. odlučih o događajima vezanim za Komušinu od 1992-1997. nešto napisati. Zašto nakon 23 godine? Te godine sam dobio u siječnju putem vibera za Sv. Antu Pustinjaka čestitku za imendan, iako slavim Sv. Antu Padovanskog u lipnju. S najboljom namjerom čestitku je poslala jedna vrlo aktivna djevojka, Marijana Babić iz grupe mladi koji su u vrijeme progonstva u Škofjoj Loki čitali, pjevali, čistili crkvu. Bili aktivni. U prilogu čestitke je bila fotografija: Gospina se slika vraća iz Komušine, (1998., na Veliku Gospu) nakon mise u Komušini i upravo detalj prikazuje sliku i dio hodočasnika kako prelaze trošni most na Usori u Slatini i idu iz Komušine.

Iako sam tu fotografiju vidio prije, u tom trenutku na mene je to jako djelovalo. Borili smo se godinama u progonstvu za povratak, povratak naroda u Komušinu i Gospine slike. A više od 23 godine Gospa Kondžilska, ne samo da nije kao i Komušanci u Komušini, nego je došla po prvi put nakon rata nakratko, i vraća se u privremeno boravište u Bistricu kod Žepča. Nakon toliko godina, kako je rat završio, stanje u BiH je zamršenije. Gospodarski i politički nejasnije. Nikakvih uvjeta za povratak nema. To je dodatni poticaj, ostaviti bar dio pisanog traga da su u ovom dijelu BiH i Vrhbosanske nadbiskupije živjeli Hrvati katolici koji su nasilno protjerani iz svoje zemlje. U tom trenutku, odlučih, na temelju materijala kojeg sam imao i vlastitog proživljavanja zapisati za budućnost događaje od 1992.-1997“, poručio je autor koji se odrekao naknade za svoje autorsko djelo pri izdavanju knjige kako bi prihod od prodaje bio namijenjen svetištu i župi u Komušini.

Knjiga ima 604 stranice, tiskana je u Sutonu d.o.o Široki Brijeg u nakladi od 1 500 primjeraka, a nakladnik je Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Komušina.  Na naslovnici je fotografija Gospe Kondžilske autora Ante Tabaka.

Na kraju promocije, čuvar svetišta i župnik domaćin Boris Salapić zahvalio je svim predstavljačima i vjerničkom puku što su nazočili ovom za Kondžilo važnom događaju, a poglavito autoru knjige mons. Meštroviću na izuzetnom trudu utkanom u njegovo vrijedno djelo.

Uoči promocije knjige preč. Meštrovića, sveto misno slavlje predslavio je pomoćni vrhbosanski biskup u miru mons. Pero Sudar, naglasivši kako danas slavimo Svetog Lovru, svetog mučenika koji je vrlo slavljen svetac u Bosni i Hercegovini.  Također, kazao je biskup Pero, sjećamo se 10. kolovoza i pada Komušine te se s osobitim ponosom prisjećamo posvećivanja crkve u Komušini i svih onih koji su dali život za svoj dom i obitelj.

J.Vr.,KT