Piše: Tina Matić Ilić

Knjiga Rječnik etiketa Zagrepčanina Josipa Sanka Rubara ispisana je na 336 stranica. Tu zbirku misli o vrlo čestoj pojavi u društvu – o predrasudama, objavila je 2019. u Zagrebu nakladna kuća Kršćanska sadašnjost.

Bezbroj ih je

Današnje društvo, u moru individualizma, i dalje je plodno tlo za razvitak predrasuda, stereotipa. Gotovo je nemoguće preživjeti dan, a da se čovjek nije susreo s nekom predrasudom ili da takvo što nije doživio u svojoj okolini.

Mnogi ljudi zapravo nisu ni svjesni koliko predrasuda sami imaju, smatraju kako misle ispravno te da je to jedino rješenje. No, to najčešće nije tako. Autor i u nazivu knjige koristi termin „etiketa“ i upravo je to pojam koji simbolizira današnje vrijeme. Ljudi su postali skloni etiketiranju, drugima nameću i od drugih očekuju ono što donosi ta etiketa koju su mu/joj zakačili. Ipak, autor navodi kako je dobro biti svjestan svojih predrasuda jer će ih samo tako čovjek nastojati smanjiti, raditi na tome. Predrasude je nemoguće izbjeći.

Tako je Sanko Rabar u svome djelu kroz 67 poglavlja progovorio o različitim predrasudama, a to su predrasude o: seljaku, Židovu, Balkancu, Ciganinu, pederu, fundamentalistu (kršćanskom), konvertitu, mistiku, komunistu, bogomoljcu, tajkunu, kozmopolitu, kontroverznoj osobi, paparazzu, klerikalcu, neoliberalcu, kreacionistu, čudaku, ustaši, praznovjercu, hedonistu, mediokritetu, jugonostalgičaru, isključivcu, ekleziofobu, malograđaninu, dogmatiku, liberalu, islamistu, pripadniku New agea, nacionalistu, ideologu, političaru, ekstremistu, jezuitu, iracionalistu, filozofu, lašcu, umjetniku, klasnom neprijatelju, radoholičaru, naivcu, moralistu, oportunistu, škrtcu, sadistu, fantastu, sektašu, prozeliti, internacionalistu, samoubojici, svetcu, (anti)fašistu, manipulatoru, luđaku, ubojici, ciniku, birokratu, agnostiku, anonimusu i autsajderu, narkomanu, ovisniku, lopovu, reakcionaru, korupcionašu.

Bilo je i bit će

Pojašnjavajući što je etiketa, autor Josip Rabar navodi kako u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku (Novi Liber, Zagreb, 2002.) na 176. stranici piše da je etiketa: 1. utvrđen red i način društvenog ophođenja; etikecija, 2. nalijepljena cedulja na robi s naznakom imena, sastava, cijene i slično, 3. lingv., v. označitelj, 4. preneseno javni, neargumentirani sud (obično negativni) o kome (dobio je etiketu lijenčine).

Nadovezujući se na četvrto pojašnjenje riječi, autor naglašava kako je etiketiranje zapravo neistinito i pogrdno društveno prozivanje i pogrđivanje. „Najveća predrasuda je kad misliš da ih nemaš. Najmanje predrasuda imaju oni koji znaju da ih imaju, računaju s tim, i čitavog života nastoje, upoznajući druge ljude, smanjiti svoje predrasude na minimum“, napisao je Sanko dodavši kako to, nažalost, nije sasvim moguće pa povijest uči da su predrasude imali svi, čak i najmudriji filozofi i najlucidniji kritičari društva.

Na tom tragu autor na lako shvatljiv način i kroz primjere koje je sam iskusio čitateljstvu govori o ljudima, karakterima, osobnostima koje se mogu svakodnevno susresti, a koje nerijetko sam čovjek, bez razmišljanja i prosuđivanja, svrstava u neke koševe, svoje rubrike i svoje kategorije.

Autor mnogima može otvoriti oči, pokazati publici kako nije sve crno-bijelo te da razlike nisu nužno loše. Knjiga Rječnik etiketa zasigurno će svakomu pomoći otkriti neke predrasude koje i sam gaji, a prepoznati vlastitu predrasudu, znači pokušati mijenjati sebe nabolje. Na kraju, razlike nisu isprika za predrasudu.