Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Djelo Fra Metod Vezilić odgojitelj mladeži i mučenik (1883.-1944.), autora Stjepana Čove, drugo je dopunjeno izdanje koje je izišlo 14 godina nakon što se 2010. pojavila prva knjiga. Objavljeno je u prigodi 80. obljetnice Vezilićeve nasilne smrti.

Nakladnik je list Marija Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Split. Recenzenti su dr. Luka Tomašević i dr. Božo Norac - Kljajo.

Sastoji se od 187 stranica koje su podijeljene na tri dijela.

Kako je u Predgovoru drugom izdanju zapisao autor, prva knjiga brzo je razgrabljena, a kako su mu se tijekom godina obraćali brojni znatiželjni čitatelji, odlučio im je udovoljiti. Objavljeno je drugo izdanje dopunjeno važnim saznanjima o fra Metodovoj mučeničkoj smrti, priložena je i smrtna osuda koja je izostala u prvom izdanju, osvježene su informacije uopće te bilješke o osobama koje se u knjizi spominju.

Nakon Predgovora i Uvoda slijede tri glavne tematske cjeline. Prva se bavi životom i radom fra Metoda te ističe njegovu ulogu kao vrijedna redovnika i svećenika u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja. Drugi dio usredotočen je na njegove službe i pastoralni rad, naglašavajući njegovu predanost zajednici i mladima, dok treća cjelina razmatra fra Metodov tragični završetak, detaljno opisujući okolnosti njegove smrti i osudu koju je izrekao komunistički režim.

Piše tako o njegovu rođenju „u viteškom i alkarskom Sinju“ pred kraj 19. stoljeća, njegovim roditeljima, detaljima njegova krštenja poput svjedoka, osoba i kuma. Prati zatim Metodovo obrazovanje u pučkoj školi te Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, početak njegova redovničkog života te studij filozofije i teologije. U knjizi su izneseni zanimljivi detalji koji ovog hrvatskog mučenika čine značajnim redovnikom duboke duhovnosti. On se, naime, odrekao svečanog slavlja Mlade mise. „Radije se povukao u tišinu i osamu samostana na Visovcu, da daleko od buke svijeta i vanjskog sjaja, u molitvi i sabranosti, proslavi svoju Mladu misu“, navedeno je u knjizi te spomenuto kako je htio i svom stricu fra Mati, koji se pod stare dane povukao u samoću samostana na Visovcu, donijeti dio svečanosti i razveseliti ga.

„Da je mnogo trpio kad je bio uhićen, svjedoci potvrđuju da su ga partizani natjerali da pase travu poput životinje, a da bude još gore i nesnosnije, u usta su mu stavljali drvo, a po tijelu ga tukli, mrcvarili, ponižavali“ (str. 117)

U Belgiji je nekoliko godina kasnije stekao akademski stupanj magistra etičkih i povijesnih znanosti, a potom se vratio u Sinj. Među brojnim službama bio je nastavnik u tamošnjoj Franjevačkoj gimnaziji, voditelj glazbe Kongregacije Gospe Sinjske, organizator Malog kazališta, bio je gvardijan u Sinju te župnik u Bajagiću, Potravlju i Gali.

Zbio se potom Drugi svjetski rat, a partizani su često dolazili kod fra Metoda ili mu upućivali poruke. Željeli su njegovu suradnju kako bi ga iskoristili u političke svrhe. Nakon propala pokušaja zastrašivanja ocrnili su ga i optužili, ali on je „radije išao u smrt, nego da popusti i pogazi svoje ljudsko i svećeničko dostojanstvo“. To se i dogodilo…

Autor detalje smrti, nagađanja i razloge detaljno opisuje. Navodi i što se događalo s njegovim tijelom nakon ubojstva, utvrđuje točno mjesto smrti, a piše i o njegovim ubojicama.

Osim što ovo djelo služi da se ne zaborave ovakvi zločini, vrijedno čuva spomen i na svjedoke vjere. „Želja nam je da ova knjiga bude zalogom da se zločini nikad i nigdje ne dogode, da svi nalogodavci i izvršitelji zločina budu otkriveni i kažnjeni, a ne ni u kojem slučaju nagrađivani“, kako je zapisano u Zaključku.

Zato se toplo preporuča jer autor želi potaknuti čitatelje da se sjećaju fra Metoda kao osobe koja je ostavila veliki trag u zajednici, ali i da prepoznaju važnost praštanja i ljubavi.